.webp){kind=icon}
Što će se dogoditi ako ikada dođemo do toga da oba spola dobivaju iste plaće? Ako postignemo tu prekretnicu, možemo li proglasiti pobjedu?
Odgovor je: ne baš. Čak i da dođemo blizu nule, to će svakako biti podvig, ali ne i kraj. Iako zagovaramo kako cijenimo ekonomski i korporativni doprinos žena, iskorjenjivanje ove diskriminacije neće odmah dovesti do jednakosti. Potrebno je više napornog rada ne samo da bi se postigla jednakost plaća, već i da bi se stvorila radna mjesta gdje žene imaju jednake mogućnosti.
Da, daleko smo od jednakosti. Ali vrijedi pokrenuti diskusiju. Posebno kada se sve više zemalja počinje zalagati za ambiciozne ciljeve. Kanada, Francuska i Španjolska su među državama koje zahtijevaju dubinsku analizu jaza u plaćama, a više od polovine zemalja Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) sada nalaže da kompanije iz privatnog sektora prijave razlike između plaća.
Čitaj više
Žene u Hrvatskoj i dalje potplaćene, faktor su i godine
Prosječna plaća muškaraca u 2023. bila je 1.290 eura neto, dok je plaća žena 1.079 eura.
07.03.2024
Žene u Japanu gube 760 milijardi dolara na neplaćene kućanske poslove
Žene u Japanu gube oko 111 bilijuna jena za neplaćene kućne poslove.
09.09.2023
Čak četvrtina žena u EU-u radi kraće radno vrijeme, u Hrvatskoj šest posto
U Hrvatskoj je sa skraćenim radnim vremenom bilo zaposleno šest posto žena i 3,5 posto muškaraca.
21.06.2023
EU traži žene na upravljačkim pozicijama, koliko smo spremni
Iduće godine u Hrvatskoj stupa na snagu Direktiva o ženama u upravnim odborima.
17.05.2023
Australija je prošli tjedan prijavila da postoje neki jazovi u kompanijama s najmanje 100 zaposlenih. Kao što se očekivalo, podaci su pokazali da većina i dalje plaća žene manje od muškaraca - a u nekim slučajevima i puno manje. Ali nije se previše pažnje poklonilo činjenici da je Agencija za rodnu ravnopravnost na radnom mjestu, koja je prikupila ove podatke, postavila ciljani raspon od minus pet do pet posto za razliku u plaćama. Od preko 5.000 kompanija koje su prijavile svoje podatke, 30 posto je već u okviru tog raspona. Usprkos strašnim predviđanjima da će biti potrebno više od 100 godina kako bi se dostigla jednakost plaća, ove kompanije pokazuju da se to može učiniti.
Vrlo malo zemalja se približilo tome, a čak i da jesu, moglo bi biti teško to zaključiti s obzirom na to da se rezultati u velikoj mjeri razlikuju. Australska agencija za rodnu ravnopravnost prijavljuje jaz u plaćama od 19 posto za tu državu, dok ga OECD procjenjuje na 9,9 posto, što je nešto ispod prosjeka svih zemalja koje obuhvaća.
Moramo početi razmišljati o ovome kao o alatu kojim bismo preuredili radno okruženje kako bi žene mogle napredovati. Mary Wooldridge, koja je na čelu agencije, kaže da će poslodavci morati nastaviti truditi se da dostignu "jednako iskustvo za oba roda na radnom mjestu", čak i ako dođe dan kada muškarci i žene budu plaćeni isto.
"Jasno smo rekli da je cilj na kraju nula, ali to nije kraj", rekla je Wooldridge. "To je priznanje dio puta, ali posao se treba nastaviti. Ne možemo proglasiti pobjedu i otići, odustati od tog pitanja. Organizacije i dalje moraju biti budne u pogledu posla koji obavljaju."
To uključuje sve, od regrutacije, svakodnevnog angažiranja na radnom mjestu, karijera i fleksibilnosti koja omogućava odgovornosti izvan posla. Poruka je da, iako poslodavci ne smiju izgubiti iz vida smanjenje jaza, u igri je još puno toga čime se moramo pozabaviti kako bi se privukli i njegovali najbolji talenti i stvorili jednaki uvjeti.
"To nije jednostavno: moramo odmah postići plus ili minus pet posto", rekla je Lucy Steed, izvršna direktorica Melior Investment Managementa, kompanije sa sjedištem u Sidneyu koja se fokusira na ulaganje u kompanije koje imaju društveni utjecaj. Steed predvodi cilj da najveće australske kompanije do 2030. godine dostignu da jaz u plaćama za sve zaposlene bude plus ili minus pet posto. To će primorati kompanije da se fokusiraju na veća pitanja, kao što su žene na visokim pozicijama, i modeli za fleksibilan rad na vrhu, rekla je.
A to je teže jer se radi o promjeni načina razmišljanja i kulturnih normi koje sprječavaju žene da postignu rodnu ravnopravnost i da zauzmu više pozicija moći u organizacijama. Danas je to još teže jer se kompanije - posebno u Sjevernoj Americi - izvlače, barem javno, od inicijativa za raznolikost i inkluziju.
Ipak, to se može učiniti. U australskom izvješću bilo je nekih pozitivnih znakova. Grant Thornton je bila među rijetkim kompanijama koje favoriziraju žene kada se promatraju plaće. Računovodstvena i konzultantska kompanija uvela je politiku fleksibilnosti kako bi osigurala zadržavanje žena, navodi The Australian Financial Review.
Ovdje postoji šira poanta. Pravedna nadoknada je samo jedan od stubova posvećenosti poduzeća rodnoj ravnopravnosti. Koliko god da je razlika u plaćama dobra stvar, to je samo odskočna daska. Kako sve više zemalja počinje izvještavati o rodnoj nejednakosti u plaćama, trebali bi se zapitati ne samo kako da je brže iskorijenimo, već i kako će izgledati kada tamo stignemo. Dobit ćemo ključnu bitku, ali ne i rat.
