Nobelova nagrada za književnost za 2025. godinu dodijeljena je mađarskom piscu i postmodernistu Lászlóu Krasznahorkaiju, "za njegov upečatljiv i vizionarski opus koji, usred apokaliptičnog terora, potvrđuje moć umjetnosti", objavila je danas Švedska akademija u Stockholmu.
U obrazloženju se navodi da je Krasznahorkai "veliki epik u srednjoeuropskoj tradiciji koja se proteže od Kafke do Thomasa Bernharda, a njegovo stvaralaštvo karakteriziraju apsurd i groteska. Ipak, njegovo stvaralaštvo ne staje tu - autor ubrzo okreće pogled prema Istoku, usvajajući kontemplativniji, precizno izbrušen ton, što dodatno proširuje njegov literarni dijapazon."
Autor je rođen 1954. godine u malom gradu Gyula na jugoistoku Mađarske, a prvi je put privukao pažnju čitatelja romanom Sátántangó (1985). Radnja se odvija u zabačenom selu na napuštenoj kolektivnoj farmi, tik pred pad komunizma. Satanistički motiv naslova očituje se kroz moralne slabosti i prevare likova, dok roman istražuje čekanje na čudo koje, po kafkijanskom motivu, nikada ne stiže. Roman je adaptiran u originalan film 1994. godine u suradnji s režiserom Béla Tarr.
Dobitnik nagrade objavio je preko 20 radova na raznim svjetskim jezicima | Depositphotos
Njegov drugi roman, Az ellenállás melankóliája (1989), učvrstio je njegovu reputaciju. Roman kombinuje fantaziju i groteskne likove, dok dolazak sablasnog cirkusa s ogromnim kitom pokreće val nasilja i anarhije, prijeteći diktatorskim prevratom. Kritičarka Susan Sontag proglasila ga je "majstorom apokalipse" suvremene književnosti zbog vještine prikazivanja borbe između reda i kaosa kroz snove, groteske i ekstremne situacije. Njegovi romani poslužili su i za druge filmove, kao i za operu Melancholie des Widerstands u produkciji Staatsoper Unter den Linden u Berlinu 2024. godine. Djela su prevedena na engleski, njemački, francuski i švedski.
Dobitnik nagrade primit će 11 milijuna švedskih kruna (nešto više od milijun eura), zajedno s najprestižnijim priznanjem u svijetu književnosti.
Ove godine, među favoritima su bili i kineska avangardna autorica Can Xue, japanski autor Haruki Murakami, kanadska autorica Margaret Atwood i Salman Rushdie.
Od 1901. godine, Nobelova nagrada za književnost dodijeljena je 117 puta ukupno 121 laureatu. Za razliku od većine književnih priznanja, ona se ne dodjeljuje za pojedinačno djelo, već za cjelokupan opus autora, što je čini i književnim i kulturno-političkim komentarom vremena.
Prema oporuci Alfreda Nobela, filantropa i izumitelja dinamita, nagrada treba pripasti "osobi koja je proizvela najizuzetnije djelo u idealnom pravcu." Što taj 'idealni pravac' zapravo znači, od 1901. godine predmet je rasprave i nerijetko kontroverzi.
Kritičari deseljećima ukazuju na eurocentrizam, rodnu neravnotežu i povremenu političku pristranost Švedske akademije. Do 2021. godine, samo 13,5 posto ženskih autorica dobilo je nagradu.

Između 2005. i 2007. godine Akademija je bila na udaru kritika zbog "politički motiviranih" odluka: nagrade su tada otišle Haroldu Pinteru, Orhanu Pamuku i Doris Lessing. Kada je Mario Vargas Llosa nagrađen 2010., mnogi su tvrdili da više piše o politici nego o književnosti.
Nobel je znao biti i pitanje ideologije. Boris Pasternak, autor kultnog djela Doktor Živago, postao je laureat 1958., ali je bio prisiljen odbiti nagradu pod pritiskom sovjetskih vlasti. Njegov sin Yevgeniy je nagradu preuzeo tek tri desetljeća kasnije.
