Oporba srušila premijera, a cilja na Macrona. Što se događa u Francuskoj?

Baš kao što se očekivalo zadnjih 15 dana, većina zastupnika francuske Nacionalne skupštine u ponedjeljak je izglasala nepovjerenje vladi premijera Francoisa Bayroua, koji će, kako je najavio, u utorak dati ostavku predsjedniku Emmanuelu Macronu i time prisiliti predsjednika Pete Francuske Republike da po peti put u 600 dana traži novog premijera. Pokušavajući dobiti podršku većine zastupnika za nepopularna masovna smanjenja proračuna od 43,8 milijardi eura kako bi se izbjegao "grčki deficit", Bayrou je ne samo doveo svoju manjinsku vladu do "političke smrti" nakon samo devet mjeseci, već je sada Francuska i službeno u političkoj paralizi kakva nije zabilježena od 1933. godine, kada je tadašnja Treća Republika imala čak šest premijera u samo dvije godine.

Nakon što je 364 zastupnika glasalo za izglasavanje nepovjerenja vladi, 194 protiv i 25 suzdržanih, Elizejska palača potvrdila je da će predsjednik Macron u nadolazećim danima imenovati novog premijera. Doduše, Macron ima i mogućnost ponovnog raspisivanja novih prijevremenih parlamentarnih izbora, ali je to u proteklih nekoliko dana odbacio kao mogućnost, očito procjenjujući da bi takvo političko kockanje kao u lipnju 2024. samo dovelo njegovu centrističku koaliciju do još manjeg broja zastupničkih mjesta.

Svrgavanje još jednog Macronovog premijera dovodi u pitanje plan da se mjerama štednje smanji proračunski deficit na 4,6 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što je i dalje znatno više od kriterija Europske unije. Bez obzira na to kako Macron pokušava riješiti tu istu nerješivu jednadžbu, kakav god bio profil budućeg premijera ili premijerke, on ili ona bit će osuđeni na isto balansiranje između, s jedne strane, parlamenta gotovo podjednako podijeljenog na lijevi, centristički i desni blok u kojem nijedna struja nema jasnu većinu, a s druge strane, prezaduženosti zemlje čiji javni dug iznosi oko 3.300 milijardi eura javnog duga, što je 113,1 posto BDP-a, koliko je Grčka imala na početku dužničke krize koja je pogodila cijelu eurozonu.

 

 

Fiskalna situacija bez kontrole

Prije devedeset godina i danas, uzrok političke krize u Francuskoj je isti: spor oko državnog proračuna, čije je određivanje isključiva odgovornost parlamenta, dok predsjednikova stranka nema jasnu većinu.

Unatoč političkoj krizi, Francuska bilježi blagi gospodarski rast | Bloomberg

Urednici britanskih dnevnih novina Financial Times u svom uvodniku ističu da Francuska proživljava dvostruku krizu te da se francuski fiskalni i politički problemi međusobno potiču.

"Paraliza vlade i nemogućnost Francuske da obuzda javno zaduživanje potkopavaju povjerenje poduzeća i potrošača, narušavaju ugled zemlje u EU i uništavaju ono što je ostalo od političke ostavštine predsjednika Emmanuela Macrona", primjećuje uvodnik financijskih dnevnih novina, dodajući da je nedostatak fiskalne ozbiljnosti očit među većim dijelom francuske političke klase. "Bayrouovo iznošenje istine je pohvalno, iako mnogima izgleda kao pompoznost kako bi podržao svoje predsjedničke ambicije. Uostalom, Macron je odgovoran za sedam godina fiskalne nediscipline, unatoč krizama, i za guranje Francuske u njezin trenutni politički kaos s prijevremenim izborima prošle godine.

Kako izvještava američki Politico, troškovi zaduživanja Francuske rastu zbog zabrinutosti investitora u vezi sa stabilnošću zemlje. Prinos na referentnu francusku desetogodišnju obveznicu udaljava se od povijesno sigurne Njemačke prema Italiji, zemlji koja je dugo bila sinonim za nepromišljeno trošenje i neodrživi dug.

"Ako ne riješimo problem duga, nećemo se uopće moći zaduživati", rekao je premijer Bayrou zastupnicima braneći svoju vladu i njezin plan štednje u proračunu.

Bayrou vidi razloge fiskalne krize u dugoročnom ispunjavanju zahtjeva generacije baby-booma - rođenih između 1946. i 1964. - koji su u mirovini ili blizu mirovine. Osobe starije od 60 godina čine više od četvrtine francuskog stanovništva, a izdvajanja za mirovine čine četvrtinu svih državnih rashoda, dok u EU, osim Francuske, samo Italija daje veći postotak javnih naknada za mirovine.

Prema Jean-Pascalu Beaufretu, bivšem visokom dužnosniku ministarstva financija, mirovine su odgovorne za više od polovice povećanja javnog duga Francuske od 839 milijardi eura između 2018. i 2023. godine.

Francois Bayrou vidi razloge fiskalne krize u dugoročnom ispunjenju želja generacije baby booma | Bloomberg

Odlazeća vlada jasno je poslala poruku da starija generacija mora stegnuti remen, a ministar financija Eric Lombard čak je prije tjedan dana upozorio da bi kolaps vlade i predloženi rezovi u proračunu mogli izazvati tolike previranja da bi Francuska morala zatražiti intervenciju Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Javnost je bila šokirana ovom izjavom, pa je Lombard ubrzo ublažio svoju procjenu.

