Ako želi spasiti Amazonu, Lula mora razmišljati kapitalistički

Luiz Inácio Lula da Silva dobio je zeleni kredit kada se pridružio globalnom klimatskom samitu u Šarm El-Šejhu prošlog studenog, a dočekan je i uz povike: "Brazil se vratio!". Novoizabrani predsjednik nije imao problema uvjeriti svjetsku elitu kako može ispuniti obećanje da će zaustaviti krčenje šuma u Amazoniji do kraja desetljeća.

To mu je već uspijevalo ranije. Krčenje šuma u Amazoniji smanjilo se za oko 80 posto između 2004. i 2012. godine, tijekom njegova prva dva predsjednička mandata te nekoliko godina pod njegovom odabranom nasljednicom, Dilmom Rousseff. Krčenje šuma naglo se ubrzalo u posljednje četiri godine pod predsjednikom Jairom Bolsonarom, koji nije pokazao interes za zaštitu prašume od sječe, rudarenja ili agrobiznisa.

No s novim Lulinim mandatom na vlasti, u Egiptu je tinjala nada kako bi on mogao ponovno promijeniti trend sječe Amazonske prašume. No, usprkos svim njegovim dobrim namjerama i velikim najavama, mogao bi se preračunati.

Alate koje su koristile savezna i državna vlada, od proširenja zaštićenih područja do reguliranja posjeda zemlje i poboljšanja satelitskog nadzora, bili su ključni za odvraćanje farmera i stočara od sječe šuma prije 15 godina. No, kako bi Lula spasio Amazonu u idućih 10 godina, osim nadzora mora također ponuditi i održivi poslovni plan farmerima i stočarima koji od toga žive.

Ovo bi moglo zvučati neobično onima koji vjeruju u kaznu kao jedino valjano sredstvo za borbu protiv zločina krčenja šuma, no poljoprivrednici trebaju profitabilan i održiv način kako bi zadržali proizvodnju. Lula neće doći ni blizu ostvarenja svog cilja bez njihove svesrdne pomoći.

Tadašnji skup alata zaštite Amazone uglavnom je bio usmjeren na kazne za povećanje troškova krčenja šuma, a klaonice su bojkotirale stoku s ilegalnih pašnjaka. Subvencionirani državni kredit bio je ograničen za poljoprivrednike u općinama s velikim krčenjem šuma. Velike trgovačke tvrtke poput Cargilla potpisale su "moratorij na soju", kojim su se obvezale da neće kupovati soju uzgojenu na zemljištima očišćenim nakon 2008. godine.

No ti alati nisu bili dovoljni. "Ekonomske koristi od potpunog pridržavanja zakona o Amazoni bile su vrlo niske, a troškovi veći. Nezakonito iskrčena područja osiguravaju znatan dio prihoda amazonskih farmera. Uz odricanje od ovog prihoda, poljoprivrednici se suočavaju s troškovima obnove", zaključak je studije istraživača s Instituta za istraživanje okoliša Amazonije i Saveznog sveučilišta Minas Gerais.

Izrada poslovnog plana za vlasnike zemljišta zahtijevat će mnogo novca. Daniel Nepstad, jedan od vodećih međunarodnih stručnjaka za Amazonu, koji vodi Earth Innovation Institute u San Franciscu, procjenjuje da netaknuta prašuma u Amazoni u prosjeku vrijedi oko 300 dolara po hektaru, za razliku od zemljišta odobrenog za poljoprivredu koji vrijedi oko 1.200 dolara. Isto vrijedi čak i za zemljišta koja su nezakonito iskrčena prije 2008. godine, uz pomoć vladine amnestije za raniju nezakonitu sječu šuma .

 

Ostvarenje cilja smanjenja krčenja Amazone zahtijevat će puno više novca od iznosa koji je trenutno dostupan putem državnih kanala, poput fonda Amazon, koji je do sada primio oko 1,3 milijarde dolara, uglavnom iz Norveške, Njemačke i brazilske naftne tvrtke Petrobras.

Ekolozima (i papi Franji, uzalud) ne sviđa se ideja kompenzacija, odnosno kredita koji predstavljaju smanjenje emisija ugljika negdje na zemaljskoj kugli, a koje korporacije mogu kupiti kako bi kompenzirale svoje emisije drugdje. "To je prodaja dozvola za onečišćenje, špekulacija s planetom. Što može biti korumpiranije od toga", pitaju se klimatski aktivisti.

Veliki će izazov za Brazilsku vlast biti da bez tržišnih mehanizama privuku privatni kapital i natjeraju poljoprivrednike da se pridržavaju šumskog zakona, koji je 1996. za cilj imao smanjiti otisak šuma koje su se smjele krčiti s 50 na 20 posto. I taj cilj će biti teško dostići, a dostizanje nultog krčenja šuma? Utopija.

Doista, stopa deforestacije u Amazoniji oporavila se u odnosu na najnižu razinu iz 2012. prije Bolsonarova dolaska na dužnost, kada se tijekom sljedećih devet godina ponovno utrostručila. Glavni razlog tomu rastuća je inozemna potražnja za brazilskom sojom, što je očišćeno zemljište učinilo još vrjednijim.

I takav rast deforestacije dogodio se unatoč moratoriju na soju. Dogovor je spriječio uzgajivače soje da posijeku još više šuma u Amazoniji, ali ih nije spriječio u rastu proizvodnje soje, koja je postala najčešći usjev u Brazilu, prema Traseu, koji prati utjecaje globalnih roba na šume.

Krčenje šuma nastavilo se. U obližnjoj regiji Cerrado, koja nije bila pod moratorijem, kao i u Amazoniji. Ondje su se uzgajivači soje proširili na pašnjake, koje su prethodno iskrčili uzgajivači stoke, a zatim su krčenje šuma nastavili radi proširenja pašnjaka. "Ova dinamika sugerira da širenje usjeva soje igra ključnu i neizravnu ulogu u poticanju krčenja šuma", navodi se u analizi Trasea.

Može li Lula opravdati svoj zeleni kredit? Za početak mora osigurati vladavinu prava koje u toj regiji tako evidentno nedostaje. Grileiros, koji krče zemlju i polažu pravo na nju pomoću lažne papirologije, moraju biti dovedeni pred lice pravde, kao i ilegalni drvosječe, rudari i trgovci drogom koji haraju šumom.

No primarni napor mora biti povezan s kapitalom za poljoprivrednike kako im posao ne bi ovisio o nastavku krčenja šuma. No nije sve tako crno. Postoje i obećavajući presedani.

Prošlog prosinca, Gvajana je potpisala revolucionarni ugovor o prodaji ugljičnih kredita u vrijednosti od 750 milijuna dolara američkoj naftnoj tvrtki Hess Corporation, po cijeni između 15 i 25 dolara po toni izbjegnutih emisija CO₂.

Gvajana će zarađen novac uložiti u svoju Strategiju razvoja s niskim udjelom ugljika, koja će financirati obnovljivu energiju za neke zajednice, vlasništvo nad zemljom za autohtone zajednice, popravak kanala, klimatsku prilagodbu i programe koje vodi zajednica, između ostalog.

Izvješće Instituta za inovacije Zemlje procjenjuje kako bi Brazil mogao dobiti 13 do 48 milijardi dolara do 2030. od prodaje šumskih ugljičnih kredita u okviru sličnih REDD+ programa za smanjenje emisija uzrokovanih krčenjem i degradacijom šuma u Amazoni, čime bi mogao smanjiti emisije ugljika za 90 posto, odnosno oko 2,5 milijarde tona CO₂.

"S ovim prihodima, dugo očekivana ulaganja i poticaji mogli bi pritjecati zajednicama koje čuvaju šume i poljoprivrednicima u potrebnoj mjeri, čime bi se moglo ublažiti ruralno siromaštvo i nagraditi one koji se odriču svojeg zakonskog prava na krčenje", navedeno je u priopćenju.

Osim navedenog, mogao bi se osigurati i kredit za financiranje, praćenje i provedbu zakona, kao i krediti za usvajanje poljoprivrednih projekata pogodni za šume, ulaganja u nove tehnologije i pokretanja biogospodarstva. Države Acre, Mato Grosso i Tocantins već rade na uspostavljanju programa za prodaju ugljičnih kredita.

Ostalo je i dalje nejasno hoće li Lula i ministrica okoliša Marina Silva prihvatiti tržišno prihvatljiv model očuvanja šuma. Nepstad, koji je nedavno s Lulinom administracijom razgovarao o očuvanju šuma, smatra kako se možda previše nade polaže u vladina financijska sredstva poput Amazonskog fonda. Brine ga i što Silva nije osobito sklon voditeljima farmi.

"Nisam čuo da je spominjao prestanak krčenja bez kompenzacija. To su dobre vijesti jer bez njih nema drugih načina za smanjenje krčenja šuma", zaključio je u optimističnom tonu.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar