Alphabet izdaje obveznicu do 2126. - kako investitori mogu zaraditi na stogodišnjem dugu?

Kada je Alphabet ranije ovog tjedna izašao na burzu s obveznicom koja dospijeva tek 2126. godine, mnogi su se investitori pitali je li to smion financijski potez, dugoročna vizija ili jednostavno iskorištavanje povoljnih tržišnih uvjeta.

Posuđivanje novca stotinu godina unaprijed čini se gotovo nestvarnim, pogotovo kada to čini tehnološka tvrtka, a ne država ili infrastrukturni div. Ipak, tzv. stoljetne obveznice već su se prije izdavale i svaki put kada se pojave, iznova otvaraju isto pitanje – što se zapravo krije iza tako dugoročnog duga?

Na prvi pogled, obveznica koja traje dulje od radnog vijeka većine institucija, a kamoli pojedinaca, čini se kao financijska neobičnost. Međutim, Alphabetova tranša od 100 godina uklapa se u puno širu sliku. Izdana je u britanskim funtama, s kuponom od oko 6,1 posto, dok je istovremeno tvrtka izdala obveznice u švicarskim francima i dolarima, kao dio velike emisije namijenjene financiranju umjetne inteligencije, podatkovnih centara i infrastrukture. Drugim riječima, iza ove "neobične" obveznice stoji vrlo specifična investicijska strategija.

Što su točno obveznice i kako funkcioniraju?

Da bismo razumjeli logiku iza ove priče, važno je napraviti korak unatrag i sjetiti se što su obveznice. One su, u biti, dug. Kada kupujete obveznicu, posuđujete novac tvrtki ili vladi, koja vam zauzvrat obećava redovnu kamatu i povrat glavnice na kraju. U tom smislu, obveznice su slične bankovnom kreditu, osim što se novac ne posuđuje od banke, već od investitora. Postoje različite vrste obveznica, različiti modeli otplate i različite razine sigurnosti, ali suština je ista: povjerenje između izdavatelja i investitora.

Alphabetova obveznica je klasični kuponski, neosigurani, senior papir. Ono što je izdvaja jest izuzetno dug rok dospijeća. Unutar emisije od oko 30 milijardi dolara, tvrtka je ponudila nekoliko tranši s različitim rokovima, ali upravo je ona s rokom dospijeća od 100 godina privukla najviše pažnje. Razlog tome nije samo njen rok, već i poruka koju šalje – Alphabet želi osigurati dio financiranja za praktički cijelu generaciju.

Zašto funte i švicarski franci?

Posebno je zanimljivo da je ova tranša izdana u funtama, dok je dio emisije također realiziran u švicarskim francima. Razlog takvog izbora ne krije se u valutama, već u investitorima. U Velikoj Britaniji i Švicarskoj postoji snažna baza mirovinskih fondova i osiguravajućih društava koji imaju dugoročne obveze i trebaju stabilne prihode tijekom mnogo desetljeća. Potrebni su im instrumenti koji mogu "pratiti" njihove obveze. Kada Alphabet ulazi na ta tržišta, praktički dolazi izravno pred prirodne kupce ultradugoročnog duga.

Podizanjem duga u više valuta, Alphabet diverzificira svoju bazu investitora i smanjuje ovisnost o dolarskom tržištu, što je posebno važno u razdoblju intenzivnog ulaganja u infrastrukturu umjetne inteligencije. Oslanjajući se na globalna tržišta, tvrtka izbjegava neravnoteže ponude i potražnje koje bi mogle povećati trošak zaduživanja.

Osim toga, putem valutnih swapova tvrtka može optimizirati ukupni trošak duga, iskorištavajući povoljnije kamatne stope na tržištima poput Velikoj Britaniji, a istovremeno diverzificira strukturu financiranja. Konačno, prisutnost na više tržišta jača ugled tvrtke i potvrđuje njezin status globalnog izdavatelja.

Logika izdavatelja - zašto je dug zaključan doživotno?

