Mađarska šalje prave signale o pridruživanju eurozoni

Novoizabrani mađarski premijer Péter Magyar upravo je naglas izgovorio ono o čemu se šutjelo: vrijeme je za pravi povratak pod okrilje Europske unije i, naposljetku, uvođenje eura.

Parlamentarna dvotrećinska većina koju je njegova stranka Tisza osvojila na nedjeljnim izborima optimalan je rezultat za osiguravanje reseta u odnosima Mađarske i Europske unije. Odnosi između Budimpešte i Bruxellesa bili su u dubokom zamrzavanju nakon 16 godina vladavine Viktora Orbána. Njegov nasljednik povlači brze poteze kako bi zemlju vratio na pravi put. To je zdrav razum. Pratite li trag novca, on visi o briselskoj niti.

No ovo je dugotrajna igra davanja i uzimanja, stoga nova administracija mora pokazati više od puke volje za promjenom. Bugarska je nedavno predvodila taj put usvojivši zajedničku valutu ove godine. Magyarov zadatak bit će promjena načina na koji investitori doživljavaju perifernu europsku naciju u kojoj je vladavina prava narušena, a kronizam uzeo maha. To je najbrži način da se Bruxelles ponovno osjeti sigurnim i počne oopet dijeliti novac.

Prvi prioritet bit će raščišćavanje puta za EU plan potpore Ukrajini vrijedan 90 milijardi eura, koji je Rusiji naklonjen Orbán blokirao. Premošćivanje tog zastoja ubrizgat će novu snagu i smisao cijelom projektu jedinstvenog tržišta.

Temelj za poboljšanje investicijske slike Mađarske je očekivanje oko napuštanja vlastite valute. Forinta je možda povratila 12,5 posto svoje vrijednosti u odnosu na euro u protekloj godini, ali to dolazi nakon desetljeća ustrajno loših rezultata. Njezina nedavna snaga potaknuta je primamljivom perspektivom da zemlja postane 22. članica bloka zajedničke valute.

Model je razdoblje uoči stvaranja eura na prijelazu stoljeća, kada su prinosi na obveznice slabijih članica eurozone – a time i njihovi troškovi zaduživanja – oštro pali kako bi se približili onima ključnih država poput Njemačke. Zajednička valuta prošla je kroz teška iskušenja od tih uzbudljivih dana, uključujući i potpunu krizu 2010-ih, ali bi za Mađarsku bio dar ako uspije dokazati vlastitu stabilnost. Mnoge istočne i balkanske države još su uvijek izvan EU-a, očajnički želeći ući.

 

Mađarska ima niz problema, počevši od endemske korupcije jer se moć koncentrirala u rukama male skupine oligarha. Njezina industrija uglavnom se svodi na sklapanje njemačkih automobila i kineskih baterija niže vrijednosti. Najveći kamen spoticanja je ovisnost o Rusiji za 85 posto njezinih energetskih potreba, što je dilema pogoršana ratovima u Ukrajini i s Iranom. Čini se da se Magyaru ne žuri nazvati Vladimira Putina; očuvanje opskrbe energijom uz istovremeno prihvaćanje EU-a zahtijevat će vješto manevriranje.

Uz rast koji se vuče ispod jedan posto i proračunski deficit koji se približava razini od pet posto bruto domaćeg proizvoda, Mađarskoj će trebati pomoć da povrati ravnotežu.

Poljska je jedan od ekonomskih modela iz kojeg se može učiti, unatoč vlastitim nacionalističkim sukobima s EU-om. Očekuje se da će njezin BDP po glavi stanovnika ove godine premašiti 30.000 dolara, što je udvostručenje otkako se pridružila EU-u istovremeno kad i Mađarska 2004. godine. Varšava je privukla izravna strana ulaganja uz izdašno financiranje iz Bruxellesa.

Ipak, ne smije se izgubiti perspektiva usred mađarskog ushićenja zbog promjena. Magyar, koji je ne tako davno bio član Orbánove vladajuće stranke, mora ponovno izgraditi mnogo povjerenja. Pristup fondovima i zajmovima EU-a najvažnija je poluga rasta za njegovo gospodarstvo. To bi moglo donijeti ulaganja veća od pet posto BDP-a.

Budimpešta treba slijediti primjer ostalih srednjoeuropskih i istočnoeuropskih nacija u načinu na koji upravlja odnosima s Bruxellesom i drugim državama članicama. Magyar je blizak s poljskim premijerom Donaldom Tuskom, ali poljska odluka o ostanku izvan eurozone nije praktična za Mađarsku. Nakon 16 godina relativne izolacije od partnera u bloku, potreban joj je snažan poticaj. Poljsko gospodarstvo gotovo je četiri puta veće. Put Bugarske je onaj razumni koji treba slijediti.