Aleksandr Solženjicin nagrađen je 1970. "za etičku snagu kojom je slijedio nezamjenjive tradicije ruske književnosti." Njegova globalna reputacija je porasla, ali sovjetske vlasti nagradu su vidjele kao provokaciju Hladnog rata. Djelo Jedan dan iz života Ivana Denisoviča posebno je spomenuto u govoru Nobelovog komiteta.
Knjiga govori o autobiografskim iskustvima autora koji je proveo osam godina u gulagu zbog vređanja Staljina u pismu. To je prvo rusko književno djelo koje je otvoreno progovorilo o toj tabu temi, 1962. godine. Autor kasnije opisuje ovu fazu života kao "Nobeliana" - napetu fazu stalne borbe između autora i režima, te objašnjava zašto je nagradu prihvatio u odsutnosti, ne prisustvujući ceremoniji u Stockholmu.
Mario Vargas Llosa preminuo je ranije ove godine, prenosi Bloomberg.
Od Kiplinga do Handkea: književnost kao ideološko bojno polje
Najmlađi laureat u povijesti nagrade i dalje je Rudyard Kipling, koji ju je dobio 1907. godine u dobi od 41 godine, zahvaljujući djelima poput Knjige o džungli. Iako je slavljen kao simbol britanskog genija, nagrada nije bila bez kontroverzi zbog njegove otvorene obrane engleskog kolonijalizma.
Slične rasprave pratile su i novije dobitnike. Bob Dylan je 2016. postao prvi kantautor koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost "za stvaranje novih poetskih izraza unutar velike američke glazbene tradicije." Nagrada je izazvala polemike jer Dylan, iako autor sjajnih stihova, ipak nije tradicionalni književnik.
Glazbenik Bob Dylan primio je Predsjedničku medalju slobode tijekom mandata američkog predsjednika Baracka Obame, 2012. | Depositphotos
Tri godine kasnije, nagrada Peteru Handkeu izazvala je ogorčenje zbog njegove javne podrške politici Slobodana Miloševića i poricanja Srebrenice.
Godinu dana prije toga, 2018., ceremonija je otkazana zbog seksualnog skandala u Akademiji, što je dovelo do talasa ostavki i reputacijske krize. Optužbe protiv Jean-Claudea Arnaulta, supruga članice Akademije Katarine Frostenson, dovele su do vala ostavki i reputacijske krize.
Švedska akademija tada je poručila da nagradu suspendira "iz poštovanja prema prošlim i budućim laureatima" - prvi takav slučaj u više od sedam desetljeća. Dobitnica za tu godinu, poljska autorica Olga Tokarczuk, primila je nagradu sljedeće godine.
Kada Nobel pomiješa žanr
Ali ponekad, jednako pažnje kao pitanje tko će dobiti nagradu, dobiva i pitanje: tko je nije dobio i zašto?
I dok Nobel često nagrađuje velike, slavne pisce u poznijim godinama, neki od najvećih umova svjetske književnosti nikada nisu dobili ovo priznanje. Najočigledniji primjer je Lav Tolstoj. Bio je nominiran pet puta za književnost i tri puta za mir, ali nikada nije dobio nagradu. Razlozi su, pretpostavljate - politički, zbog tenzija između Rusije i Švedske.
James Joyce, Anton Chekhov, Marcel Proust, Henrik Ibsen i Mark Twain, sve veliki pisci čija djela su oblikovala svjetsku književnost, ali Nobel im je izmaknuo, često zbog subjektivnih kriterija.
Godine 1974., dok su svi očekivali da će pobjedu odnijeti Graham Greene, Vladimir Nabokov ili Saul Bellow, nagradu su iznenađujuće podijelili relativno nepoznati švedski autori Eyvind Johnson i Harry Martinson, obojica članovi same Akademije. Dvije godine kasnije, Bellow je ipak dobio nagradu, dok Greene i Nabokov nikada nisu.
Salman Rushdie, , iako jedan od najutjecajnijih suvremenih pisaca, nikada nije dobio Nobel, a nagrada mu je izmaknula i 2025. godine. Njegov slučaj dodatno je komplicirala fatva Ayatolaha Khomeinija iz 1989., što je dovelo do unutarnjih kontroverzi u Akademiji i ostavki dva člana.
