Nizak izvoz u SAD spasio nas je od izravnog udara carina, no što je s izvozom u EU?

Američki predsjednik Donald Trump prošlog je tjedna objavio najavljivanu listu država kojima Sjedinjene Američke Države ovih dana uvode carine. Prema incijalnim reakcijama Hrvatska zbog svojeg relativno ograničenog izvoza u SAD – lani je to bilo manje od 3,5 posto ukupne vrijednosti izvoza – ne bi izravno trebala biti previše pogođena. No interesiralo nas je trebamo li ipak strahovati zbog mogućeg posrednog efekta ukoliko domaći izvoznici na tržište Europske unije izvoze proizvode koji se dalje kroz dodatnu preradu ili preprodaju plasiraju preko Atlantika.

U drugim članicama EU-a završava blizu dvije trećine ukupnog domaćeg izvoza. Lani je to bilo oko 15,7 milijardi eura, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS). Mi smo se fokusirali na one proizvode čija je lanjska vrijednost izvoza u EU bila viša od 50 milijuna eura.

Prvi i općeniti dojam je da čak niti na ovaj posredan način većina hrvatskih izvoznika ne bi trebala strahovati od efekta novih carina. Pri samom vrhu po vrijednosti lanjskog izvoza u EU nalaze se, pomalo i neočekivano, energenti: nafta, njeni derivati, prirodni plin i električna energija. Tih smo proizvoda lani izvezli u sveukupnoj vrijednosti od 1,35 milijardi eura, dakle gotovo desetinu ukupnog izvoza u Uniju.

Kad su u pitanju sirova nafta i prirodni plin, radi se "protoku" tih energenata kroz Hrvatsku na tržišta Slovenije, Mađarske i Slovačke (mađarska naftna kompanija MOL ima rafineriju i u Slovačkoj), s time da u Sloveniju plasiramo i nešto naftnih derivata. Električnu energiju izvozimo Mađarskoj i Sloveniji ali – uz izuzetak uvoza struje iz nuklearne elektrane Krško – hrvatska trgovina električnom energijom sa susjedima rezultat je privremenih oscilacija u proizvodnji i potrošnji.

Kako bilo, i struja i nafta i derivati su roba koja se troši na unutarnjem tržištu EU-a i utjecaja na naš izvoz bilo bi jedino kad bi se ti energenti uvelike koristili pri proizvodnji nečega što se dalje izvozi u SAD. Hipotetski primjer bio bi, recimo, izvoz hrvatske struje za tvornicu aluminija u nekoj drugoj članici Europske unije.

Osim energenata pri vrhu hrvatskog izvoza su lijekovi i slični farmaceutski te imunološki proizvodi. Lani smo ih u EU izvezli u vrijednosti oko pola milijarde eura. Lijekovi hrvatskih proizvođača najviše završavaju u Sloveniji, Njemačkoj, Češkoj, a neki drugi imunološki proizvodi u Belgiji, Švedskoj i Francuskoj. Opet, i tu se radi o proizvodima čija je krajnja potrošnja na tržištu EU-a. Čak i kad bi se oni dalje preprodavali u SAD, zasad ne bi trebalo strahovati jer su farmaceutski proizvodi izuzeti od carina koje je prošlog tjedna najavio Trump.

Od poljoprivrednih proizvoda pri vrhu izvozne robe su kukuruz i pšenica koji najvećim dijelom završavaju u Italiji. Tamo izvozimo i hrastovo drvo, pelete i furnire. Sveukupno smo lani u EU izvezli oko 550 milijuna eura vrijednosti spomenutih kategorija proizvoda, od čega je u Italiji završilo gotovo 350 milijuna. Osim Italije, za hrastovo drvo nam je važno tržište Austrija, a za furnire Belgija i Španjolska.

