Odluka samouvjerenog izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da u petak rano ujutro drsko napadne nuklearni program svog najvećeg neprijatelja Islamske Republike Iran sve više poprima obilježja casusa belli šireg regionalnog rata, čije posljedice još nisu poznate, ali ćemo ih zasigurno osjetiti diljem svijeta.
Izraelskim napadima, koji su počeli u obliku bombardiranja stotinu ciljeva na iranskom teritoriju i izazvali iranski protuudar, još se ne nazire kraj. Sve upućuje na to da srljamo u novi regionalni sukob koji će nanovo definirati opskrbne lance i izazvati glasne pozive za veću autonomiju u pogledu energetske samodostatnosti.
Kako će dakle novi izraelsko-iranski rat, koji je u travnju prošle godine izašao iz sjene na svjetlo dana, utjecati na globalno gospodarstvo koje je već ionako pod značajnim pritiskom zbog američkog "carinskog čovjeka" Donalda Trumpa, željnog preurediti svjetsku trgovinu?
Ovo su najnovija zbivanja u sukobu:
Teheran je navodno zatražio od Katara, Saudijske Arabije i Omana da izvrše pritisak na predsjednika Trumpa kako bi iskoristio svoj utjecaj na Izrael da pristane na trenutno primirje s Iranom u zamjenu za iransku spremnost na kompromis u nuklearnim pregovorima, rekli su za agenciju Reuters dva iranska i tri regionalna izvora. Dok se diplomatskim kanalima ubrzano traži rješenje, SAD je u ponedjeljak iz Južnokineskog mora prema Bliskom istoku poslao nosač zrakoplova, a iranski parlament priprema zakon kojim bi Iran istupio iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja. Izraelske su snage pojačale bombardiranje iranskih gradova, dok je Iran pokazao da je sposoban probiti izraelsku protuzračnu obranu jednim od dosad najuspješnijih raketnih napada.
Rat se iz vojne sfere širi na energetske objekte
Rat je nakon početnog fokusiranja na vojnu i nuklearnu infrastrukturu ubrzo poprimio i druge dimenzije jer su izraelske oružane snage u subotu kasno navečer napale dva veća energetska postrojenja u Teheranu, uključujući glavno skladište plina i središnju naftnu rafineriju, izvještavaju strane agencije.
"Iranci su nakon izraelskog napada na plinsko postrojenje Južni Pars odlučili uzvratiti napadom na izraelsku energetsku infrastrukturu. To nas može dovesti do točke u kojoj se mete više neće ograničavati na nuklearne i vojne ciljeve te atentate, nego će energetski i gospodarski resursi postati legitimne mete. Tada se treba bojati da će se sukob dodatno proširiti", rekao je za Al Jazeeru stručnjak za Iran Alex Vatanka.
Kakve su šanse da se sukob proširi? Dosad su se na izraelsku stranu uključile Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, pružajući logističku potporu te presrećući projektile i dronove, dok su Kina i Rusija počele opskrbljivati Iran oružjem putem transportnih zrakoplova. U kojem bi se scenariju strane sile izravno uključile u rat?
Benjamin Netanyahu | Bloomberg
"Zasad je riječ ponajprije o ratu između Izraela i Irana", kaže stručnjak za obranu Klemen Grošelj s Fakulteta za društvene znanosti Sveučilišta u Ljubljani. "Sukob bi mogao prerasti u regionalni, pa čak i globalni rat ako se Iran odluči zatvoriti Hormuški tjesnac i pokrene nešto slično takozvanom ratu tankera."
Naime, 1980-ih godina iračko-iranski rat proširio se iz pješčanih rovova na plavetnilo Perzijskog zaljeva, pri čemu su Bagdad i Teheran napadali tankere suprotne strane u visokorizičnom pokušaju da onesposobe gospodarske arterije neprijatelja. Zbog značajnog utjecaja na opskrbu i cijene nafte u rat su se uključile i Sjedinjene Američke Države, što je dovelo i do manjih izravnih sukoba s Iranom. Iako je rat tankera uzrokovao kratkotrajnu nestabilnost na tržištu nafte, nije doveo do trajnog rasta cijena zahvaljujući višku ponude i međunarodnoj pomorskoj zaštiti.
