Kakve će biti posljedice Orbánova poraza za Europu?

Nakon iznimne izborne pobjede stranke Tisza Pétera Magyara na nedavnim mađarskim izborima, europska populistička desnica izgubila je jednog od svojih arhitekata. Šesnaestogodišnja vladavina Viktora Orbána i njegove stranke Fidesz srušila se u nedjelju, a samodopadni premijer priznao je poraz čak i prije nego što su prebrojani svi glasovi.

Pa ipak, 45-godišnji budući premijer našeg sjevernog susjeda Magyar nije nikakav liberal. Njegova retorika i politika u mnogočemu se bitno ne razlikuju od Orbánovih – uostalom, Magyar je 22 godine bio član stranke Fidesz, gdje je politički sazrio – a njegova pobjeda najavljuje i dolazak nove europske desnice.

Orbánova ostavština

Orbánov lik godinama je snažno dominirao nad europskom, pa čak i američkom desnicom. Što će točno izrasti iz pepela njegova iliberalnog projekta, još nije poznato. "Orbán je bio simbol iliberalizma, prvi vođa u Europi koji je prije deset godina upotrijebio taj izraz kao pozitivnu marku, ohrabren prvom pobjedom Donalda Trumpa, brexitom i migracijskom krizom", kaže međunarodni politolog Marko Lovec s ljubljanskog Fakulteta političkih znanosti.

Stil Viktora Orbána moguće je opisati brojnim riječima: populizam, euroskepticizam, konzervativizam, suverenizam. Potonje se na europskoj desnici pojavilo s usponom britanske stranke UKIP Nigela Faragea, koja je zagovarala izlazak iz EU-a, a zatim se nakon stanke dodatno ojačalo u svjetlu rata u Ukrajini i sankcija protiv Rusije.

Dugogodišnji mađarski premijer pritom se nije fokusirao samo na svoju državu. "Orbán je aktivno utjecao na politiku u Sloveniji, Slovačkoj i Sjevernoj Makedoniji, podupirao srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Svemu tome je sada kraj", objašnjava Lovec.

Srednja Europa je, naime, već više od desetljeća poligon za izrazito lokaliziranu vrstu antiliberalizma, koju čine društveno konzervativni nacionalizam pomiješan s prijezirom prema nadnacionalnim europskim institucijama uz istovremeno primanje europskih sredstava.

Pobjednik mađarskih izbora Péter Magyara Akos Stiller | Bloomberg

 

Poraz takve politike u Mađarskoj još ne piše osmrtnicu za ostale države regije: samo su prošle godine političke snage koje pripadaju toj iliberalnoj orbiti slavile na parlamentarnim izborima u Češkoj i predsjedničkim izborima u Poljskoj.

Drugdje po Europi od Orbána su se ovih dana oprostili njegovi populistički kolege, koji će iz nedjeljnog poraza stranke Fidesz nedvojbeno nešto naučiti. Mnogi su čak okrenuli ploču i Magyarju uputili čestitke te izrazili nadu da će djelovati u interesu svojih birača.

Evolucija europske desnice

Političke analize mađarskih izbora uvelike se razlikuju. Neki komentatori naglašavaju da je desničarski populizam, kakav je predstavljao Orbán, u opadanju, dok drugi upozoravaju da se rodio novi oblik konzervativnog populizma, ovoga puta s mekšim licem i proeuropskom usmjerenošću.

"Magyarova pobjeda čini se manje kao poraz europske desnice, a više kao njezin generacijski razvoj koji je – barem u jedinstvenim okolnostima Mađarske – pod svoje okrilje stavio liberale i ljevičare", u kolumni za UnHerd nedjeljne rezultate komentira Aris Roussinos.

"Orbánov poraz znači važnu prekretnicu u mađarskoj vanjskoj politici. Radi se o jasnom signalu približavanja Europskoj uniji te o promjeni ravnoteže unutar transatlantskog političkog prostora", rezultate izbora komentira ekonomist Mateusz Dadej iz Cofacea. Najzadovoljnija pobjedom Tisze nedvojbeno je EU, koja je proteklih godina ušla u brojne sporove s Orbánom. Magyar je, naime, obećao da će Budimpeštu ponovno približiti EU-u.

Politolog Lovec istaknuo je da je rat u Ukrajini stvorio pritisak na europske proruske desne suvereniste okupljene oko skupine Domoljubi za Europu u Europskom parlamentu. "Sigurnosna i gospodarska pitanja u međuvremenu su ojačala umjereno desne snage", dodaje.

Ishod mađarskih izbora trijumf je upravo tih umjereno desnih snaga diljem kontinenta. Čak i prije Magyarove pobjede, neki desni populisti, poput talijanske premijerke Giorgie Meloni, koja se od svojih neofašističkih početaka pomaknula prema proeuropskom centru, prihvatili su umjereniji pristup. U Francuskoj retoriku mijenja i krajnje desna stranka Marine Le Pen, Nacionalno okupljanje.

S druge strane, neke stranke centra diljem Europe pomiču se obrnuto – udesno. Njemački konzervativni savez CDU/CSU se nakon desetljeća i pol pod kancelarkom Angelom Merkel, pod kancelarom Friedrichom Merzom pomaknuo udesno, kao i Građanska platforma poljskog premijera Donalda Tuska.