Donald Trump je prošlog tjedna uveo nove carine američkim trgovinskim partnerima | Bloomberg

 

Drvo i niz drvnih sirovina su također izuzeti od Trumpovih carina, tako da radi eventualne preprodaje ne bismo trebali strahovati. Izrađuje li se u Italiji od našeg drva namještaj ili slični proizvodi koji se nakon toga izvoze u SAD, vjerojatno se radi o vrlo ograničenim količinama. SAD namještaj najviše uvozi iz azijskih zemalja poput Vijetnama, Kine i Indonezije.

Proizvodi koji se proteklih godina poprilično spominju, i radi kojih je snažno porasla cijena dionica Končara, su transformatori. Njih smo lani u Uniju izvezli u vrijednosti oko 400 milijuna eura, ali i ti se proizvodi uglavnom ugrađuju u infrastrukturu i ne izvoze dalje. Slična situacija je i sa željezničkim vagonima koje proizvodi slavonskobrodski Đuro Đaković. Lani smo ih izvezli u vrijednosti do gotovo 100 milijuna eura, ali i oni završavaju na unutarnjem europskom tržištu.

Donje rublje

U pričama o hrvatskom izvozu nešto se rjeđe u fokusu nalazi donje rublje kojeg domaće tvornice proizvode za strane vlasnike ili naručitelje. Zajedno s obućom lani smo takve robe izvezli u vrijednosti blizu 400 milijuna eura, no donje rublje većinom završava na talijanskom i španjolskom tržištu, dok se obuća izvozi u Njemačku.

Talijansko tržište nam je glavno i za izvoz običnih i električnih cigareta kojih smo lani izvezli u vrijednosti od blizu 190 milijuna eura. Statistika otkriva i neočekivani izvoz punjene čokolade iz Hrvatske, lani u vrijednosti od gotovo 130 milijuna eura. Glavna destinacija su Njemačka i Nizozemska, a tek na trećem mjestu Slovenija.

Hrvatske kompanije proizvođači su dijelova za automobile | Pixsell

 

Svim dosad nabrojanim proizvodima i robama Europska unija je uglavnom konačno tržište te bi domaći izvoznici trebali strahovati evenutalno od recesije u Europskoj uniji koja bi onda općenito smanjila potražnju.

Proizvodi koji bi se možda mogli naći nešto pogođenijima, a često su spominjani trn u Trumpovu oku, su automobili, aluminiji i čelik. Hrvatski poduzetnici lani izvezli oko 160 milijuna eura dijelova za vozila te blizu 450 milijuna eura raznih proizvoda ili poluproizvoda od aluminija, željeza i čelika.

Pitanje opstanka

Aluminij i dijelovi za vozila se najviše izvoze u susjednu Sloveniju te ponešto u Slovačku. Ovisno o tome koliko se tih dijelova i sirovina ugrađuje u proizvode koji se otpremaju na američko tržište, oni domaći izvoznici kojima je to glavni dio biznisa trebali bi s nešto više strepnje pratiti carinsko natezanje između Trumpa i ostatka svijeta.

No općenito gledajući, barem kad se radi o većini našeg izvoza u Uniju, za domaće proizvođače ipak nema previše brige. Naravno, to ne znači da smo izolirani od svega. Snažan negativan trend na globalnim i lokalnim burzama otkad je Trump objavio uvođenje carina jasno pokazuje što očekuju ulagači od gospodarstva u idućem periodu. Eventualna recesija će ostaviti traga na svima.

Uz to, ovdje smo pretresli samo proizvode čiji je lanjski izvoz u Europsku uniju premašivao 50 milijuna eura. Ukoliko se neka tvrtka bavi usko specijaliziranom proizvodnjom uz izvoz od nekoliko milijuna eura koji ili izravno završava na američkom tržištu ili preko europskog partnera dalje odlazi za SAD, njeno poslovanje bi moglo biti ozbiljnije ugroženo i bez recesije. Revizija poslovne strategije za takve tvrtke postaje pitanje opstanka.