.webp){kind=icon}
Dekret ruskog predsjednika Vladimira Putina kojim se nameće novi sustav plaćanja za opskrbu plinom doveo je do sukoba između Europske unije i Rusije, a Moskva zahtijeva da tvrtke iz EU otvore račune u rubljima. Problem, potaknut ruskim napadom na Ukrajinu i odgovorom Zapada na njega, eskalirao je 27. travnja nakon što je Rusija prekinula prodaju plina Poljskoj i Bugarskoj koje su odbile platiti u rubljima. U pitanju je europsko jedinstvo, a neke zemlje, uključujući Njemačku, više se oslanjaju na ruski plin od drugih. Dosadašnje pravne smjernice EU-a su neke tvrtke i vlade ostavile zbunjenima.
Što kaže dekret?
Putin je 31. ožujka rekao kako želi da se od 1. travnja ruski plin kupuje u lokalnoj valuti. Uplata eura ili dolara na račun dobavljača više se neće smatrati ispunjenjem ugovornih obveza. Tvrtke bi prvo morale platiti plin preko računa u eurima; tada bi se sredstva morala pretvoriti u rublje i poslati na drugi račun u državnu banku Gazprombank JSC. Tek nakon što sredstva stignu na račun u rubljima, plaćanje će se smatrati dovršenim. Putin je kazao da će izvoz plina biti zaustavljen ako se plaćanja ne izvrše u rubljima, a Europa uvelike ovisi o ruskom plinu za industriju i grijanje kućanstava.
Zašto Putin traži da mu se plaća u rubljima?
Najavljujući svoj potez, Putin je istaknuo kako želi zaštititi ruske prihode od plina od mogućih sankcija ili zapljene EU-a, koju su neke zemlje članice i predlagale. Dajući Gazprombanki središnju ulogu u mehanizmu plaćanja, Kremlj bi također mogao osigurati da ta banka bude zaštićena od daljnjih sankcija. Zahtjev za rubljima natjerao je EU da se suoči s dubokim podjelama među državama članicama o tome kako se riješiti ovisnosti o plinu iz Rusije. Rast cijena goriva istovremeno je povećavao prihode Rusije i jačao politički pritisak na europske čelnike. Međutim, dugoročno bi to kockanje moglo biti rizično za Kremlj, ako natjera EU da diversificira izvore opskrbe plinom.
Što je problem za tvrtke i vlade?
Jasnoća. Europske tvrtke od Italije do Mađarske potiho poduzimaju korake kako bi se pripremile za poštivanje Putinovog dekreta. Njemačko poduzeće Uniper SE, veliki kupac ruskog plina, izjavilo je kako vjeruje da može nastaviti s kupnjom bez kršenja sankcija. A u Italiji se još jedan veliki klijent, Eni SpA, priprema otvoriti račune u rubljima u Gazprombanci kao mjeru predostrožnosti. Mađarska vlada plaća eure Gazprombanci, koji se potom konvertiraju u rublje, ali još uvijek nije jasno ima li otvoren račun u rubljima. Vlade i tvrtke smjernice Europske komisije smatraju dvosmislenima, a veleposlanici nekoliko zemalja, na čelu s Poljskom, zalažu se da budu jasnije.
Što EU dopušta?
U dokumentu od 21. travnja EU je rekla da se plaćanja mogu dopustiti u eurima i dolarima ako za tvrtke prestaju sve zakonske obveze nakon što Gazprombanci izvrše početno plaćanje u eurima ili dolarima. Smjernice su također savjetovale tvrtkama da traže potvrdu od Moskve da je to moguće. Dužnosnici EU izjavili su 28. travnja kako tvrtke mogu kupovati plin bez kršenja sankcija ako za plaćanje otvore samo račun u eurima i proglase svoju obvezu ispunjenom.
Što EU ne dopušta?
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je 27. travnja da je "zahtjev ruske strane za plaćanje u rubljima jednostrana odluka koja nije u skladu s ugovorima". Prema dužnosnicima EU-a, tvrtke koje otvore račun u rubljima za plaćanje ruskog plina prekršile bi sankcije. To je zato što takav modalitet uključuje rusku središnju banku, koja je i sama pod sankcijama pa smatraju da bi Putinov aranžman plaćanja praktički predstavljao zajam središnjoj banci.
Koji je sljedeći korak?
Njemački kancelar Olaf Scholz je 27. travnja istaknuo kako se sada čeka potez Rusije. Njegov ministar gospodarstva Robert Habeck izjavio je kako je razjasnio s Komisijom da je moguće prenijeti novac u eurima u okviru režima sankcija. Ostaje nejasno hoće li Moskva prihvatiti da su transakcije dovršene nakon što se početno plaćanje izvrši u eurima ili dolarima, čak i ako se sredstva potom pretvore u rublje. Rokovi plaćanja za europske tvrtke su neujednačeni, a mnogi dospijevaju u drugoj polovici svibnja. Kako se približavaju, tvrtke i vlade moraju odlučiti hoće li prihvatiti ruske zahtjeve i potencijalno prekršiti sankcije ili riskirati mogućnost redukcija plina.
Tko provodi sankcije EU?
Nacionalne vlade, a ne EU, odgovorne su za primjenu sankcija, odnosno identificiranje i kažnjavanje prekršitelja. To znači da bi zemlje mogle različito tumačiti smjernice, iako je Unija rekla da želi ostati jedinstvena po tom pitanju. Ako Europska komisija zaključi da određena država članica EU-a krši sankcije, može pokrenuti pravni postupak čiji bi se epilog vjerojatno čekao mjesecima ili godinama.
Može li Europa poboljšati svoju reakciju?
Komisija je u stalnim razgovorima sa državama članicama kako bi im osigurala, kako je jedan dužnosnik rekao, maksimalnu jasnoću o tome što i kako dalje. Izaslanicima država članica je rekao da će razmotriti fino podešavanje teksta svojih smjernica, a o toj će temi vjerojatno rspravljati i ministri energetike.
John Follain piše o talijanskoj politici i europskim pitanjima. Bio je dopisnik Sunday Timesa i Reutersa sa sjedištem u Parizu i Rimu.
Ovaj komentar ne odražava nužno stavove uredništva Bloomberga LP i/ili njegovih vlasnika.