Kip Winstona Churchilla, bivšeg britanskog premijera, u blizini zgrade Parlamenta u Londonu | Luke MacGregor/Bloomberg
A ima i onih koji su očekivali nagradu u drugim kategorijama, a dobili su je u ovoj. Godine 1953. dodeljena je britanskom premijeru Winstonu Churchillu, ne za politički rad, već za memoare i govore. Akademija ga je pohvalila zbog "majstorstva povijesnog i biografskog opisa i briljantne retorike."
Desetljećima kasnije, u svijetu gdje politika često djeluje kao performans, ova odluka djeluje kao podsjetnik da granica između govorništva i književnosti, propagande i stila, ponekad zavisi samo od publike.
Ekonomija Nobelove nagrade: diplome, medalje i tržišni efekt
Dobitnici ne osvajaju samo prestiž - nagrada dolazi u tri oblika: diploma, medalja i novčani iznos. Svaka diploma je jedinstveno umjetničko djelo, kreirano od strane poznatih švedskih i norveških umjetnika i kaligrafa.
Medalje su ručno izrađene od 18-karatnog recikliranog zlata s izuzetnom preciznošću. Prednja strana medalje prikazuje portret Alfreda Nobela i godine njegova života (1833–1896). Portret se pojavljuje i na medaljama za mir i ekonomiju, ali s blagim dizajnerskim varijacijama, dok je stražnja strana medalje prilagođena instituciji koja dodjeljuje nagradu.
Iznos novčane nagrade često osigurava laureatima financijsku neovisnost. Kada je Elfriede Jelinek 2004. upitana što za nju znači nagrada, odgovorila je: "Financijsku neovisnost, naravno." Samuel Beckett, dobitnik iz 1969., podijelio je nagradu s prijateljima kojima je novac bio potreban.
Iako Margaret Atwood nije osvojila Nobelovu nagradu, ona je vrlo cijenjena i komercijalno uspješna autorica, a Sluškinjina priča jedno je od njezinih najpoznatijih djela | Norm Betts/Bloomberg News
Nagrada također može donijeti komercijalni uspjeh, osobito za manje poznate autore, uključujući prevođenje njihovih djela na više jezika. Egipatskom piscu Naguib Mahfouzu 1988. Nobel je donio nagli rast prodaje, dok je izdavač Olge Tokarczuk prodao početni tiraž romana The Books of Jacob u roku od nekoliko dana. Sličan efekt zabilježen je i kod Alice Munro, čija je prodaja u SAD porasla za 722 posto nakon Nobelove nagrade 2013.
Neki laureati pak nisu pridavali važnost komercijalnom učinku. Jean-Paul Sartre odbio je nagradu 1964., smatrajući da "pisac ne smije dopustiti da ga pretvore u instituciju."
Ivo Andrić je primio poziv Švedske akademije i vijest o nagradi u svom stanu u Beogradu| Depositphotos
Ivo Andrić je Nobelovu nagradu 1961. primio u svom stanu u Beogradu. Cjelokupni novčani iznos poklonio je književnom fondu Bosne i Hercegovine, rekavši:
"Moja domovina je zaista 'mala zemlja među svjetovima', kako je rekao jedan naš pisac, i to je zemlja koja u brzim etapama, po cijenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknaditi ono što joj je neobično burna i teška prošlost uskratila… Vaše priznanje jednom od književnika te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju. Stoga nas ono obvezuje na zahvalnost, i ja sam sretan što vam u ovom trenutku i s ovog mjesta, ne samo u svoje ime nego i u ime književnosti kojoj pripadam, mogu tu zahvalnost jednostavno ali iskreno izraziti."
Te godine nominirani su bili i Lawrence Durrell, E. M. Forster, Graham Greene, Alberto Moravia, Karen Blixen, Robert Frost i John Steinbeck.
Riječ "laureat" odražava povijesnu težinu i prestiž priznanja. Potiče iz grčke mitologije i označavala je lovorov vijenac kojim je ovenčan bog Apolon. Kasnije je korišten kao simbol pobjede u antičkoj Grčkoj i u Rimu, kako u atletskim natjecanjima, tako i u pjesničkim nadmetanjima.
Zaključno, Nobelov "laureat" treba imati snagu i kredibilitet da nosi ovu tradiciju na svojim ramenima - metaforički, ali i doslovno. Možda je upravo u tome skriven taj "idealni pravac" koji je Nobel imao na umu.