"Ušao bih i uzeo to." A to "to" je otok Harg, a taj "ja" je Donald Trump, no njegov komentar o kritičnom iranskom naftnom terminalu izrečen je još 1988. godine, kada je bio samo biznismen. Četiri desetljeća kasnije, američki predsjednik razmišlja o tome hoće li ispuniti to staro obećanje u onome što bi bila golema eskalacija američko-izraelskog rata s Islamskom Republikom. Sada, kao i tada, ideja da bi zauzimanje te lokacije na neki način pokorilo Teheran je nerealna.
Ostavimo po strani je li zauzimanje otoka - i, što je ključno, njegovo zadržavanje - izvedivo. Krajem 80-ih, Trump je mislio da će to biti lako: "Jedan metak ispaljen u jednog od naših ljudi ili brodova i sravnio bih otok Harg." Nakon što je ranije ovog mjeseca bombardirao vojne ciljeve na otoku, svoje namjere o tome hoće li ići dalje zadržava za sebe. Čini se da Bijela kuća misli kako bi terminal mogao biti adut u pregovorima kojim bi se Iran prisilio na ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca. "Možda imam plan, a možda i nemam", rekao je Trump u petak na upit o zauzimanju Harga.
Čak i bez rasprave o opasnostima slanja američkih trupa na iransko tlo, vrijedi razmotriti što točno otok Harg pruža i kolika je njegova vrijednost za režim u Teheranu.
Čitaj više
Rat na društvenim mrežama, Iran odbio ponudu SAD-a za ukidanje sankcija na naftu i prijeti napadima na infrastrukturu
"Nakon prethodnih upozorenja, ukoliko neprijatelj napadne iransku naftnu i energetsku infrastrukturu, sva energetska, informacijsko-tehnološka infrastruktura, kao i postrojenja za desalinizaciju koja pripadaju SAD-i i režimu u regiji, bit će meta."
prije 22 sata
Intervju s iranskom veleposlanicom u Ljubljani Marzieh Afham: "Neće biti izbjegličkog vala zbog rata"
Iranska veleposlanica u Sloveniji kritična je prema Europi te tvrdi da su i Europljani "pripremili teren" za sadašnju situaciju.
18.03.2026
Bijela kuća koristi pogrešnu cijenu nafte za rat s Iranom
Američki predsjednik Donald Trump očito je pretvorio cijenu sirove nafte West Texas Intermediate (WTI) u referendum o svom ratu protiv Irana.
20.03.2026
Suprotno uvriježenom mišljenju, Harg, koji je otprilike upola manji od Manhattana i udaljen oko 25 kilometara od iranskog kopna, nije jedini ventil za golemu naftnu industriju Islamske Republike. Teheran ima i druge naftne terminale. Istina, nijedan se ne može mjeriti s kapacitetom ovog otoka, ali u hitnim slučajevima oni bi pružili alternativne izlaze koji bi Iranu omogućili izvoz određene količine barela. Iako to možda nije puno, čak i malo može činiti razliku u ratnim vremenima.
SAD izveo napade na otok Harg
Predsjednik Trump prijeti napadom na naftna postrojenja ako Iran nastavi blokirati plovidbu kroz Hormuški tjesnac.
Uobičajeno, Harg čini 90 posto iranskog izvoza sirove nafte, koji se obično kreće oko 1,7 milijuna barela dnevno. Otok ima koristi od blizine golemih kopnenih naftnih polja u zemlji, vezova u dubokom moru, golemog skladišnog kapaciteta i mogućnosti brzog ukrcaja tankera. Zato ga Iran preferira. U nedjelju je Islamska Republika ukrcavala tri tankera na otoku Hargu, prema satelitskoj snimci platforme Copernicus Sentinel-2 Europske unije. Taj je terminal jedini u Perzijskom zaljevu koji još uvijek ukrcava tankere.
No Iran ima i druge terminale za sirovu naftu kao što je Jask, koji se, što je važno, nalazi u Arapskom moru, odmah iza spornog Hormuškog tjesnaca. Tamo je nedavno ukrcan tanker, a režim bi preko njega vjerojatno mogao izvoziti oko 300.000 barela dnevno. Ostali terminali uključuju otoke Lavan, Siri i Kešm, koji se svi nalaze unutar Perzijskog zaljeva. Oni izvoze manje, ali bi zajedno vjerojatno mogli upravljati s 200.000 do 300.000 barela dnevno.
Čak ni zajedno ove lokacije nisu ni blizu kapacitetu Harga. U najboljem slučaju vjerojatno mogu ostvariti četvrtinu onoga što otok nudi. Pa ipak, Iran bi ih mogao koristiti za održavanje manjeg protoka nafte, vjerojatno dovoljnog za potporu svojim ratnim naporima. Ako smo išta naučili iz godina američkog "maksimalnog pritiska" na iransku naftnu industriju, to je snalažljivost Teherana. Kada je satjeran u kut, režim s naftom obično iznenadi u pozitivnom smislu.
