.webp){kind=icon}
Amerikance se godinama upozorava na predstojeću krizu mirovinskog sustava. No situacija se pogoršava.
Čak i kada je sve bilo kako treba, inflacije nije bilo, kamatne su stope bile niske, a dionice rasle, mirovinski sustav je bio u deficitu od nekoliko bilijuna dolara.
Tada je došla pandemija, rat u Europi, inflacija kakva desetljećima nije viđena, rast kamatnih stopa kakvog nije bilo od ranih osamdesetih i strah od recesije. Prema Aliciji Munnell, direktorici Centra za istraživanje mirovinskog sustava pri Bostonskom koledžu, obrat na tržištu u prvoj je polovici godine izbrisao oko 3,4 bilijuna dolara mirovinskih štednji.
No tu je riječ samo o ljudima koji imaju mirovinsku štednju. Otprilike polovica zaposlenih u privatnom sektoru poslodavci ne uplaćuje doprinose za mirovine, a mnogo je i onih koji u tu svrhu mogu izdvajati uistinu skromne iznose.
To je problem koji nije lako riješiti i koji pridonosi osjećaju kako je sve teže ostvariti američki san. Iako su rastuća inflacija i prevrtljivo tržište loša vijest za ljude kojima se bliži umirovljenje, još je gore mladim Amerikancima kojima su nekretnine još nedostišnije zbog visokih cijena, kojima je sve teže nešto steći i koji su već u startu zakopani u studentske dugove.
"Brine nas što će se pogoršati životni standard za velik dio umirovljene populacije", rekao je Richard Johnson, stručnjak za mirovine u Urbanom institutu u Washingtonu. "To je loše i za ljude koji još nisu u toj dobnoj skupini, jer bi mogli ostati bez osjećaja sigurnosti u budućnost."
Bostonski koledž je 2019. godine procijenio kako Amerikancima nedostaje 7,1 bilijun dolara mirovinske štednje te da gotovo polovici njih padne životni standard padne s krajem radnog vijeka. Taj se broj otad vjerojatno nije mnogo promijenio unatoč porastu cijena dionica i nekretnina u protekle tri godine, rekla je Munnell.
"Ljudi koji su od toga profitirali ionako nisu oni koji su bili u rizičnoj skupini", dodala je.
Rezultati ankete o tome što Amerikance brine po pitanju mirovine
Milijuni Amerikanaca svoje će pozne godine provesti jedva spajajući kraj s krajem. Kako je jedna od najbogatijih zemalja svijeta došla u takvu situaciju?
Do Velike depresije Amerikanci su radili do smrti ili dok više nisu mogli raditi, a tada su ovisili o milostinji ili podršci obitelji. Kriza je 1930-ih potaknula uvođenje socijalnog osiguranja da bi se, kako je to rekao predsjednik Franklin Roosevelt, ljude zaštitilo od "rizika i životnih nedaća".
Cilj tog programa je omogućavanje minimalne razine naknada ljudima koji više ne mogu raditi jer se životni vijek produljivao i ljudi su više vremena provodili u mirovini. Međutim, s vremenom su poslodavci široko prihvatili mirovinski plan 401(k).
"Taj plan dobro funkcionira za najbolje plaćene radnike, ali za one koji su srednje ili najslabije plaćeni baš i ne", kaže Munnell. "Najbolje plaćeni radnici rade za tvrtke koje provode mirovinski plan 401(k), dok za takve poslodavce radi malo srednje plaćenih i znaemariv broj slabo plaćenih, pa te dvije skupine uštede znatno manje za mirovinu. Najslabije plaćeni radnici uglavnom su posve prepušteni samima sebi i ovise o socijalnoj pomoći."
To će se vjerojatno pogoršati umirovljenjem generacije Baby Boomera. Procjenjuje se da će se do 2030. godine broj Amerikanaca u dobi od 65 i više godina povećati na 73 milijuna. Oni će činiti oko 21 posto populacije, dok ih je 2016. godine prema podacima Zavoda za statistiku bilo 49 milijuna i činili su 15 posto populacije.
Udio umirovljenika u populaciji SAD-a raste
Političke ambicije hvatanja ukoštac s tim problemom male su. O ideji nacionalnog sustava prema kojem su zaposlenici svoj mirovinski račun mogli prenositi od poslodavca do poslodavca raspravljalo se više od 15 godina, ali to se realiziralo samo u nekim saveznim državama. Čak i tamo mnogi od tih planova ne obuhvaćaju rastući broj zaposlenika u gig-ekonomiji.
Čak i da Kongres krene u reformu, pitanje je može li socijalno osiguranje u sadašnjem obliku preživjeti. Ne bude li promjena, fondovi će do 2035. godine presušiti i Amerikancima će biti dostupno samo 80 posto očekivanih sredstava.
"Mislim da će se nešto ipak učiniti da ne dođe do toga, ali brinem se jer ćemo doći grozno blizu kolapsa prije no što se nešto poduzme", zaključila je Munnell.
