Mit o 'jednom kliku' - Zašto MSCI World rijetko kad nudi optimalan povrat

Mnogi ulagači smatraju MSCI World univerzalnim rješenjem za alokaciju kapitala na tržištima kapitala. Narativ o "jednom ETF-u i jednom kliku" kojim se rješava pitanje globalnog portfelja iznimno je privlačan, no stvarnost je često složenija.

Iako dugoročni grafovi pokazuju impresivan rast, oni rijetko odražavaju stvarno iskustvo investitora koji na tržištu provode kraće vremenske periode. Ali Masarwah, fond menadžer i direktor financijske platforme envestor, u svojoj najnovijoj analizi istražuje zašto oslanjanje isključivo na ovaj indeks možda nije najbolja strategija i nudi diversificirane alternative.

Iluzija dugoročne krivulje

Teoretski gledano, uspjeh MSCI World indeksa je neupitan. Hipotetsko ulaganje od 10.000 eura krajem 1969. godine do studenog 2025. naraslo bi na gotovo 727.000 eura. Međutim, Masarwah upozorava da investicijske biografije rijetko traju 56 godina bez prekida. Realnost ulaganja sastoji se od faza, prekida, povećanja ili smanjenja uloga, što znači da je iskustvo prosječnog ulagača puno "neurednije" od glatke eksponencijalne krivulje na papiru.

Analiza kotrljajućih povrata (rolling returns) u razdobljima od pet i deset godina otkriva drastične razlike u prinosima. U najgorem petogodišnjem razdoblju, tijekom naftne krize sedamdesetih, indeks je gubio prosječno 9,1 posto godišnje. S druge strane, tijekom "dot-com" buma krajem devedesetih, godišnji prinosi dosezali su gotovo 28 posto.

Čak ni strpljiviji ulagači s horizontom od deset godina nisu imuni na razočaranja. U desetljeću nakon pucanja tehnološkog balona (1999.-2009.), MSCI World je gubio prosječno 4,2 posto godišnje, dok je u razdoblju dominacije tehnoloških divova (2011.-2021.) rastao oko 14 posto godišnje.

Koja je alternativa?

S obzirom na to da nitko ne može garantirati hoće li idućih deset godina nalikovati izgubljenom desetljeću ili zlatnom dobu tehnologije, postavlja se pitanje postoji li bolja referentna točka. Masarwah predlaže koncept "stvarnog" globalnog portfelja koji smanjuje ovisnost o američkom tržištu.

Ovaj pristup uključuje jednaku ponderaciju četiri glavne regije, umjesto dominacije SAD-a koja je karakteristična za MSCI World.

Naprednija verzija ove strategije, nazvana "globalni portfelj plus", uključuje i dionice malih kompanija (small caps) iz SAD-a, Europe i tržišta u nastajanju. Ideja počiva na povijesnoj činjenici da manje kompanije dugoročno često ostvaruju više prinose od velikih korporacija (blue chips), premda uz veću volatilnost.

Povijesna dominacija diversifikacije

Usporedba ovih strategija s MSCI World indeksom, koristeći kotrljajuća desetogodišnja razdoblja od 1995. godine, donosi jasne zaključke. U većini slučajeva za početne godine ulaganja između 1995. i 2002., jednostavni globalni portfelj nadmašio je MSCI World.

Još uvjerljiviji su rezultati za portfelj koji uključuje male kompanije. Desetogodišnja ulaganja započeta bilo kada između 1995. i početka 2009. konzistentno su donosila bolje rezultate od samog MSCI World indeksa. Prema podacima koje navodi Deutsche Börse, u 14 od 20 mogućih početnih godina u promatranom razdoblju, širi globalni portfelj bio je superioran izbor.

 

Jedina iznimka je razdoblje nakon financijske krize, točnije za ulaganja započeta između 2009. i 2015. godine. U toj fazi, američke tehnološke dionice su dominirale tržištem, povlačeći MSCI World prema gore brže od ostalih regija. Upravo je to razdoblje odgovorno za današnju nekritičku popularnost ovog indeksa.

Ulagači bi trebali biti svjesni da je nedavna izvedba američkih "blue chip" dionica vjerojatno specifičnost određenog tržišnog režima, a ne bezvremenski zakon. Budući da nije moguće predvidjeti koja će regija dominirati u idućem desetljeću, šira diversifikacija kroz regije i veličine kompanija povijesno se pokazala kao sigurniji put za zaštitu kapitala, posebno u fazama kada tržišta ne rastu linearno.