"Zasad je to uglavnom rat između Izraela i Irana", kaže obrambeni stručnjak Klemen Grošelj s Fakulteta za društvene znanosti Sveučilišta u Ljubljani.
Iran ima opciju zatvaranja Hormuškog tjesnaca
Zatvaranje Hormuškog tjesnaca, prema mišljenju analitičara, bila bi "nuklearna opcija" Irana, ali bez stvarne upotrebe nuklearnog oružja, kojom bi Teheran pokazao svoju moć i prije nego što bi značajno ojačao kapacitete za izradu nuklearnog oružja. Kroz taj tjesnac, koji je na najužem dijelu širok tek 39 kilometara, prolazi čak trećina svjetske opskrbe prirodnim plinom i oko 25 posto svjetske nafte. Takav potez gotovo bi sigurno u sukob uvukao Sjedinjene Američke Države, koje u obližnjoj bazi Al Udeid u Kataru imaju oko 10 tisuća vojnika.
Zapovjednik Iranske revolucionarne garde Sardar Esmail Kowsari izjavio je u subotu u intervjuu za lokalne medije da je zatvaranje Hormuškog tjesnaca "u razmatranju i da će Iran odlučno donijeti najbolju odluku", prenosi Euronews.
Zatvaranje tog strateškog uskog grla izazvalo bi šok kakav svijet nije doživio još od 1973. godine, kada je kartel OPEC, predvođen arapskim zemljama, uveo embargo protiv država koje su podupirale Izrael tijekom Jomkipurskog rata, uključujući SAD i zapadnoeuropske zemlje. Cijene sirove nafte tada su se učetverostručile, što je izazvalo globalnu energetsku krizu. Ta je kriza ostavila upečatljive prizore dugih redova pred benzinskim crpkama, a razdoblje su obilježili divlja inflacija i stagnacija gospodarstva, što je u 1980-ima otvorilo put novom gospodarskom modelu koji danas poznajemo pod nazivom neoliberalizam.
Bloomberg
"Situacija je doista vrlo opasna. Izrael želi pokazati svoju nadmoć, a Iran ne želi popustiti zbog ponosa", rekao je Primož Šterbenc, docent na Fakultetu za menadžment Sveučilišta na Primorskem i poznavatelj Bliskog istoka. "Iran bi uz pomoć hutista mogao početi ometati ili čak blokirati plovidbu kroz Crveno more i Hormuški tjesnac, a u nekom trenutku i napasti rafinerije i naftna polja u zemljama Perzijskog zaljeva. Hutisti bi također mogli obnoviti napade na Saudijsku Arabiju i tako posredno izvršiti pritisak na SAD."
Stručnjak za obranu Klemen Grošelj upozorava i na još jedan aduta koji Islamska Republika skriva u rukavu – razgranatu mrežu nedržavnih militantnih aktera, takozvane "osovine otpora", koju čine libanonski Hezbolah, jemenski hutisti i iračke milicije okupljene pod kišobranom PMF-a. "Ako Iran krene u asimetrične napade preko 'osovine otpora', prvi će incidenti izbiti u Iraku", kaže Grošelj.
"Opasno bi bilo ako bi hutisti u Jemenu počeli napadati pomorski promet u Crvenom moru jer je Adenski zaljev uz Jemen ključan za funkcioniranje Sueskog kanala. Trećina svjetske trgovine tada bi morala ići oko Rta dobre nade, što bi poskupilo pomorski transport. Ako bi došlo do napada na saudijske, kuvajtske i druge zaljevske naftne objekte, imali bismo situaciju kakva se dogodila tijekom naftne krize 1970-ih godina", upozorava Grošelj. Hutisti su u međuvremenu već počeli ispaljivati rakete prema Izraelu, ali zasad djeluju suzdržano prema međunarodnom pomorskom prometu.