S gledišta izdavatelja, 100-godišnja obveznica predstavlja gotovo idealan instrument – ako tržišni uvjeti to dopuštaju. Omogućuje tvrtki da zaključa kapital na izuzetno dugo razdoblje, čime već rješava dio financiranja za sljedeća desetljeća, bez potrebe da se ponovno izloži tržišnim ciklusima za deset ili dvadeset godina. To također smanjuje rizik refinanciranja, jer Alphabet izbjegava scenarij u kojem bi se mogao naći u nepovoljnom okruženju s visokim kamatnim stopama i ograničenim pristupom kapitalu u budućnosti.

Osim toga, sama činjenica da tržište prihvaća dug s dospijećem od 100 godina ima snažan reputacijski učinak, jer takve emisije mogu realizirati samo tvrtke koje investitori smatraju izuzetno stabilnima i pouzdanima. U kontekstu velikih ulaganja u umjetnu inteligenciju, podatkovne centre i računarstvo, ovaj model financiranja Alphabetu pruža dugoročnu "financijsku municiju" za sljedeću fazu rasta.

Bloomberg

Tko kupuje obveznicu koja dospijeva 2126. godine?

Tu dolazimo do jedne od ključnih početničkih zabluda – pretpostavke da većina investitora planira držati obveznicu do dospijeća. U praksi su tipični kupci takvih instrumenata institucije s dugoročnim obvezama, poput mirovinskih fondova i osiguravajućih društava, za koje je stabilan i predvidljiv novčani tok u sljedećih 30, 40 ili 50 godina važniji od onoga što će se dogoditi za stoljeće.

Istovremeno, značajan dio potražnje dolazi od investitora koji igraju na kretanje kamatnih stopa, budući da kod 100-godišnjih obveznica čak i relativno mali pad prinosa može generirati izuzetno veliki kapitalni dobitak, jer njihova cijena reagira puno snažnije nego kod kraćih rokova dospijeća. Konačno, dodatni faktor je ograničena ponuda – takvih instrumenata je malo, pa kada se na tržištu pojavi ime poput Alphabeta, interes investitora često premašuje dostupnu količinu.

Skrivena opasnost – ekstremni rizik kamatnih stopa

Međutim, najveći rizik krije se iza atraktivnog kupona – ekstremna osjetljivost na okruženje kamatnih stopa. Kod 100-godišnjih obveznica, promjena prinosa od samo jednog postotnog boda može značajno promijeniti cijenu obveznice. To znači da investitor može pretrpjeti ozbiljan gubitak čak i ako tvrtka posluje besprijekorno. Dovoljno je da globalne kamatne stope porastu, a vrijednost papira padne.

Povijesni kontekst – kako su prošle prethodne 100-godišnje obveznice?

Kada se Alphabetov potez usporedi s povijesnim primjerima, slika postaje još jasnija. Coca-Cola Company, IBM i Motorola Solutions već su izdali 100-godišnje obveznice. Njihovi kuponi kretali su se između pet i sedam posto, a prinosi su se značajno mijenjali tijekom vremena. Često su se te obveznice trgovale ispod nominalne vrijednosti, ne zato što su tvrtke bile slabe, već zato što su se tržišni uvjeti promijenili.

To dovodi do zaključka da kod obveznica s vrlo dugim rokovima dospijeća rizik kamatne stope često premašuje kreditni rizik. Čak ni najbolja tvrtka na svijetu ne može zaštititi investitora od gubitka ako se prinosi kreću protiv njega.

Iako Alphabet ima znatno bolji kreditni rejting od usporedivih tvrtki, njegova kamatna stopa nije proporcionalno niža, što ukazuje na to da se obveznica nudi uz razuman kupon, pa čak i blagu premiju. S obzirom na snažnu potražnju i usporedbu s drugim stogodišnjim izdanjima, može se zaključiti da je ponuđeni kupon mogao biti za nijansu niži.

Što Alphabetove 100-godišnje obveznice zapravo govore tržištu?

U tom svjetlu, Alphabetova 100-godišnja obveznica dobiva svoju pravu dimenziju. Za tvrtku predstavlja način financiranja tehnološkog razvoja na dugi rok. Za tržište je to dokaz da institucionalni investitori i dalje imaju snažan apetit za kvalitetnim dugom. A za investitore je to podsjetnik da visoki kupon ne znači automatski sigurnost, već složenu kombinaciju rizika i očekivanja.

 

Što su obveznice i kako funkcioniraju možete naučiti na platformi Bloomberg Adrija edukacije.