"Zajednički nazivnik ovih pomaka su nesigurno sigurnosno okruženje i potreba za jačanjem konkurentnosti. Gospodarski pokazatelji važni su za birače centra. Progresivne stranke neko su vrijeme iskorištavale pitanje vladavine prava i povezanosti desnice s autokratskim režimima, no pomicanjem nekih desnih stranaka bliže centru, izgubile su zamah", objašnjava Lovec i dodaje da se to vidjelo i na slovenskim izborima.

Bitka je možda dobivena, ali za umjerene desničarske snage u Europi rat tek počinje. "Umjereni konzervativci, koji su uvelike na vlasti, sada su pred izazovom kako osigurati 'topove i maslac', što je matematika koja se teško poklapa bez rezova u javne sustave i rashode, i što vjerojatno objašnjava jačanje neoliberalne logike", kaže Lovec.

A kakve će biti posljedice za europsku krajnju desnicu? "Orbánov poraz još ne znači da će se preostali europski populisti bitno promijeniti; no poraz njegova sustava, koji je bio etabliran i potpuno je obuhvatio državne institucije te se činio nepobjedivim, nedvojbeno je važna vijest. Prvenstveno zato što pokazuje da se radilo o svojevrsnom eksperimentu koji je sada propao", kaže povjesničar i politički analitičar Luka Lisjak Gabrijelčič.

"Kruh i maslac"

Lokalni element također je važan. Mađarski izbori, koji su često prikazivani kao borba između liberalizma i autokracije te europejstva i protueuropskog sentimenta, na kraju su dana odlučeni upravo domaćim brigama mađarskih birača, kao što su gospodarska stagnacija, zastarjela infrastruktura i kritično stanje javnog zdravstva.

Magyarov uspjeh temeljio se i na tome što je Orbánov populistički pristup okrenuo protiv njega samoga. Dvije godine prije izbora vodio je, naime, neumornu kampanju u gradovima, ali i po zaboravljenom selu, pritom vješto koristeći populističku retoriku.

"Péter Magyar je desnocentristički političar s elementima blagog populizma. Njegov stav bio je sljedeći: ne možeš ići u ruralna područja ako ne znaš objasniti kako funkcionira sistemska korupcija i kako je Fidesz izgradio nacionalne elite putem državnih troškova, što je izravno povezano s tim da obični ljudi žive lošije. Ako to objasniš ljudima, to ih itekako zanima", uspješnu kampanju stranke Tisza komentira Lisjak Gabrijelčič.

Prema mišljenju politologa Bogomila Ferfile, Orbán je pogriješio s izgradnjom "iliberalne internacionale" i paktiranjem s američkim konzervativcima, dok se nije fokusirao na izravne probleme svojih birača. "Magyar je cijelo vrijeme govorio o unutarnjim stvarima, dok je Orbán plašio ljude ratom", kaže on.

Transatlantski raskol

Završetak mađarske kampanje obilježio je i posjet američkog potpredsjednika JD Vancea, koji je u Budimpešti podržao premijera Orbána. Vanceova podrška nije utjecala na ishod izbora, a štoviše, možda mu je čak i odnijela poneki glas.

Politička podrška Bijele kuće pokazala se štetnom i izvan Europe od povratka predsjednika Trumpa. Tijekom prošlogodišnjih izbora u Kanadi i Australiji, obje vladajuće stranke lijevog centra pobijedile su u teškoj borbi protiv domaćih konzervativaca, prvenstveno zbog carinskih prijetnji i verbalnih napada iz Washingtona.

Bijela kuća je u strategiji nacionalne sigurnosti objavljenoj u prosincu izrazila želju za jačanjem populističkog pokreta u Europi, no čini se – a Orbánov poraz to dokazuje – da su američke poruke naišle na gluhe uši europskih birača.

Nedavna anketa portala Politico utvrđuje da Trump u Europi nije osobito popularan čak ni među pristašama desnopopulističkih stranaka, koje on sam doživljava kao političke saveznike. Prema anketi, najveću podršku ima u Velikoj Britaniji, dok u Francuskoj i Njemačkoj uživa znatno manje simpatija jer ga pozitivno ocjenjuje tek otprilike trećina pristaša desnice.

"Orbánov poraz ima simboličku težinu – svojevrsnu pljusku koja će vrlo glasno odjeknuti", razmišlja Lisjak Gabrijelčič. "Mislim da će europska desnica, posebno radikalna desnica, shvatiti da ne možeš biti nacionalist kod kuće, a potom se 'šlepati' uz američku politiku koja vrlo izrazito djeluje protiv europskih interesa."

Politolog Lovec procjenjuje da, uz neke unutarnjopolitičke teme poput inflacije, zapošljavanja i gospodarstva, desne snage u Europi umjereno jačaju i Trumpova administracija, njezin pritisak na EU te učinci njezinih carina.

Iako su priče s američkim preuzimanjem Grenlanda i carinama zbog rata s Iranom donekle u pozadini, europski birači na njih nisu zaboravili. Povrh toga, rat protiv Irana pod vodstvom SAD-a iznimno je nepopularan na starom kontinentu jer se polako počinje osjećati na novčanicima Europljana.

"Postoji protuamerički resentiman, resentiman prema američkim oligarsima i iznimno vulgarno izraženom američkom geopolitičkom stavu. I za europskog birača, čak i za onoga kojeg žele uloviti nacionalističkim parolama, to je apsolutno nekompatibilno", zaključuje povjesničar Lisjak Gabrijelčič.