Samit na Aljaski kao hladan tuš za EU i Ukrajinu

Kada je Donald Trump potvrdio da će se u petak, 15. kolovoza, na Aljaski sastati s Vladimirom Putinom kako bi razgovarali o okončanju rata u Ukrajini, to je prilično iznenadilo mnoge promatrače, ali i dio europskih čelnika, strahujući da će Ukrajina i EU biti gurnuti na marginu mirovnih pregovora, iako će njihov ishod oblikovati upravo vojnu i političku budućnost Europe. Dok američki predsjednik govori o "razmjeni teritorija na dobrobit obiju strana", a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski poručuje da neće "dati nijedan pedalj zemlje okupatoru", Europa je proteklih dana pokazala izrazitu zabrinutost.

Koliko su protekla četiri dana bila burna, može se naslutiti iz izjave Zelenskog da je samo tijekom vikenda imao više od 15 telefonskih razgovora sa svjetskim čelnicima i dužnosnicima, od predsjednika Francuske i njemačkog kancelara do glavne direktorice Međunarodnog monetarnog fonda.

"Ne možemo prihvatiti da se teritorijalna pitanja razmatraju ili odlučuju između Rusije i SAD-a preko glava Europljana i Ukrajinaca", rekao je njemački kancelar Friedrich Merz za njemačku javnu televiziju ARD. "Pretpostavljam da američka vlada na to gleda isto."

Merz inzistira na strožim sankcijama

Merz i drugi europski čelnici prethodno su objavili zajedničku izjavu u kojoj naglašavaju da se "put prema miru u Ukrajini ne može odrediti bez Ukrajine". Merz je uspio ishoditi da Trump u srijedu održi videokonferenciju s europskim saveznicima i ukrajinskim predsjednikom. Europski lideri žele osigurati da Zelenski bude prisutan za pregovaračkim stolom, pogotovo sada kada je Trump pristao na prvi izravni susret američkog i ruskog predsjednika od početka potpune invazije prije tri i pol godine, unatoč tome što Putin nije ispunio američki uvjet o primirju.

Kancelar Friedrich Merz u diplomatskoj ofenzivi | Bloomberg

Rusija nije povukla nijedan od svojih zahtjeva, od potpune kontrole nad četirima istočnim ukrajinskim regijama (uz Krim) do odustajanja Ukrajine od ulaska u NATO. Putin odbija pregovarati sa Zelenskim, a Zelenski te zahtjeve odbacuje. Neki promatrači strahuju da bi Ukrajina mogla biti prisiljena predati dio teritorija bez odgovarajućih "sigurnosnih jamstava" svojih saveznika, možda uz raspoređivanje mirovnih snaga, nadajući se da će to odvratiti Putina od ponovne agresije.

"Bojazan postoji da će, u Trumpovoj želji da postigne dogovor, to biti vrlo loš dogovor za Ukrajinu", izjavio je za NBC News bivši zapovjednik britanskih oružanih snaga Hamish de Bretton-Gordon. "Čini se kao dogovor između gangstera i magnata nekretnina, dok oni koji bi trebali biti uključeni – nisu."

Dok je potpredsjednik SAD-a James David Vance u Velikoj Britaniji u neformalnom razgovoru s britanskim ministrom vanjskih poslova Davidom Lammyjem nastojao obuzdati reakcije Europljana, njemački kancelar u medijskim nastupima u Njemačkoj naglašavao je da Putin "reagira samo na pritisak" te da vjeruje kako "trenutni vojni pritisak na Rusiju nije dovoljan".

Merz već tjednima poziva Trumpa da uvede najavljene sankcije koje bi mogle znatno pogoditi rusko gospodarstvo. Sada ističe da je Trump "naizgled spreman poduzeti daljnje korake, ali najprije želi razgovore". U intervjuu za ARD, Merz je rekao da se nada kako će se nakon samita na Aljaski pritisak na Rusiju povećati ili da će Moskva shvatiti da ne može izdržati taj rat.

Dok njemački kancelar nastoji uvjeriti Trumpa da u pregovorima sudjeluje i Zelenski, mađarski premijer Viktor Orbán pozvao je Njemačku i Francusku da preuzmu vodeću ulogu u odnosima s Rusijom te da iniciraju samit EU-a i Rusije kako bi se osiguralo da Europa ne bude gurnuta na marginu pregovora od ključne važnosti i da o njezinoj sudbini ne odlučuju samo SAD i Rusija.

"Sve sada ovisi o tome kako će europski lideri reagirati", istaknuo je Orbán, a prenosi portal Hungarian Conservative.

Aljaska je više od simbolike

Komentatori diljem svijeta izražavaju iznenađenje što je Aljaska izabrana za lokaciju prvog susreta, ističući simboliku te 49. američke savezne države, kao i činjenicu da su donedavno svi bili uvjereni da će se sastanak Trumpa i Putina održati na Bliskom istoku.

Američka naftna bušotina na Aljaski | Louie Palu/Agence VU

Komentator njemačkog lista Tagesspiegel Knut Krohn ističe kako izbor lokacije ima posebnu simboliku jer je Aljaska prodana SAD-u 1867.

"To pokazuje da se granice mogu pomicati. Sam izbor lokacije mora, namjerno ili nenamjerno, biti signal Ukrajini da se mir mora 'kupiti' ustupanjem teritorija", kaže Krohn i dodaje da je Aljaska ujedno poruka SAD-u. "Za mnoge Ruse, područje unutar Arktičkog kruga ostaje čvrsto dio njihove domovine. Američka savezna država trn je u ruskoj duši, baš kao i ukrajinski Krim."

