.webp){kind=icon}
Alain Delon, francuska filmska zvijezda čiji ga je imidž srcelomca i aura slična Jamesu Deanu učinila jednim od najpoznatijih glumaca njegove zemlje, preminuo je u nedjelju u 88. godini. Glumac je preminuo "mirno" u svojoj kući u Douchyju, u francuskoj regiji Loire, prenosi Agence France-Presse, pozivajući se na Delonovu djecu.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron nazvao je Delona "spomenikom" u objavi na platformi X, dodajući da je igrao "legendarne uloge i učinio da svijet sanja."
Od svog prvog filma 1957. godine, Delon je bio stalna prisutnost u francuskoj kinematografiji i časopisima, na razini sa svojim rivalom i povremenim partnerom u glumi Jean-Paulom Belmondom. Delon je često bio angažiran kao zgodan buntovnik ili gangster, hladno distanciran i pomalo zlokoban.
Njegove "vodene plave oči", kako je New York Times primijetio 1970. godine, "za Francusku su ono što su oči Paula Newmana za Sjedinjene Američke Države".
U Francuskoj, Delon se pojavio u oko 80 filmova i TV serija, mnogi od njih su policijske ili akcijske drame. Kao seks simbol, poznat i kao muška verzija Brigitte Bardot, Delon je bio nazivan "lijepi ubojica" zbog svog upečatljivog izgleda i uloga. Kritičari kažu da su njegovi najistaknutiji radovi uloge plaćenog ubojice u filmu Samuraj (Le Samouraï, 1967.) i majstorskog lopova u filmu Crveni krug (Le Cercle Rouge, 1970.) s redateljem Jean-Pierreom Melvilleom.
Delon je sam ocijenio da je njegova najbolja uloga bila u filmu Gospodin Klein (Monsieur Klein, 1976.), u kojem je igrao glavnog lika, beskrupuloznog trgovca umjetninama. Film, koji je režirao Joseph Losey, osvojio je tri Césara, francusku nacionalnu filmsku nagradu.
U SAD-u, bio je najpoznatiji po ulogama u filmu Gori li Pariz? (Paris brûle-t-il ?, 1966.), epskom filmu o Hitlerovoj prijetnji da uništi Pariz tijekom Drugog svjetskog rata, i u filmu Luchina Viscontija Gepard (Il Gattopardo, 1963.). Također je glumio u filmovima Žuti Rolls Royce (The Yellow Rolls-Royce, 1964.), Sicilijanski klan (Le Clan des Siciliens, 1969.) i Borsalino (1970).
"Lijep sam. I čini se, draga moja, da sam bio vrlo, vrlo, vrlo, vrlo lijep", rekao je britanskom izdanju magazina GQ 2018. godine. "Žene su bile opsjednute mnome. Otkad sam imao 18 dokad sam imao 50 godina."
Čak i kad je njegova filmska karijera počela jenjavati, nastavio je biti prisutan u francuskim časopisima, poput popularnog luksuznog magazina Paris Match, koji ga je prikazao na svojoj naslovnici više od 40 puta.
Turbulentni život
Postajao je sve povučeniji u kasnijim godinama, opisivao bi se kao tešku i prijeku osobu, a njegov život bio je jednako buran kao i njegove uloge.
Dobio je počasnu Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu 2019. godine unatoč prosvjedima zbog priznanja da je u prošlosti znao udariti žene i zbog svog izričitog protivljenja homoseksualnom usvajanju djece.
Bio je romantično povezan s nekoliko filmskih zvijezda, uključujući Romy Schneider i Mireille Darc. Imao je troje djece i poricao očinstvo četvrtog, Christiana Aarona Boulognea, čija je majka bila pokojna njemačka manekenka Nico, koja je pjevala s američkom rock grupom Velvet Underground i borila se s ovisnošću o heroinu. Rođen 1962. godine, dijete su dijelom odgajali Delonova majka i očuh, a tužba za priznavanje očinstva nije uspjela. Umro je u Parizu 2023. godine. Delonov zaposlenik iz bivše Jugoslavije Stevan Marković ubijen je 1968. godine, a njegovi ostaci pronađeni su na javnom odlagalištu u zapadnom predgrađu Pariza. Iako je Delon oslobođen bilo kakve povezanosti sa smrću, dugotrajna istraga otkrila je mračniju stranu Delona i njegove veze s figurama iz podzemlja.
