Zamisao Europske unije (EU) da najkasnije do 2050. postigne neto nultu emisiju ugljikova dioksida (CO₂) jedan je od stupova zelene tranzicije, a u Hrvatskoj, Agenciju za ugljikovodike (AZU) zapalo je da se pozabavi zbrinjavanjem toga plina koji nam planet čini sve toplijim.
Kako navodi AZU, zbrinjavanje CO₂ u geološke svrhe jedan je od ključnih elemenata energetske strategije jer se pokazalo kao ključna karika u smanjenju emisija tog plina u atmosferu.
Stoga smo željeli doznati što je dosad učinjeno i što se dalje kani kada je riječ o toj aktivnosti koja obično ne dobiva previše medijskog prostora kao drugi elementi zelene tranzicije poput proizvodnje energije iz obnovljivih izvora ili elektromobilnost.
Čitaj više
Raspisan novi javni poziv za sufinanciranje solara, klijenti E.ONa povuku sredstva u više od 90 posto slučajeva
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije objavilo je javni poziv vrijedan 33,8 milijuna eura za sufinanciranje projekata proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u prerađivačkoj industriji i toplinarstvu.
31.07.2024
Prvi sastanak Vijeća za konkurentnost otvara put energetskoj tranziciji
EU-ovi lideri raspravljali su o očuvanju konkurentnosti i zelenoj energetskoj tranziciji.
09.07.2024
Europski energetski sektor nakon izbora zabrinut za zelenu tranziciju
Narasla bojazan da bi Europski zeleni plan mogao skliznuti s ključnih mjesta liste prioriteta Europske unije.
10.06.2024
Vujčić: 'Za uspjeh klimatske tranzicije nužna su visoka ulaganja'
Značajna ulaganja i suradnja ključni su za zelenu tranziciju Europe i Hrvatske.
09.04.2024
Projekt za hvatanje i zbrinjavanje ugljika (CCS) u geološkim strukturama u Hrvatskoj uključuje obnovu postojećeg cjevovoda koji je izvan funkcije za transport uhvaćenog CO₂ iz tvornice cementa NEXE, izgradnju dijela novog i prenamjenu postojećeg cjevovoda iz smjera tvornice cementa Duna-Drava u Bremenu u Mađarskoj te izgradnju infrastrukture za skladištenje CO₂.
"Kako je postrojenje za skladištenje energetski zahtjevno, planirana je izgradnja geotermalne energane koja bi zadovoljavala potrebe projekta i učinila ga samoodrživim. Prije svega potrebno je izraditi i ispitati dvije istražne bušotine kojima bi se potvrdile ležišne karakteristike odabrane geološke strukture, te preciznije odredili skladišni kapaciteti", napominje se u odgovoru za Bloomberg Adriju iz AZU-a.
Hrvatska je, globalno gledano, mali emiter i u europskom sustavu trgovanja emisija sudjeluje s 53 postrojenja i jednim operatorom zrakoplova.
"Kao i u ostatku Europe, najveći emiteri ugljikova dioksida su energetika, transport, petrokemijska i cementna industrija. Dok se energetika okreće obnovljivim izvorima, a transport hibridnim i električnim modelima te vodikovim gorivnim ćelijama, neke industrije nemaju alternativu. Cementna industrija energetski je vrlo intenzivna i jedan je od najvažnijih emitera CO₂, odgovorna za oko četiri posto svih emisija na razini EU-a. Očekujemo da će potreba za projektima trajnog zbrinjavanja ugljikova dioksida rasti jer cementna industrija zbog kemijskog sastava osnovne sirovine nema alternativu za smanjenje emisija", pojašnjavaju u AZU-u.
Za hrvatsku lokaciju zbrinjavanja zasad je izabrana lokacija Bockovac na istoku zemlje nedaleko od granice s Mađarskom, u sastavu općine Donji Miholjac. Zašto Bockovac?
