.webp){kind=icon}
Rad od devet do pet, odnosno osam sati dnevno, nije standard za više od polovice svjetske radne snage, navodi se u izvješću koje je objavila Međunarodna organizacija za rad (ILO).
Prosječan broj radnih sati se prije pandemije sveo na uobičajene okvire od 43,9 sati tjedno, no u isto vrijeme oko trećina zaposlenih na svijetu imala je radni tjedan s više od 48 sati, dok je petina radila sa skraćenim radnim vremenom ili manje od 35 sati tjedno.
"Premda su visoke brojke radnih sati tjedno ponešto pale na početku pandemije, a tjedni s manjim brojem radnih sati postali učestaliji, u oba slučaja do kraja 2020. godine brojke su se vratile na razine prije pandemije", objavio je ILO.
Na azijsko-pacifičkom području najveći je broj zaposlenih koji radi više od 48 sati tjedno, i to čak 46,7 posto, dok je najmanji broj takvih osoba u Europi i Središnjoj Aziji, tek 11 posto.
Postotak ljudi koji radi više od 48 i manje od 35 sati tjedno po svjetskim regijama
ILO je istražio i raskorak između stvarnih radnih sati i onoga što bi zaposlenici željeli. U Latinskoj Americi najveći je broj slučajeva kada broj radnih sati prekoračuje želje zaposlenika, a najmanje takvih primjera je u Africi.
Mjere uvedene tijekom pandemije podastrle su dokaz da davanje veće fleksibilnosti djelatnicima u izboru kako, gdje i kada raditi djeluje pozitivno na njih same i na posao, primjerice kroz rast produktivnosti.
Postotak ljudi koji imaju manje radnih sati od željenog i onih s više radnih sati od željenog
"Obrnuto, sužavanje fleksibilnosti donosi troškove i češće mijenjanje poslova", navodi ILO.
Zaključuju da je već dovoljno dokaza da dobra ravnoteža između posla i slobodnog vremena donosi korist tvrtkama, odnosno da je riječ o dobitnoj situaciji i za poslodavce i za zaposlenike.