Najveća svjetska tvrtka za prijevoz nafte Frontline već je počela odbijati nove ugovore za plovidbu u Perzijski zaljev, dok su cijene osiguranja brodova porasle za 20 posto, navodi Financial Times.
Kako rat utječe na naftna tržišta?
Nakupljanje napetosti na Bliskom istoku prelilo se i na naftna tržišta, pri čemu glavna briga ulagača ostaju opskrbni lanci i cijene, jer su Izrael i Iran krajem tjedna napadali i energetsku infrastrukturu. Cijena nafte porasla je nakon napada na Iran, trećeg najvećeg proizvođača nafte u kartelu OPEC, u petak za čak 14 posto. Cijena sirove nafte Brent u trenutku pisanja članka kretala se oko 74 dolara po barelu.
"Cijena nafte u posljednjih je nekoliko dana snažno varirala zbog nove eskalacije sukoba između Izraela i Irana. Nakon izraelskih napada na iransku infrastrukturu, nuklearne objekte, tvornice raketa i vojne zapovjedne jedinice, cijena sirove nafte Brent skočila je za oko sedam posto, što je najveći dnevni skok ove godine", opisuje situaciju na naftnim tržištima upravitelj portfelja u Sava Infondu Tomaž Arih.
U ponedjeljak je cijena nafte blago pala, ali i dalje ostaje znatno viša nego prije početka rata. Prema izvještaju RBC Capital Marketsa objavljenom na Bloombergu, napadi na energetsku infrastrukturu obaju strana predstavljaju ozbiljan razlog za zabrinutost, jer su ključni izvozni centar na otoku Karg i naftna polja u Iraku potencijalno ugroženi. Morgan Stanley je zbog povećanog rizika sukoba podigao svoje procjene cijena sirove nafte za 10 dolara.
Arih upozorava da je zbog strahova povezanih s ratom i mogućom blokadom Hormuškog tjesnaca nafta već u cijenu uključila "ratnu premiju" od osam do deset dolara po barelu, iako "osnovni faktori ponude još nisu ugroženi".
Bloomberg
"U najgorem mogućem scenariju potpunog prekida iranske opskrbe naftom i zatvaranja Hormuškog tjesnaca, cijena nafte mogla bi porasti na više od 120 dolara po barelu", rekao je za Bloomberg George Saravelos iz Deutsche Banka. Podsjetimo, sirova nafta je rekordnu cijenu dosegnula u ljeto 2008., kada je barel koštao oko 150 dolara.
Arih spominje i procjene analitičara iz banaka Goldman Sachs i Citi, koji tvrde da, unatoč povećanoj neizvjesnosti, globalna opskrba nije ugrožena i da bi se cijene mogle stabilizirati prema kraju godine, osim ako se sukob ne pretvori u potpunu blokadu Hormuškog tjesnaca. Upravitelj portfelja dodaje: "Razlog za takav odgovor tržišta je strah jer tržište očekuje mogućnost zaoštravanja situacije, poremećaje u opskrbnim lancima, povećane troškove transporta i veće osiguranje pomorskog prometa."
"Daljnji razvoj događaja u regiji u prvom redu ovisi o SAD-u, koji bi trebao zaustaviti izraelske napade, i to bez uvjetovanja iranskim povratkom za pregovarački stol i/ili prihvaćanjem zahtjeva za obustavom obogaćivanja uranija", kaže Šterbenc. "Trump bi to bio spreman učiniti ako bi osjetio težinu eskalacije kroz rast cijena nafte i pritisak Saudijske Arabije zbog napada hutista, budući da je Saudijska Arabija važna za njegove poslovne interese."
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...