Računica je nevjerojatno jednostavna: SAD je prošle godine svijetu isporučio 320 milijardi dolara energije, a na Europu otpada značajan udio toga, no nije uvijek tako bilo. Stari kontinent je do Ruske agresije na Ukrajinu iz SAD-a uvozio značajno manje. Usporedbe radi, 2021. uvoz u EU iz SAD-a bio je 16 posto ukupnoga američkog izvoza. Godine 2022. to se gotovo udvostručilo i došlo na 29 posto. Upravo to strateško odmicanje Europe od Rusije dovelo je do toga da SAD u spomenutoj godini skoči s 240 milijardi na 379 milijardi dolara izvoza, odnosno za 58 posto. Na Europu je, dakle, otišla polovica toga značajnog skoka američkog energetskog izvoza. Možemo reći da je to bio ozbiljan "drill, baby, drill".
U ovom trenutku Donald Trump prijeti Europi i kaže: "Od nas morate kupiti 350 milijardi dolara energenata, or else…" Idemo se malo poigrati brojkama kako bismo se mogli zabaviti za nekim od stolova europskih pregovarača.
Ako se zadržimo na tome da Europa trenutno kupuje otprilike 30 posto ukupnoga američkog izvoza, onda bi SAD, pod pretpostavkom da preostala tržišta ostanu na istim iznosima, a Europa skoči sa 109 na 350 milijardi dolara, morao izvesti ukupno 620 milijardi dolara energenata. Drugim riječima, to je skok od nekih 64 posto. Netko može reći: "U redu, ako su mogli 2022., zašto ne bi mogli i 2025?" No isto tako, tko garantira da Trump sličnu ponudu neće dati i ostalim neto uvoznicima američke energije?
Čitaj više

EU uzvraća udarac - stižu carine od 21 milijardu eura na američku robu
Većina od 27 država članica EU-a u srijedu je glasovala za kazne.
09.04.2025

Trump udara i na farmaceutsku industriju, uskoro carine na lijekove?
Trgovinski rat širi se na nove sektore.
09.04.2025

Trump odbacio posljednji pokušaj EU-a da spriječi uvođenje carina
Trump poručio da ponuda Ursule von der Leyen nije dovoljna.
08.04.2025

EU će na carine SAD-a uzvratiti udarcem na tehnološke kompanije
"Na raspolaganju imamo nekoliko alata na europskoj razini: regulatorne, fiskalne, carinske,” rekao je Eric Lombard, francuski ministar financija.
06.04.2025
Trumpove brojke: Fantazija ili pregovaračka taktika?
Ipak, ti su iznosi neodrživi, baš kao i Trumpov ultimatum. Riječ je o pregovaračkoj taktici koja ignorira ekonomsku i fizičku realnost. Trumpov zahtjev za 350 milijardi dolara znači da EU treba više nego utrostručiti svoj uvoz američkih energenata, što je kratkoročno nemoguće.
Činjenica je da je SAD nakon ruske agresije na Ukrajinu dramatično povećao svoj izvoz energenata, postavši neto izvoznik nafte s 1,64 milijuna barela dnevno u 2023. godini. SAD je tako postao jedan od najvećih profitera europskog zaokreta od ruskih energenata, a sada koristi trgovinske prijetnje kako bi izvukao još veće koncesije.
Ima li SAD proizvodne kapacitete za ispunjenje Trumpovog ultimatuma?
Jednostavno rečeno - nema. Zadržimo se, radi jednostavnosti, samo na nafti. Američka proizvodnja nafte trenutno iznosi oko 13,5 milijuna barela dnevno, a infrastruktura za preradu i izvoz ima jasna ograničenja. Čak i da SAD svu svoju energiju preusmjeri prema Europi (što je nemoguće jer ima dugoročne ugovore s Azijom i Latinskom Amerikom), ne bi mogao ispuniti traženu kvotu.
Energija već predstavlja najveću kategoriju američkog izvoza s 320,14 milijardi dolara u 2024. godini. Povećanje tog iznosa za 64 posto zahtijevalo bi značajno proširenje infrastrukture, eksploatacije i preradbenih kapaciteta. U trenucima u kojima nafta pada ispod 60 dolara, pitajte proizvođače imaju li poticaj ući u eksploataciju?
Europska energetska potreba i realnost skladištenja
Na temelju opsežne analize trenutne energetske statistike i tržišnih trendova, trostruko povećanje uvoza nafte i prirodnog plina u EU iz SAD-a čini se nepotrebnim iz perspektive energetske sigurnosti ili tržišne potražnje. Trenutne razine uvoza, u kombinaciji s opadajućim trendovima potrošnje i nedovoljno iskorištenom infrastrukturom, sugeriraju da bi tako dramatično povećanje vjerojatno rezultiralo prevelikom opskrbom i gospodarskom neučinkovitošću.
Iako bi moglo doći do određenog povećanja uvoza energije iz SAD-a zbog strateških trgovinskih razmatranja ili kontinuirane diverzifikacije dalje od ruskih izvora, tržišni temelji ne podupiru nužnost utrostručenja trenutnih količina uvoza. Čini se da energetsku budućnost Europe karakterizira smanjenje potrošnje fosilnih goriva, a ne znatno povećanje uvoza.
Postojeća skladišna infrastruktura u Europi ne bi mogla podnijeti trostruko povećanje uvoza nafte i plina iz SAD-a, a da pritom:
- ne osigura masovnu izgradnju novih terminala (suprotno trenutnoj politici);
- ne napusti ciljeve smanjenja potražnje potaknute klimatskim promjenama;
- ozbiljno ne poremeti tržišta.
Strateški odgovor europskih diplomata
Europski pregovarači moraju jasno artikulirati nekoliko ključnih točaka poput:
- fizičkih ograničenja, tj. da se ne radi o nespremnosti nego o nemogućnosti realizacije;
- povećanje uvoza koje je moguće, ali ne u traženim razmjerima i ne pod prijetnjom sankcije;
- EU ne inzistira na realističnoj analizi tržišta, a ne na političkim ultimatumima;
- ne osigurava višestruki pristup koji američke energente uravnotežuje s drugim izvorima.
Ako EU popusti pod pritiskom i pristane na značajno povećanje uvoza američkih energenata, to će dovesti do nove energetske ovisnosti. Lekcija iz ovisnosti o ruskim energentima poručuje da diverzifikacija, a ne koncentracija, osigurava energetsku sigurnost. Zamjena ruske ovisnosti američkom nije rješenje, već novi problem koji bi europsko gospodarstvo mogao dovesti u još teži položaj.