U utrci s Amerikom Europa ne smije žrtvovati sigurnost banaka

Ako Europska unija (EU) želi bolje konkurirati Americi, postoji dugačak popis političkih opcija koje može poduzeti. Nastojanje da se izjednači s ambicijom Bijele kuće u izazivanju bankarske krize ne bi trebalo biti među njima.

EU s pravom preispituje regulatorni okvir za banke u sklopu širih nastojanja da potakne produktivnost i oživi gospodarski rast. Hvale vrijedni ciljevi uključuju uklanjanje nepotrebnih opterećenja i pokretanje nasušno potrebnih ulaganja. Ipak, to je ponovno otvorilo neke nesporazume o temeljnom elementu financija: dioničkom kapitalu.

Dionički kapital je novac ulagača koji sudjeluju i u dobiti i u gubicima. Što ga banke više imaju, to lakše preživljavaju teška vremena, čineći cjelokupni financijski sustav otpornijim. Međutim, uprave banaka obično preferiraju poslovanje sa što manje dioničkog kapitala – umjesto toga koristeći više duga, odnosno financijske poluge, jer potonja uživa državne subvencije i u dobrim vremenima uvećava određene pokazatelje profitabilnosti.

Nakon financijske krize 2008. godine, vlade diljem svijeta znatno su pooštrile zahtjeve za dioničkim kapitalom. Taj je trud dosegnuo vrhunac prije otprilike desetljeća. Sada se SAD oštro okrenuo u suprotnom smjeru – smanjujući nadzor i potičući vrstu financijske poluge koja propasti banaka, prelijevanje krize i državna spašavanja čini vjerojatnijima. Pod trenutnom administracijom, kombinirani dionički kapital šest najvećih banaka pao je s oko 6,00 dolara na oko 5,30 dolara na svakih 100 dolara imovine (stopa izloženosti od 5,3 posto).

 

Sada najveće banke u EU-u zahtijevaju sličan tretman, tvrdeći da ne mogu konkurirati svojim sve slobodnijim američkim suparnicima. Kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti poslovanja i olakšalo kreditiranje, kažu da i EU mora smanjiti svoje kapitalne zahtjeve.

Koliko god to zvučalo logično, pogrešno je. Visoka financijska poluga nije nužno konkurentska prednost: naprotiv, istraživanja sugeriraju da bi banke u EU-u, kada bi bile bolje kapitalizirane, mogle poslovati profitabilnije i dugoročno više kreditirati. Najveće američke banke već dugo nadmašuju svoje rivale iz EU-a unatoč tome što su se suočavale sa znatno višim kapitalnim zahtjevima. Čak i nakon nedavne deregulacije u SAD-u, najveće banke u EU-u ostaju relativno slabo kapitalizirane, s prosječnom stopom izloženosti manjom od pet posto.

Uz to, EU doista nameće neka uistinu pretjerana opterećenja. Umjesto ulaska u utrku prema dolje, trebala bi se usredotočiti na njihovo uklanjanje. Kao prvo, njezine se banke suočavaju s mnoštvom zbunjujućih i preklapajućih pravila o kapitalu. Zahtijevanje razmjerne količine jednostavnog dioničkog kapitala koji automatski apsorbira gubitke – umjesto neadekvatnih sintetičkih ili hibridnih zamjena – učinilo bi ih znatno spremnijima za bilo kakve šokove koji bi mogli stići iz SAD-a. Također, regulatorna rascjepkanost u EU-u koči stvaranje banaka veličine potrebne za natjecanje s divovima poput JPMorgan Chase & Co.-a i usmjeravanje novca tamo gdje je najpotrebniji diljem regije. Takve paneuropske institucije neće nastati osim ako nacionalni lideri ne ostave po strani svoje uske interese i ne dovrše bankarsku uniju EU-a.

Američki lideri čine pogrešku. Nema nikakvog razloga da im se Europa u tome pridruži.