Kako je mem 'Nicolas plaća' postao noćna mora za političare

Nicolas je u ranim 40-ima, francuski je državljanin, ima stabilan posao, u najboljim je godinama života, a osjeća se potpuno prevarenim. Gledajući prema horizontu, vidi boomere na kruzerima kako uživaju u blagodatima mirovine kakvu on nikada neće imati. Gotovo polovica njegove plaće odlazi na poreze i doprinose, a da on od toga nema posebnih koristi. Iz medija saznaje da će morati raditi više za manju plaću kako bi se pokrio manjak u državnom proračunu. Možda je ipak vrijeme da razmisli o odlasku u Dubai ili Milano?

Iza imena Nicolas krije se mem i hashtag "Nicolas plaća", a ne stvarna osoba. On predstavlja francusku inačicu viralne teme o nezadovoljstvu milenijalaca, u koju se ubrajaju i britanski HENRY-ji (engl. high earners not rich yet) te quiet quitteri u Americi. Nicolas je maliciozan i populistički nastrojen te stereotipno označava boomere kao sirotinju koja živi od socijalne pomoći ili kao preplanule turiste na Costinim kruzerima. Ipak, nije osobito uvjerljiv, s obzirom na to da Francuska doista nije loše mjesto za život (čini se da je Nicolas u kolovozu izvan ureda).

Ugledni komentatori taj su mem nazvali okrutnim, sebičnim, pa čak i Trojanskim konjem za krajnju desnicu. Doista, da se Nicolas vrati u 1950-e, pronašao bi istomišljenike među pripadnicima tadašnjeg populističkog pokreta, zagovornicima ideje male države i protivnicima stranaca.

Unatoč svemu, mem je i dalje viralan, a francuske vlasti pozorno prate svaki oblik nezadovoljstva koji bi se mogao zadržati do rujna, kada će se političke aktivnosti intenzivirati. Razlog je u tome što, kao i svi dobri memovi, i ovaj sadrži zrno istine. Kada se Nicolas rodio, realne su plaće rasle po srednjim jednoznamenkastim stopama, a dobna granica za odlazak u mirovinu snižavala se. Danas je rast plaća znatno usporen, a dulji životni vijek znači dodatni pritisak na javne financije, jer se, umjesto u infrastrukturu i obrazovanje, iz državnog proračuna sve više financiraju socijalni izdaci i mirovine.

Francuska bilježi manju nejednakost u raspodjeli dohotka nego SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, pri čemu službeni podaci pokazuju da gotovo 60 posto stanovništva ima negativan neto doprinos državnom proračunu. No stalan rast poreznih opterećenja potiče nezadovoljstvo među neto davateljima, odnosno predstavnicima "bijelih ovratnika" poput Nicolasa.

Percepcija da rad i dalje ne donosi dovoljnu financijsku korist, gotovo desetljeće nakon što je Emmanuel Macron preuzeo vlast i obećao reforme, dodatno povećava nezadovoljstvo. Za Francuze rad gubi središnju ulogu u društvu u kojem nasljedstvo nadmašuje zarađeno, umirovljenici žive bolje od državnog prosjeka, a prosječan radnik prima tek nešto više od polovice svoje bruto plaće.

Prema riječima bivšeg vladinog savjetnika Antoinea Fouchera, manja je motivacija zaraditi 100 eura radom nego putem kapitalnih dobitaka, mirovina ili nasljedstva, koji nakon oporezivanja vrijede 70, 86 i 94 eura. Stjecanje prihoda kroz najam ili umrežavanje s bogatašima čini se pravim putem do uspjeha, osobito kada umjetna inteligencija smanjuje mogućnosti zapošljavanja.

Možda je sve to zanemarivo u kontekstu većih problema, poput teškoća tvorničkih radnika pogođenih valom deindustrijalizacije. Parižanin Nicolas, koji ima zdravstveno osiguranje, živi na pješačkoj udaljenosti od škola i ostvaruje pravo na subvencije za vrtiće, mogao bi učiniti i ponekog londonskog HENRY-ja zavidnim.

Ipak, francuski političari, koji se pripremaju za predsjedničke izbore 2027., oprezni su. Otprilike petina francuske radne populacije pripada bijelim ovratnicima, a približno petina njih prošle je godine glasovala za krajnju desnicu. Dok Marine Le Pen i njezini suradnici prisvajaju mem Nicolasa, centristički kandidat Edouard Philippe također obećava predstavnicima bijelih ovratnika da će se njihov rad više cijeniti.

Loša je vijest za Nicolasa da, u konačnici, čini se da stvarnu politiku i dalje kroje boomeri. Jean Dalbard iz Bloomberg Economicsa primjećuje da umirovljenici čine najveću demografsku skupinu među neto primateljima te da su upravo oni i najredovitiji glasači. Macron je 2016. izjavio da prednost daje preuzimanju rizika u odnosu na prihod od najma i porezu na nasljedstvo u odnosu na porez na bogatstvo.

Ipak, do 2022. njegove su kampanje za reizbor promovirale niže stope oporezivanja nasljedstva. Tko je plemić, taj se mora plemićki ponašati (fr. noblesse oblige), kaže stara izreka.