Zemlja također izvozi i druge naftne derivate poznate kao tekući prirodni plin (NGL), koji je cijenjena sirovina u petrokemijskoj industriji. Također prodaje važne rafinirane proizvode kao što su mazivo ulje, ukapljeni naftni plin i nafta (nafta solvent). Sve to zajedno čini još milijun barela dnevno, uglavnom iz kombinacije triju terminala: Assaluyeh, Bandar Mahshahr i Abadan. Oni svake godine donose milijarde dolara, a privlače daleko manje pozornosti od Harga. Tekući prirodni plinovi najunosniji su iranski izvoz nakon sirove nafte i prirodnog plina.
Ukupna proizvodnja nafte u Iranu dosegnula najvišu razinu u posljednjih 46 godina
Teheran crpi više nafte nego što se obično priznaje zahvaljujući procvatu proizvodnje takozvanog kondenzata i tekućeg prirodnog plina.
Kako bi uistinu presjekao iranski dotok petrodolara (ili petrojuana) Trump ne bi morao samo zauzeti Harg; morao bi zauzeti i ostale terminale, i to istovremeno. Bilo što drugo ostavilo bi Iranu mogućnost izvoza određene količine nafte. Povijest nam pokazuje da on može prebroditi duga razdoblja niskog izvoza nafte.
Ključno je to što je Iran ušao u rat s pozicije resursne snage, s ukupnom proizvodnjom naftnih tekućina na 46-godišnjem vrhuncu od gotovo pet milijuna barela dnevno. To se pretvorilo u procvat prodaje u inozemstvu. Njegov izvoz sirove nafte porastao je prošlog mjeseca na osmogodišnji vrhunac od 2,2 milijuna barela dnevno. Uz to, izvezao je još milijun barela dnevno ostalih naftnih tekućina i rafiniranih proizvoda.
Još 2020.-2021. godine, kada je Trump pokrenuo kampanju "maksimalnog pritiska" naftnim sankcijama, iranski izvoz sirove nafte pao je na manje od 250.000 barela dnevno tijekom nekoliko mjeseci. Čak i ako se uzme u obzir da je dio izvoza prošao "ispod radara", prekomorske isporuke sirove nafte iz te zemlje nisu premašile 750.000 barela dnevno tijekom više od 24 mjeseca, između početka 2020. i sredine 2022. godine.
Unatoč financijskim poteškoćama, Teheran nije popustio. Očekivati da će danas pokleknuti, čak i ako bi Trump ponovno mogao prisiliti izvoz na pad od 90 posto, znači ignorirati lekcije iz prošlosti. Za razliku od Islamske Republike, Bijela kuća nema luksuz vremena. Ona mora ponovno otvoriti Hormuški tjesnac u roku od nekoliko dana ili, u najgorem slučaju, tjedana. Trump nema mjesece za pojačavanje pritiska na Iran kako bi prihvatio dogovor. Do tada bi se globalno gospodarstvo urušilo zbog nebu pod oblaka visokih cijena nafte.
Iran nije popustio ni kada je njegov izvoz nafte kolabirao
Politika "maksimalnog pritiska" na prodaju nafte Teherana od 2018. do 2021. nije dovela do promjene u ponašanju Islamske Republike.
Naravno, SAD može zaustaviti sav iranski izvoz nafte bez potrebe za zauzimanjem Harga ili drugih terminala. Može nametnuti embargo i zaustaviti svaki tanker koji prevozi iransku naftu. No ponovno se pitam bi li to djelovalo dovoljno brzo da prisili Teheran na popuštanje prije nego što cijene sirove nafte dosegnu nepodnošljive razine. Teheran je zasigurno pretpostavio da u ratu sa SAD-om neće moći izvesti ni jedan jedini barel.
Zapravo, njegova trenutna sposobnost da ukrcava tankere i nesmetano ih šalje kroz Hormuški tjesnac mora biti pozitivno iznenađenje za iranske vojne planere. Još veći dar je Washingtonovo ukidanje sankcija na iransku naftu na 30 dana. Ulazeći u četvrti tjedan rata, Iran je izvozio najmanje 1,5 milijuna barela dnevno sirove nafte i drugih proizvoda. Uz pretpostavku prosječne cijene od 80 dolara po barelu, to je 2,5 milijardi dolara koje sumnjam da je Teheran očekivao kada je bombardiranje počelo.
Do sada Trumpova administracija zna da je prijetnja odmazdom također stvarna. Ako iranska naftna infrastruktura bude napadnuta, odgovorit će udarima na energetska postrojenja u susjednim zemljama. Dennis Citrinowicz s Instituta za nacionalne sigurnosne studije u Tel Avivu kaže da je politika Irana: "Što god vi učinite nama, mi ćemo učiniti vama - i više."
Harg fascinira Trumpa već 40 godina. Šteta je što to ne uključuje i pravo razumijevanje onoga što taj otok nudi Iranu i kako bi režim mogao preživjeti bez njega. Možda je zato u petak prijetio otoku, a do subote je umjesto toga dao Iranu ultimatum od 48 sati da ponovno otvori tjesnac ili će se suočiti s napadom na svoju električnu mrežu. Kao i često kod američkog predsjednika, nerazumijevanje povijesti može dovesti do žaljenja vrijednih odluka.
.webp){kind=icon}