U intervjuu za Paris Match objavljenom 2005. godine, uznemirio je obožavatelje pričom o samoubojstvu zbog očaja i usamljenosti koju je osjećao nakon prekida veze nekoliko godina ranije s majkom dvoje njegove djece. "Odluka da to ne učinim je teži dio", rekao je. "Učiniti to je dječja igra."
Odrastanje u udomiteljskoj obitelji
Alain Fabien Maurice Marcel Delon rođen je 8. studenog 1935. godine u Sceauxu, gradu izvan Pariza. Njegovi roditelji su se razveli kad je bio dijete, a on je živio s udomiteljskom obitelji prije nego što je pohađao katolički internat. Napustio je školu s 14 godina i vratio se živjeti s majkom i očuhom, mesarom koji ga je naučio njegovom prvom zanatu.
Sa 17 godina prijavio se u vojsku i bio padobranac u Điện Biên Phủu, u Vijetnamu, tijekom vojnog poraza 1954. godine koji je ubrzao povlačenje Francuske iz Indokine. Delon je dobio nečasni otpust iz vojske zbog disciplinskih razloga i vratio se u Pariz raditi razne poslove, uključujući prodaju i konobarenje.
Počeo je provoditi vrijeme na lijevoj obali Seine i postao prijatelj s glumicom Brigitte Auber, koja ga je odvela na Filmski festival u Cannesu 1957. godine, gdje je privukao pažnju agenta za talente za holivudskog producenta Davida Selznicka.
Na sastanku u Rimu, Selznick je ponudio Delonu sedmogodišnji ugovor, uz očekivanje da će naučiti engleski jezik. Vraćajući se u Pariz, Delon se sastao s francuskim redateljem Yvesom Allegretom, koji ga je uvjerio da započne karijeru u svojoj zemlji.
Debitirao je te godine igrajući neiskusnog plaćenog ubojicu u Allegretovom filmu Pošalji ženu kad đavao ne uspije (Quand la femme s’en mêle) i nastavio 1960. godine sa svojom prvom velikom ulogom u kriminalističkom trileru Renéa Clémenta Ljubičasto podne (Plein Soleil, labavo baziranom na romanu Talentirani gospodin Ripley – The Talented Mr. Ripley Patricije Highsmith), filmu koji ga je učinio zvijezdom.
"Glumac slučajno"
Dominirajući francuskim kinima od 1960-ih do sredine 1980-ih, osvojio je posljednji od triju Césara 1985. godine i postigao određeni stupanj slave u Japanu. Nikada nije postao velika zvijezda u SAD-u, unatoč boravku u Hollywoodu, ali zbog toga nije žalio.
"Ja sam sin mesara," rekao je za GQ 2018. godine. "Čak i da mi je otac bio redatelj, ne bih izabrao ovu karijeru bez doslovnog upadanja u nju. Ja sam glumac slučajno."
Delon je sakupljao umjetnička djela i držao stado trkaćih konja, uključujući trotera po imenu Equileo, koji je držao svjetski rekord. Glumac je također organizirao amaterska boksačka prvenstva. Postao je švicarski državljanin 1999. godine i živio blizu Ženeve i u svojoj kući na selu u francuskoj regiji Loire.
Delon je tijekom svoje karijere osnovao dvije produkcijske kompanije i sponzorirao liniju modnih dodataka koja je uključivala muški parfem pod nazivom AD, šampanjac, konjak i satove.
Jedan od najpoznatijih zavodnika u Francuskoj, razveo se od posljednje supruge 2002. godine. "Patim zbog tog dijela svoje osobnosti koji je najranjiviji: mog srca", rekao je nakon prekida, dodajući da traži ženu, po mogućnosti zreliju. "Ne mladu koja mora biti podučavana", rekao je. "Nemam više želje igrati Pigmaliona."
Delon je imao sina Anthonyja sa suprugom Nathalie Barthelmy i dvoje djece s nizozemskim modelom Rosalie van Breemen, s kojom se upoznao 1987. godine. Bili su zajedno gotovo 15 godina.
Godine 2023. francuska policija pokrenula je istragu protiv Delonove pratiteljice Hiromi Rolin nakon formalne žalbe troje djece da je bila "ponižavajuća i agresivna" te jedne od samog glumca zbog nasilja nad ranjivom osobom, prenio je Associated Press. Rolin je negirala optužbe.