Aljasku je 1867. ruski car Aleksandar II. prodao SAD-u za 7,2 milijuna dolara, smatrajući to udaljeno rusko uporište prevelikim financijskim teretom za obranu svog carstva, uz opasnost da ga u slučaju novog rata Britanija zauzme. Smatrao je da je bolje taj rizik umanjiti prodajom SAD-u, tada prijateljski naklonjenom partneru. Danas ta savezna država ima godišnji BDP od oko 50 milijardi dolara i predstavlja više od puke simbolike jer se, kako ističe Trump, u tom arktičkom prostoru isprepliću američki i ruski interesi.

Još u prvim pripremama pregovora, u veljači ove godine, bilo je jasno da je pitanje mira u Ukrajini zapravo u sjeni nastojanja da se resetiraju američko-ruski odnosi te da se intenzivno razgovara o "specifičnim područjima suradnje", uključujući moguće zajedničke energetske projekte na Arktiku. To je za američki Politico potvrdio šef Ruskog fonda za izravna ulaganja (RDIF) Kiril Dmitrijev, zadužen za gospodarska pitanja u rusko-američkim pregovorima.

"Postoji razumijevanje da loši odnosi između Rusije i SAD-a zapravo mnogo koštaju američko gospodarstvo, a postoje načini kako produktivna suradnja može koristiti i Rusiji i SAD-u", rekao je Dmitrijev, naglasivši da su od početka rata američke kompanije izgubile 300 milijardi dolara zbog povlačenja s ruskog tržišta te da sada postoji mogućnost za zajednička ulaganja.

I prije pregovora s Rusima, Trump je najavljivao širenje američkog utjecaja na Arktiku, podsjetivši da je više puta razmatrao preuzimanje Grenlanda od Danske, ne isključujući pritom ni mogućnost uporabe vojne sile ili ekonomskih pritisaka kako bi stekao kontrolu nad tim golemim otokom bogatim rudnim resursima i strateški ključnim položajem.

Donald Trump | Bloomberg

Da je Arktik Putinov adut za obnovu suradnje s Trumpovim SAD-om svjedoče i komentari prema Kremlju kritičnih ruskih novinara, poput Dmitrija Koleseva, koji ističe da SAD želi "zgrabiti" prirodne resurse s obaju strana – s ruske na Arktiku i s ukrajinske kroz sporazum o kritično važnim mineralima.

Ako Rusija uspostavi energetsku suradnju s SAD-om na Arktiku, to će, prema ocjeni geostrateških analitičara, ojačati njezinu poziciju prema Kini, jer Rusija tada u Pekingu više ne bi bila viđena kao "mlađi partner". Ona je, naime, jedina ulaznica Kine na Arktik, dok ostatak kontroliraju članice NATO-a. Arktik postaje važan ne samo zbog nafte, plina i ugljikovodika, već i kao novi, znatno kraći pomorski trgovački put iz Azije prema Europi, sada plovan zbog klimatskih promjena.

Dok je nekima bilo zanimljivo što je Trump u jednom obraćanju u Bijeloj kući pogrešno rekao da "ide u Rusiju" na pregovore s Putinom, poznavatelji ruskih prilika ističu kako sve to ide na ruku Putinovoj propagandi i raširenom narativu u postsovjetskoj Rusiji da Aljaska "nije prodana, već samo iznajmljena" na 99 godina te da bi SAD trebao vratiti taj teritorij Rusiji.

Razlozi za Putinovo zadovoljstvo

U uvodniku francuskog dnevnika Le Monde navodi se kako Putin ima više razloga biti zadovoljan izgledima za taj bilateralni samit, a jedan od njih je i izlazak iz diplomatske izolacije nametnute nalogom Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine. Francuski list naglašava da se Putina tretira "kao lidera velike sile, ravnopravnog s SAD-om", dok je "barem zasad uspio potisnuti ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, kojeg je susreo samo jednom, u Parizu 2019., i o kojem ima vrlo negativno mišljenje".

"Ultimatum koji je predsjednik Trump dao Rusiji, kao i prijetnja novim sankcijama, sada su neutralizirani tim samitom. Putin zna da Trump želi pokazati prekid vatre u Ukrajini, a ruski lider vjeruje da bi, ako odigra prave poteze, to mogla biti prilika da diplomatskim putem postigne ono što dosad nije uspio vojno: barem djelomičnu dominaciju nad Ukrajinom", piše Le Monde, dodajući da su, bilo pod Bidenovom ili Trumpovom administracijom, Europljani uvijek bili marginalizirani u tom pitanju, iako se radi o sigurnosti njihova kontinenta.

Donald Trump i Vladimir Putin sastat će se u petak na Aljaski | Bloomberg

Francuski urednici ipak dodaju da, iako nisu pozvani na samit, Europljani nisu isključeni iz procesa te imaju još tri dana da uvjere Washington kako jedino politika odlučnosti i pojačanog pritiska može natjerati Putina na istinske pregovore.

Prema ocjeni profesora međunarodnih odnosa Sebastiena Boussoisa, proboj je na vidiku. Kako piše za francuski list Les Echos, Putin traži "častan izlaz".

"Njemu cilj više nije nužno preuzeti kontrolu nad cijelom Ukrajinom, već osigurati da Rusija ne izgubi ni obraz ni stratešku kontrolu nad Donbasom i Krimom. Zna da vrijeme radi protiv njega: rusko gospodarstvo može izgubiti snagu, a vojni gubici gomilaju se", ističe Boussois i dodaje kako bi u toj brutalnoj realnosti sastanak mogao dati minimalan, ali presudan okvir – zamrzavanje borbi, osiguranje tampon-zona i pokretanje političkog procesa koji je još u nastajanju. "To ne bi bio mir, ali bi bio kraj 'vrućeg rata'. A u sadašnjem kontekstu, to bi već bio povijesni uspjeh."

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar