Godinu dana Trumpa 2.0: svijet bez pravila i predvidljivosti

U srijedu je prošlo točno godinu dana otkako je američki predsjednik Donald Trump osvojio svoj drugi predsjednički mandat, čime je započelo razdoblje nepredvidivosti, kaosa i nemira bez presedana, osjetno na svjetskim tržištima, u prijestolnicama kako savezničkih, tako i neprijateljskih država SAD-a, te u samom središtu tog cirkusa – u Bijeloj kući.

Ono što se možda čini kao godine, službeno je započelo 20. siječnja ove godine, na inauguraciji 47. predsjednika najvećeg svjetskog gospodarstva. U danima, tjednima i mjesecima prije presudnog izbornog dana, 5. studenoga prošle godine, provedene su brojne analize, izrečeni bezbrojni komentari i oblikovane mnoge prognoze o tome kako bi se mogao ponašati osramoćeni bivši predsjednik ako bi se vratio na staru funkciju.

"Carine su samo alat za pregovore", gotovo je jednoglasno odjekivalo o tadašnjem republikanskom kandidatu i njegovoj vatrenoj kampanji. Njegov drugi mandat neće biti tako različit od prvog, govorili su drugi, očekujući svojevrsni status quo ante bellum iz razdoblja 2017.–2021.

Kada je riječ o rizičnom poslu predviđanja ishoda, ponovno se pokazala njegova prava priroda – upravo ono što ga čini rizičnim. U vokabularu brojnih analitičkih krugova istodobno se pojavila i riječ iracionalnost, kojom su počeli iznova opisivati iznimno nepredvidivo globalno okruženje u kojem ranije dogovorena pravila služe tek kao ukras na beznačajnom komadu papira.

Trumpova koalicija

Svijet koji 79-godišnji američki predsjednik, slovenski zet, nasilno stvara - bilo reorganizacijom svjetskog gospodarstva, sklapanjem sporazuma s desnice, ljevice, sprijeda i iz sredine, preispitivanjem tradicionalnih vanjskopolitičkih savezništava Washingtona na međunarodnoj sceni ili vojnim intervencijama u inozemstvu uz istodobno obećanje "bez novih ratova" - nije nešto čemu smo dosad mogli svjedočiti.

Ako ništa drugo, Trump 2.0 mnogo je naučio od Trumpa 1.0. Njegova je prva administracija bila puna ljudi koje bismo mogli nazvati sustavnim republikancima, starim Bushovim konzervativcima, koji su predsjednika ograničavali u nekim vanjskopolitičkim pitanjima. Iako neki tzv. neokonzervativci i dalje ostaju u Bijeloj kući, među njima i sadašnji državni tajnik Marco Rubio, njihov utjecaj slabi.

Trump 2.0 okupio je i iznimno široku koaliciju različitih struja koje se sve bore za predsjednikovu pažnju. S jedne strane, ujedinio je skupinu ljudi koje zloglasni grčki ekonomist Yanis Varoufakis naziva tehnofeudalci – vodeće ljude najvećih američkih tehnoloških kompanija koji su prisegnuli na vjernost Trumpu.

Tehnološki direktori na Trumpovoj inauguraciji | Bloomberg Mercury

Ta je dinamika bila najuočljivija na rujanskoj večeri u Bijeloj kući, na kojoj je predsjednik ugostio 33 čelnika iz Silicijske doline. Ona je doživjela strateški zaokret i sada pleše po notama Washingtona jer kompanije traže povoljan regulatorni tretman i državne ugovore, dok se istodobno pozicioniraju u sve konkurentnijem "AI bumu". Više direktora tih tvrtki ove je godine najavilo značajna investicijska ulaganja u SAD-u.

Istodobno, Trumpova je administracija djelomično pod utjecajem izolacionističkih tendencija unutar pokreta MAGA, koje, međutim, od početka mandata gube na snazi. Među njih se često ubraja potpredsjednik J.D. Vance, koji je u prošlosti često pozivao da se SAD suzdrži od slanja svojih vojnika u ratove u inozemstvu te osramoćeni bivši voditelj Fox Newsa Tucker Carlson.

Podjele unutar administracije najviše se očituju u vanjskoj politici, osobito unutar Pentagona. Ondje sjede takozvani "prioritetnici", koji žele da Washington svoje resurse preusmjeri iz Europe i Bliskog istoka prema Pacifiku, gdje bi se trebao suočiti s trenutno najvećom prijetnjom američkoj dominaciji – Kinom.

Kako je jedan ugledni politolog s druge strane Atlantika komentirao Trumpov stil vođenja vanjske politike: "Čini se kao da predsjednik vanjsku politiku tretira poput svoje nekadašnje emisije The Apprentice. Skače s jednog dogovora na drugi, često bez dubljeg razumijevanja problema koje pokušava riješiti ili strpljenja da ih dovede do kraja. Ako Komunistička partija Kine vjeruje u petoljetke, Trump vjeruje u epizode reality showa".

Tržišta pod Trumpom 2.0

Jedan od njegovih glavnih prodajnih argumenata, koji su redovito isticali on i njegov najuži krug, bili su snažni i procvjetali tržišni rezultati. Godinu dana nakon njegove ponovne pobjede, američka financijska tržišta doista cvjetaju – ali ne bez nestabilnosti.

"Administracija je kombinacijom agresivnih izvršnih mjera, snažnih promjena u trgovinskoj politici i drastičnih proračunskih rezova stvorila stanje povećane nesigurnosti koje je narušilo temeljno povjerenje u stabilnost financijskih tržišta", ocijenio je nedavno stanje na američkim tržištima kapitala Ven Florjančič, upravitelj imovine u NLB Skladovima.

Bloomberg, međutim, upozorava da predsjednik i njegovi suradnici još ne bi trebali otvarati šampanjac. Najprije spominju obveznice: tijekom protekle godine vodeća pozicija SAD-a na svjetskim tržištima duga više je puta bila dovedena u pitanje zbog carina, zakona o smanjenju poreza, rastućih proračunskih deficita i napada na središnju banku – Fed.

Trump je tržišta osobito potresao tzv. "danom oslobođenja" u travnju, što je dovelo do masovne rasprodaje dionica, obveznica i dolara. Nakon što je proglasio 90-dnevni moratorij na carine, obrušio se najprije na predsjednika Feda, Jeromea Powella, a potom i na ostale guvernere jer, kako je rekao, nisu dovoljno brzo snižavali kamatne stope tempom koji bi njemu odgovarao.

Glenn Harvey/Bloomberg

Unatoč svemu, burze su na rekordnim razinama. Indeks S&P 500 nalazi se usred najduljeg razdoblja rasta od 2018. godine, budući da je udio dionica kojima se trguje iznad svog 50-dnevnog pomičnog prosjeka 40 posto. Od 5. studenoga 2024. indeks S&P 500 porastao je za oko 16 posto, dolar je oslabio za dva i pol posto, američke desetogodišnje obveznice izgubile su 0,1664 postotna boda, vrijednost bitcoina porasla je za 46,5 posto, a zlato je skočilo za čak 46 posto.

Za sada situacija ostaje "pod kontrolom", jer su se troškovi zaduživanja smanjili, prinosi porasli, a najcrnji scenariji nisu se ostvarili. Prinosi referentnih desetogodišnjih obveznica pali su za otprilike pola postotnog boda, na oko četiri posto.

Ipak, tržište pokazuje značajne znakove unutarnje slabosti. Kao što smo u petak naveli u dvjema odvojenim analizama – o tržištu kriptovaluta i dionica – upozorenja na mogući novi balon postaju sve glasnija.

Ispod površine ipak se naziru slabosti temeljnih pokretača rasta. Prosječna vrijednost dionica u indeksu S&P 500 ovog je mjeseca zapravo pala za 1,2 posto, što naglašava golem raskorak između najvećih komponenti indeksa i pojedinačnih dionica koje ga čine. Taj rizik koncentracije postao je glavna briga među upraviteljima portfelja. Prošli je tjedan bio dobar odraz tog stanja – referentni američki burzovni indeksi pali su dvaput u posljednja tri dana, pri čemu su najviše stradale dionice tvrtki povezanih s umjetnom inteligencijom, poput Nvidije, dok se indeks volatilnosti VIX znatno povećao, navodi Bloomberg.

Povlačenje Amerike

Nakon završetka najkrvavijeg sukoba u povijesti, čovječanstvo je, pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država, na zgarištu Drugog svjetskog rata ušlo u razdoblje koje danas nazivamo pax americana. To gotovo osam desetljeća dugo razdoblje, koje je najviše koristilo zapadnom svijetu i koje je održavao američki hegemon – i gospodarski i vojno – obilježili su relativno stabilni međunarodni odnosi, procvat svjetske trgovine, globalizacija, znatno smanjenje apsolutnog siromaštva te odsutnost sukoba među velesilama. No to se razdoblje polako približava kraju.