"Lokacija Bockovac odabrana je zbog rezultata studije o mogućnostima trajnog zbrinjavanja ugljikovog dioksida u Hrvatskoj. Studija je pokazala da je hrvatski potencijal u ovom području značajan. Osim trajnog zbrinjavanja ugljikovog dioksida u iscrpljenim naftnim i plinskim poljima postoji mogućnost zbrinjavanja i u dubokim slanim akviferima. Jedan takav duboki slani akvifer nalazi se na lokaciji Bockovac. U krugu od 30 kilometara od lokacije Bockovci nalaze se tvornice Cementa NEXE u Našicama s godišnjom emisijom od 850 kilotona CO₂ i Duna Drava Cement Kft u Beremenu u Mađarskoj s godišnjom emisijom 800 kilotona CO₂. (Ako) se projekt bude širio, alternativno u krugu od 50 kilometara nalaze se još i postrojenje TeTo Osijek koje ima godišnju emisiju 70 kilotona CO₂ te buduća plinska termoelektrana Slavonski Brod s očekivanom godišnjom emisijom 400 kilotona CO₂", kažu u AZU-u.
Na lokaciju Bockovac računa se u razdoblju od barem 25 godina.
"Rezultati simulacije i proračuna su pokazali da je na toj lokaciji u periodu od 25 godina moguće trajno zbrinuti 15,77 milijuna tona CO₂, dok izračunati ukupni kapacitet iznosi preko 26 milijuna tona. Planirana je izrada atlasa geoloških struktura pogodnih za trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida na kopnu, ali i u Jadranskom podmorju, te će rezultati predmetnih atlasa pokazati teorijske kapacitete koje posjeduje Hrvatska", najavljuje AZU.
Treba napomenuti da je projekt Bockovac u ranoj fazi razvoja. U tijeku je izrada projekte dokumentacije na kojoj radi tim stručnjaka AZU-a. Hrvatskoj je kroz financijski program EU-a RePowerEU AZU-u dodijeljen novac za izradu studije i atlasa.
Europska je komisija Bockovac u studenome prošle godine uvrstila na popis projekata od zajedničkog interesa koji još dobivaju financijsku potporu od takozvanog Instrumenta za povezivanje Europe (CEF – Connecting Europe Facility).
S obzirom na taj okvir i spomenute planove izrade atlasa sasvim je moguće da Bockovac neće ostati jedina lokacija za zbrinjavanje CO₂ u Hrvatskoj. Pa može li se taj posao komercijalizirati, odnosno skladištiti CO₂ uhvaćen u drugim zemljama?
"Projekti trajnog zbrinjavanja u Europi tek su pilot-projekti. Trenutačno, komercijalan je samo projekt Longship u Norveškoj. Mi vjerujemo kako će atlasi pokazati da imamo dovoljne skladišne kapacitete, a imamo znanja i iskustva stečena u dugogodišnjem istraživanju i eksploataciji nafte i plina koja možemo primijeniti na CCS projekte. Važno je naglasiti kako imamo i iskustvo utiskivanja CO2 u ležište jer u Hrvatskoj postoji veliki takozvani EOR projekt (engl. enhanced oil recovery). Naime, u okolici Ivanić-Grada CO₂ se utiskuje u ležišta i služi za povećanje ukupnog iscrpka nafte. Upravo će razvoj projekta Bockovac pokazati je li primjena ovog koncepta izvediva i na ostalim poljima i lokalitetima", ističu u AZU-u.
U Hrvatskoj nerijetko postoji problem nedorađene regulative kad je riječ o projektima povezanim sa zelenom tranzicijom. Čini se da u slučaju zbrinjavanja CO₂ stvari ipak ne stoje tako loše.
"Zakonom o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika te podzakonskim aktima regulirano je trajno zbrinjavanje CO₂ u geološkim strukturama. Postojeće zakonodavne okvire iz područja transporta i distribucije produkata cjevovodima potrebno je analizirati radi određivanja potencijalnih prepreka, odnosno implementacije predmetne gospodarske djelatnosti u postojeće zakonodavne okvire. (Ako) rezultati analiza pokažu da je izmjena postojećih zakonodavnih okvira isuviše kompleksna, izradio bi se prijedlog novog zakonodavnog okvira, usklađenog s regulatornim okvirom EU-a i kompatibilan sa zakonodavnim okvirom susjednih zemlja radi potencijalne prekogranične suradnje koji bi objedinio transport, distribuciju i trajno zbrinjavanje CO₂ u geološkim strukturama", ocjenjuju u AZU-u.