Pobrojimo načine na koje će Kevin Warsh razočarati Trumpa

Najveći problem novog šefa Federalnih rezervi (Fed) Kevina Warsha, bez imalo sumnje, jest predsjednik koji ga je odabrao. Donald Trump želi mnogo niže kamatne stope – "jedan posto ili niže" – bez obzira na gospodarske uvjete, i ne libi se to javno reći. O Warshovim iznesenim stavovima stalno će se suditi ne po tome imaju li smisla sami po sebi, već jesu li u skladu s onim što je možda (ili možda nije) rekao predsjedniku kako bi dobio tu poziciju.

Čovjek može samo suosjećati: posao bi bio dovoljno težak i bez ovog neizbježnog preispitivanja. No taj je fokus također pogrešno usmjeren. Dobivanje imenovanja bilo je jedno: sada kada je dobio posao, njegov će cilj biti ispravno vođenje monetarne politike, a iznad svega, da se vidi da je vodi ispravno. U govoru iz 2010. godine pod naslovom "Oda neovisnosti", rekao je: "Jedina popularnost koju središnji bankari trebaju tražiti, ako uopće, jest ona u povijesnim knjigama." Usuđujem se reći da će se voditi tom maksimom, iz besprijekorno vlastitih interesa.

Zapravo, što više obraćate pažnju na ono što je Warsh govorio o monetarnoj politici – ne samo prije nekoliko godina, prije nego što je bio u utrci za glavnu poziciju, nego i nedavno – to se Trumpova nominacija njega čini čudnijom. Kao bogato akreditiran i iskusan središnji bankar, on se već dugo zalaže za strogi fokus na kontrolu inflacije, umjesto da taj cilj miješa s drugima. Manje je shvaćeno da su njegove nedavne izjave prilično dosljedne onome što je govorio u prošlosti. Naravno, svoje je ideje oblikovao kao kritiku nedavnog rada Feda, mudro se svrstavajući uz predsjednikovo loše mišljenje o središnjoj banci. No temeljne ideje ostaju mnogo više "jastrebovske" nego trumpovske.

Primjerice, kritizirao je oslanjanje Feda posljednjih godina na "smjernice o budućim potezima" (forward guidance) – oglašavanje svojih namjera o budućim kamatnim stopama kroz periodični Sažetak ekonomskih projekcija (SEP, ili takozvani dot plot) ili korištenje svojih različitih političkih objava za prenošenje pristranosti u jednom ili drugom smjeru. U pravu je. Svakako, smjernice o budućim potezima mogu imati smisla kada gospodarstvo posrće, a referentna kamatna stopa je zaglavljena na nuli: u takvim trenucima, svojevrsno obećanje da će kamatne stope ostati "niske dulje vrijeme" jedan je od rijetkih načina za dodatno ublažavanje monetarne politike. Ali sada, kada je referentna stopa znatno iznad nule, i to s pravom, teže je vidjeti kojoj korisnoj svrsi služe te smjernice.

Ortodoksno razmišljanje prihvatilo je ovo gledište. Temeljit novi rad Christine i Davida Romera koji analizira vrijeme Jeromea Powella na čelu Feda kaže da bi "letvica za korištenje [smjernica o budućim potezima] trebala biti visoka." U svakom slučaju, Warshovo neslaganje sa smjernicama i SEP-om zapravo je skepsa prema metodi za ublažavanje politike. To je "jastrebovski" stav.

Isto vrijedi i za njegove stavove o bilanci Feda. Warsh je kritičar kvantitativnog popuštanja (QE), tvrdeći (točno) da ono može nametnuti velike gubitke središnjoj banci i (također točno) da može skliznuti u prešutno odobravanje nepromišljeno ekspanzivnog državnog zaduživanja. Kao i sa smjernicama o budućim potezima, Fed bi mogao smatrati potrebnim kupiti bilijune duga kada je gospodarstvo nasukano s kamatnim stopama na najnižoj granici, ali inače je tu taktiku najbolje izbjegavati. Warsh je pozvao na novo razumijevanje o tome kada QE ima, a kada nema smisla, te želi da se bilanca Feda smanji. Većina "jastrebova" se slaže s njim.

