.webp){kind=icon}
Sin rudara rođen u Škotskoj Angus Deaton pola se stoljeća uspinjao na ljestvici ekonomske profesije došavši do najvišeg priznanja prije osam godina, kada mu je dodijeljena Nobelova nagrada.
Stoga ne čudi da kada profesor emeritus sa sveučilišta Princeton izda knjigu, kao što je slučaj s naslovom Economics in America koji se pojavljuje 3. listopada, mogu se očekivati nove sjajne misli iz područja ekonomije.
Ono na što se 77-godišnji Deaton osvrće ovoga je puta nepopustljiv fokus ekonomista na tržište i njegovu učinkovitost te njihova dogmatska privrženost teorijama, čak i kad se pokažu netočnima, a sve to ima, kako autor ističe, posljedice koje se tiču života ili smrti milijuna ljudi.
Deaton je pristojan čovjek, no ima oštar jezik. U intervjuu će reći da bivši američki ministar financija Larry Summers ostaje njegov prijatelj i da smatra kako ima fenomenalan ekonomski mozak. No istodobno smatra da su Summers i mali krug utjecajnih ekonomista pomogli postavljanju temelja za azijsku ekonomsku krizu krajem 1990-ih, kao i za globalnu financijsku krizu 2008. godine, nesmotreno pomažući u uklanjanju ograničenja na kretanje špekulativnog kapitala po svijetu.
"Mislim o njemu kao o najboljem i najsjajnijem u mojoj generaciji ekonomista, kao o nekome na kojega smo se svi htjeli ugledati. Njegovi pogledi nisu drugačiji od onih koje sam ja imao. Razlika je da su se moja razmišljanja promijenila", navodi Deaton.
Summers, kojega Bloomberg angažira za ekonomske analize i promišljanja, naziva Deatonove optužbe o ulozi u izazivanju dviju velikih ekonomskih kriza našega doba "ljevičarskim navodima, a ne ozbiljnom analizom" te dodaje da se azijska kriza dogodila prije no što je on postao ministar financija.
"Nitko ne može biti zadovoljan gdje smo kad je riječ o pitanjima financijske stabilnosti, no svođenje tog pitanja na to da su sve restrikcije dobre ili loše nije dostojno ekonomista kakav je Deaton", naveo je Summers.
No treba reći da Deatonovi prigovori nisu o Summersu. Njegov je prigovor da je ekonomija postala zatrovana tržištem i novcem gubeći iz vida primarnu misiju koju su postavili još davno Adam Smith, John Locke i drugi koji su ekonomiju promišljali kroz filozofiju i druga područja, a ne tek kroz trgovinu.
"Ekonomska je disciplina odvojena od vlastitoga temelja, a to je proučavanje ljudskog boljitka", navodi Deaton.
Po njegovu mišljenju, to je pitanje života i smrti. Kako ističe, ništa ne pokazuje bolje kako ekonomija može ići ukrivo nego epidemije smrti od alkoholizma, predoziranje opijatima ili samoubojstva, što je sve pogodilo američku radničku klasu posljednjih desetljeća. On vjeruje da je glavni razlog za sve to entuzijazam ekonomista prema globalizaciji s naglaskom na nesputano kretanje roba, kapitala i ljudi.
"Ne možete razmišljati o trgovinskoj politici samo kroz prizmu novca. Riječ je i o ljudskim dušama, njihovim zajednicama i crkvama, njihovi su životi u pitanju kada se poslovi premještaju", poručuje Deaton.
Deaton je sa svojom suprugom Anne Case, također ekonomisticom s Princetona, još 2015. godine, kada je dobio Nobelovu nagradu, u jednom radu dokumentirao ono što je nazvao smrtima iz očaja. To je i naslov njihove zajedničke knjige iz 2020. na tu temu.
Bloomberg Mercury
Takve smrti čine Deatona alergičnim na ono što naziva neprimjerenim trijumfalizmom u SAD-u zbog brzog ekonomskog oporavka nakon pandemijske recesije i značenja toga za ostatak svijeta.
Za njega je brzi američki oporavak samo još jedan znak da je ekonomija podivljala.
"Stručnjaci ovih dana pišu kako je Amerika trijumfirala. Raste dok Europa stagnira. Ipak, očekivana životna dob u Americi pada, ljudi se ubijaju. U Europi se to ne događa", kaže Deaton.
Deaton vidi neke pozitivne naznake koje mu daju određeni razlog za optimizam kao što je ponovno rađanje američkog radničkog pokreta od pojave pandemije. Smatra da je štrajk radnika u automobilskoj industriji dobra stvar, odnosno borba za bolje plaćene poslove, što je potrebno u mnogim dijelovima SAD-a.
Navodi i kako bi djelomično poticanje investicija u proizvodnju od administracije predsjednika Joe Bidena moglo pomoći u okretanju lošega trenda, no i da će za to trebati vremena. Pritom priznaje da i sam nema sve odgovore jer jednostavna rješenja, koja prepišu ekonomisti, često više štete no pomažu.
"Kompenzacijski programi, primjerice, za ljude koji izgube posao kada se tvornice presele na druga mjesta, nisu zapravo nikad funkcionirali i samo su moralno gomilanje riječi da se ljudi bolje osjećaju", kaže Deaton.
On kritizira i trend u ekonomiji posljednjih desetljeća koji se fokusira na niz novih podataka koji bi trebali pomoći u iznalaženju rješenja. Kako ističe, to struku odvodi od razmišljanja o važnim pitanjima i vodi k fokusiranju na ono što se može kvantificirati.
"Dobivate vrlo kredibilne rezultate o nečemu što vas zapravo jako ne zanima", smatra Deaton.
Među važnim pitanjima bi trebalo biti kako spriječiti ekonomski poremećaj, odnosno djelovati prije no što se dogodi. To, po njegovu mišljenju, vodi k razmatranju heretičnih pitanja kao što je kontrola imigracije, korištenje carina za očuvanje radnih mjesta i preuređivanje načina mjerenja ljudskog uspjeha.
Deaton smatra da su ekonomisti često pristrani, odnosno ne pomaže da je ekonomska politika vođena ideologijom, bilo da je riječ o minimalnoj plaći, siromaštvu, zdravstvenoj skrbi, potrebi za ekonomskim stimulansom u slučaju krize i drugim temama.
Ključni je problem što, bili progresivni ili konzervativni, većina ekonomista ljudsko blagostanje mjeri novcem. To zanemaruje mnoge druge stvari koje su važne kao što je povjerenje i smisao koji ljudi nalaze u poslu te dostojanstvo življenja u funkcionalnoj demokratskoj zajednici.
Kako bi odgovorili na ta pitanja, ekonomisti "trebaju napustiti fiksaciju na novac kao mjeru ljudskog blagostanja", zaključuje Deaton.