Doba pax americane ne završava jednim pucnjem ni jednim presudnim događajem. Ono završava i namjernim povlačenjem SAD-a. Jasno je da je Trump tek simptom dublje bolesti od koje američka država, barem ekonomski, boluje još od vremena Richarda Nixona. Takzvani "vječni ratovi" u Iraku i Afganistanu situaciju su samo pogoršali. No, nekonvencionalnost najpoznatijeg slovenskog zeta taj proces ubrzava. Njegovo nasilno restrukturiranje globalne trgovine, namjerna dvosmislenost oko primjene petog članka kolektivne obrane NATO-a, bizarne želje za kupnjom Grenlanda te prijetnje aneksijom najbliže američke saveznice, Kanade, stalno podsjećaju svijet da je zakoračio u novo doba.

Sjedinjene Države, naime, napuštaju svoju ulogu sistemskog administratora i postaju tek još jedna velesila koja djeluje isključivo u vlastitom interesu – ovaj put otvoreno i nedvosmisleno. Nema više "prijateljstava" i savezništava temeljenih na zajedničkim vrijednostima i povijesti, već samo dogovora i transakcija.

Bloomberg

Apatiju Amerikanaca prema međunarodnim institucijama koje su sami izgradili i prema globalizaciji od koje su sami najviše profitirali bilo je moguće vidjeti već početkom godine – na najglobalnijem od svih susreta, Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, koji se nakon povratka američkog predsjednika suočava s krizom identiteta. Prema mišljenju geopolitičkog stručnjaka Anastasa Vangelija, "u takvoj konstelaciji čini se kao ostatak nestajućeg svjetskog poretka i izgubio je sposobnost određivanja globalne agende".

No, i to je Trump već odavno najavljivao. U svojoj predsjedničkoj kampanji obećavao je da će preokrenuti trend dugogodišnje liberalizacije svjetske trgovine, a protuglobalističke stavove javno je izražavao još osamdesetih godina prošlog stoljeća. "Budućnost ne pripada globalistima", izjavio je, primjerice, pred punom dvoranom Opće skupštine Ujedinjenih naroda 2019. godine, izazvavši podsmijeh svjetskih čelnika.

Kraj američke moći u svijetu, međutim, nije samo posljedica duha vremena današnje geopolitike i geoekonomije. To je proces koji proizlazi iz samih dubina američkog društva. Sjedinjene Države duboko su podijeljeno i polarizirano društvo, prožeto političkim i društvenim disfunkcijama.

Američki politolog Jonathan Kirshner ističe da su te patologije dovele do (ponovnog) izbora iznimno neprikladnog vođe vanjske politike. "Iako SAD nije izložen prijetnji strane okupacije, njegova unutarnja politička zbrka vrlo je slična onoj u Francuskoj između dva svjetska rata, koja se nakon Drugog svjetskog rata nevoljko zadovoljila statusom srednje sile. Američka politička zbrka i paralizirajuća polarizacija djelomično su organski fenomeni, no polarizaciju je dodatno pogoršala instrumentalna manipulacija", napisao je akademik u lipnju u eseju za UnHerd. Iako je pax americana donijela desetljeća zavidnog gospodarskog rasta, istodobno je produbila nejednakost u najbogatijoj zemlji svijeta.

 

No, ne slabi samo američka moć u svijetu, već i sigurnosna jamstva širokog američkog obrambenog kišobrana. SAD imaju s brojnim državama diljem svijeta potpisane sporazume o međusobnoj obrani, čiji se temelji pod nepredvidljivim Trumpom sve više tresu sa svakim njegovim neočekivanim tvitom. U doba pax americane, male su države, pod uvjetom da su barem nominalno poštovale međunarodno pravo, uz poneku iznimku, mogle krojiti i upravljati međunarodnim odnosima s određenom mjerom autonomije. Danas te male države, ako zbog geografskih okolnosti nemaju obrambene sporazume s većim, nuklearno naoružanim silama, protiv svoje volje padaju u sfere utjecaja većih država – onih gladnih teritorija i resursa.

Zato ćemo svjedočiti sve većem broju situacija poput one koju su u svibnju ove godine uprizorile Indija i Pakistan – dvije velike regionalne sile koje su se zaplele u ograničeni sukob, pri čemu nijedna svjetska sila nije mogla zaustaviti njihove borbe dok netko ne popusti. Isto vrijedi i za ograničene krize poput one koja je izbila u srpnju između Tajlanda i Kambodže ili u siječnju između Konga i Ruande. Nepredvidljivost i iracionalnost, čini se, postale su naš nova svakodnevica.