Doduše, postoji komplikacija s QE-om koja je omogućila Warshu da svoje razmišljanje prikaže na način koji bi se svidio Bijeloj kući. Manja bilanca Feda sklona je podizanju dugoročnih kamatnih stopa (jer povećava ponudu obveznica, što teži smanjenju njihove cijene). Kako je Warsh primijetio, to bi moglo omogućiti Fedu da razborito smanji referentnu kamatnu stopu dok se oslanja na strmiju krivulju prinosa kako bi agregatnu potražnju održao na pravom putu. Stoga bi "jastreb" koji pazi na inflaciju mogao svjesno preferirati nešto nižu referentnu stopu. No Bijela kuća to ne bi vidjela na taj način: trošak kredita je ono što se politički računa, a njega više pokreću srednjoročne i dugoročne kamatne stope nego stopa saveznih fondova. "Krivulja prinosa trebala bi biti strmija" je stvar koju bi rekao "jastreb".

Kevin Warsh na prisegi | Al Drago/Bloomberg

Tijekom svoje kampanje za čelno mjesto, Warsh je iznio i druge komentare koji su nesumnjivo trebali uvjeriti predsjednika da će biti dobar izbor. Posebice je rekao da carine ne bi trebale povećati inflaciju i da će, ako se to dogodi, to biti krivnja Feda; da je napredak u smanjenju inflacije s njezina vrhunca nakon pandemije više zasluga predsjednikovih napora da ojača gospodarstvo nego marljivosti Feda; te da bi revolucija umjetne inteligencije mogla potaknuti bum produktivnosti koji bi trebao navesti Fed da stimulira potražnju.

Neka vas ne zavara prividna privlačnost takvih stavova za Trumpa. Prema "jastrebovskom" pogledu na svijet, svaka od ovih točaka je izravno branjiva. Jednokratni šokovi cijena – poput onih uzrokovanih carinama – nisu inflatorni osim ako ih Fed ne učini takvima navodeći ljude da očekuju trajni rast cijena. Zato većina "jastrebova" ne želi da Fed podiže referentnu stopu kao odgovor na carine (ili više cijene energije, ili druge šokove na strani ponude): središnja banka bi trebala "proći kroz" takve jednokratne promjene cijena, podižući stope samo kao odgovor na trajno prekomjernu potražnju i viša inflacijska očekivanja. S druge strane, ako deregulacija usmjeri gospodarstvo prema trendu bržeg rasta produktivnosti, potražnja se također može i treba potaknuti na brži rast. A to vrijedi dvostruko za umjetnu inteligenciju, ako se predviđanja njezinih zagovornika i približno ostvare.

Warsh je nesumnjivo pažljivo birao riječi kako bi polaskao ili umirio predsjednika – ali još uvijek nije napustio niti proturječio svojim "jastrebovskim" načelima. Nažalost, poštivanje tih načela bez da se Bijela kuća osjeća izdanom bit će neusporedivo teže. Ako neprestana neizvjesnost oko carina uzrokuje rast inflacijskih očekivanja, "jastreb" želi da Fed odgovori višom referentnom stopom. Savjesni "jastrebovi" ne smanjuju referentnu stopu na temelju same nade u nagli porast produktivnosti zahvaljujući deregulaciji i/ili umjetnoj inteligenciji; oni čekaju dok to ne vide. "Jastreb" ne želi više dot plotove, želi manju bilancu Feda i jasniji fokus na kontrolu inflacije kao glavni prioritet. Kako stvari stoje, nijedna od tih reformi ne bi isporučila Fed po predsjednikovom ukusu.

Ovo će biti zanimljivo. Upravljanje njegovim odnosom s predsjednikom i ostalim kreatorima politike Feda – koje je morao antagonizirati da bi dobio posao – neće biti lako. Ali ako, čemu se nadam i što oprezno očekujem, Warsh od sada bude više brinuo o vlastitoj reputaciji nego o Trumpovom dobrom mišljenju, ovo je još jedno imenovanje zbog kojeg će predsjednik imati razloga za žaljenje.