I bivša šefica MMF-a i sadašnja predsjednica Europske središnje banke, Francuskinja Christine Lagarde, izjavila je da Parizu neće trebati pomoć MMF-a, ali je u intervjuu za francuski Radio Classique istaknula da je situacija zabrinjavajuća i da zemlja "apsolutno mora staviti svoje javne financije pod kontrolu".

Politička kriza jača od fiskalne

S druge strane, bivši talijanski premijer i do kraja prošle godine europski povjerenik za gospodarstvo, Paoli Gentiloni, nije pretjerano zabrinut zbog fiskalne situacije u Francuskoj, prvenstveno zbog rasta francuskog gospodarstva. U autorskom tekstu za talijanski dnevnik La Republica, Gentiloni ističe da su kriza većine u parlamentu i kriza javnih financija isprepletene, da prijete međusobno pojačati.

Uvjerljiv gubitak povjerenja parlamentaraca od strane vlade | Bloomberg

"Neće biti lako riješiti ovu međuovisnost i izbjeći institucionalnu krizu, iako će relativno povoljan trend (gospodarskog) rasta ublažiti ekonomski utjecaj (krize): Francuska možda ima krizu javnih financija, ali raste brže od Italije. Postoji i institucionalni mehanizam koji omogućuje francuskim vladama da prežive bez izravnog povjerenja parlamenta. Stoga na horizontu nema financijskog ponora, već stanje kontinuirane neizvjesnosti", smatra bivši povjerenik EU-a.

Zato komentator nizozemskog dnevnika De Volkskrant Peter Giesen smatra da je francuska kriza više politička nego ekonomska i da Francuska u tom pogledu nije jedinstvena.

"Kao i u drugim zemljama, glavne stranke lijevog i desnog centra izgubile su utjecaj na stanovništvo. Macronov pokušaj mobilizacije centra novim pokretom potpuno je propao, dok su ekstremi na krilima dobili na snazi", ističe Giessen i dodaje da pad Macronove političke moći naglašava krizu europskih donositelja odluka. "(Geo)politički i ekonomski problemi postaju sve veći i veći dok politička važnost uspostavljenog poretka opada".

Još jedna žrtva Marine Le Pen

Iako je vođa ljevičarske koalicije Jean-Luc Mélenchon svim srcem radio na rušenju Bayrouove vlade, pa čak i pozivao Macrona na ostavku i raspisivanje parlamentarnih i predsjedničkih izbora, ključnu ulogu u rušenju još jednog Macronovog premijera odigrala je neformalna vođa krajnje desničarskog "Nacionalnog okupljanja" Marine Le Pen. Glas ili neglas njezina desničarskog bloka bio je ključan za izbor i rušenje i ove i prethodne vlade koju je samo tri mjeseca vodio Michel Barnier.

Marine Le Pen zaslužna za rušenje dva premijera | Bloomberg

Za razliku od Barrinera, koji je pokušao pregovarati s Le Pen i dati joj ustupke oko njegovog prijedloga proračuna, Bayrou je izbjegao sramotu da bude nadmašen u pregovorima, ali ne i otpušten.

Zato lijevo orijentirani tisak i komentatori kažu da Macron sada konačno mora uzeti u obzir ljevicu. Komentator lijevo orijentiranog njemačkog dnevnika Frankfurter Rundschau Steffen Braendle navodi da je čelnik francuske Socijalističke stranke Olivier Faure već ponudio zaustavljanje vladinog proračuna štednje, otkazivanje planiranog ukidanja dvaju državnih praznika i umjesto toga oporezivanje "superbogataša".

"Odgodio bi Macronovu kontroverznu mirovinsku reformu. Macronov ekonomski kurs bio bi u ruševinama. Ali barem brzim imenovanjem lijevo orijentiranog premijera mogao bi osigurati da blokade i prosvjedi ne urode plodom. Ovaj argument ima težinu za Macrona: ne može biti siguran da bi preživio još jedan val prosvjeda i nereda u političkom smislu", smatra Braendle, dodajući da se francuski šef države stoga suočava s pitanjem hoće li radije spasiti sebe ili svoju mirovinsku reformu. "Spasavanje oboje ne čini se mogućim."

Vođa ljevičarske koalicije Jean-Luc Mélenchon | Bloomberg

A da rušenjem Bayrouove vlade, oporba i te kako cilja samog Macrona svjedoči i to da oporbene skupine pozivaju na opći štrajk i blokadu cijele Francuske 10. rujna.

"Blokiramo sve", glasi slogan svojevrsnog pokreta, koji je svoju kampanju na društvenoj mreži TikTok započeo još u svibnju, a tijekom ljeta dobio je na zamahu kada su ga podržali određeni sindikati, kao i grupe i poznatiji pojedinci iz pokreta Žuti prsluci i lijeve političke scene.

Zahtjevi organizatora prosvjeda bili su relativno nejasni i raznoliki, od većih plaća preko većeg oporezivanja bogatih do ostavke vlade. Najavljene taktike prosvjeda su raznolike, pa osim demonstracija i štrajkova uključuju i pozive na bojkot supermarketa, blokade cesta, te okupaciju luka i zgrada javnih institucija.

Kako izvještava bruxellesski portal Euractiv, činjenica da je nedavna podrška ovom pokretu došla od krajnje lijevog sindikata La France Insoumise (LFI) i željezničkog sindikata Sud-Rail uzdrmala je stranke političkog establišmenta.