.webp){kind=icon}
Hrvatska proizvodnja mlijeka zadovoljava tek 48 posto potreba domaćeg tržišta, a u godinu dana zatvoreno je 630 farmi. Iako je potencijal te poljoprivredne grane velik, stočarstvo je palo na niske grane, požari se gase potporama, a strukturni problemi se ne rješavaju, pokazala je u petak analiza konzultantske tvrtke Smarter.
Na briefingu za novinare, iz Smartera, tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju, istaknuli su kako se sektor stočarstva u Hrvatskoj suočava sa značajnim strukturnim, tehnološkim i organizacijskim izazovima, kao i nedovoljnom produktivnošću te problemom niske konkurentnosti. I to sve usprkos tome što koristi iznadprosječne izravne potpore.
Broj goveda je u deset godina pao za 5,3 posto, odnosno ima 23.930 goveda manje. Proizvodnja mlijeka nezaustavljivo pada, dok je kod mesnog govedarstva znatno stabilnija situacija i primjetna stagnacija, tvrde iz Smartera.
Proizvodnja mlijeka
"Najteže stanje je u proizvodnji mlijeka, a izuzetno je zabrinjavajuće što Hrvatska proizvodi manje od 50 posto vlastitih potreba za mlijekom – točnije 48 posto. Proizvodnja mlijeka u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sudjelovala je 2012. godine s 13 posto i ima padajući trend te je već 2014. pala na 11,5 posto, a 2020. godine je dodatno pala na tek 7,5 posto. Kontinuirano pada broj mliječnih krava, broj farmi, broj isporučitelja mlijeka, količine proizvedenog mlijeka i količine mlijeka koje se isporučuju prerađivačkoj – mljekarskoj industriji", izjavila je na prezentaciji konzultantica Smartera Zvjezdana Blažić.
Dodala je kako je broj farmi u godinu dana za 630 farmi manji. Broj proizvođača pada, u 2012. godini mljekarskoj industriji mlijeko je isporučivala 13.081 farma, a taj je broj na kraju 2021. godine pao na 3768. Preživjelo je tek 28 posto farmi. Stoga ne čudi što je proizvodnja mlijeka u deset godina pala za 34,9 posto.
Situacija je izuzetno zabrinjavajuća i prijeti da Hrvatska, uz ovakve negativne trendove, za nekoliko godina ostane bez vlastite proizvodnje mlijeka, što je nedopustivo, navode iz Smartera.
Rješenja koja predlažu uključuju osiguravanje dovoljne količine zemljišta kako proizvođači ne bi morali kupovati skupu stočnu hranu te uvrštavanje solarnih panela za štale među prioritetne projekte.
"Uz to, potrebna je i jaka savjetodavna služba kao potpora za uvođenje novih znanja i tehnologija, osiguranje značajnih sredstva za investicije u opremanje farmi suvremenim strojevima/robotima za mužnju te drugim digitalnim uređajima za upravljanje farmama, a proizvođačima je potrebna i edukacija iz farmskog menadžmenta. Važno je i jačanje proizvođačkih organizacija, kao i osiguranje primjene Mliječnog paketa kroz potpisivanje godišnjih ugovora s prerađivačkom industrijom", neka su od rješenja koja je iznijela konzultantica Blažić.
Iz Smartera smatraju kako bi industrija primarnim proizvođačima trebala omogućiti plaćanje prosječne cijene litre otkupljenog mlijeka na razini prosjeka Europske unije. Isto tako, prema njihovu mišljenju, mljekarsku industriju trebalo bi maksimalno osloboditi svih parafiskalnih nameta i PDV-a na mliječne proizvode.
"U strategiji hrvatske poljoprivrede predstavljeni su ciljevi za mliječni sektor te cijeli niz aktivnosti kako ostvariti te ciljeve, ali te aktivnosti su i dalje usmjerene na potpore, a ne na rješavanje navedenih strukturnih nedostataka sektora. Stalno se gasi vatra i donose kratkoročna rješenja za brojne hitne situacije i otklanjanje štetnih posljedica, pri čemu se ne rješavaju glavni problemi ovog sektora", zaključila je Blažić.
Mesno govedarstvo
Kada je riječ o proizvodnji mesa, stručnjaci Smartera ističu kako je sektor mesnog govedarstva zbog visokih troškova uzgoja, proizvodnje, prerade i marketinga vrlo zahtjevan. Mesno govedarstvo u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sudjeluje s 10 posto, a broj mesnih goveda razmjerno je postojan, ali samo zbog velikog uvoza teladi.
"Potrošnja goveđeg mesa je u padu. Proizvodnja goveđeg mesa oscilira od godine do godine, ali je pad manji – oko 8 posto, dok količinski i vrijednosno raste uvoz, a izvoz značajno fluktuira. Broj zaklanih goveda pao je za 12,2 posto od 2014. do 2021. godine uz velike godišnje oscilacije. Polovicu ukupne proizvodnje goveđeg mesa čini telad za tov i klanje iz uvoza, a oko 30 posto teladi iz uvoza izvezeno je nakon tova na Bliski istok (Libanon) ili u Europsku uniju (Italija, Austrija)", pokazuju podaci iz Smarterove analize.
U Smarteru napominju kako izravna plaćanja imaju veliku ulogu u mesnom govedarstvu (značajnije u tovu junadi od sustava krava-tele), dok manji i srednji proizvođači u tovu junadi ostvaruju vrlo nisku profitabilnost, odnosno imaju nisku bruto maržu. U sustavu govedarske proizvodnje krava-tele, proizvođači sa zatvorenim proizvodnim i reproduktivnim sustavom ipak ostvaruju veću dodanu vrijednost.
"Proizvodno vezane potpore za tov junadi se odobravaju od 130 do 140 tisuća goveda u iznosu 700 kuna po govedu (2020. godina) što je smanjenje s ranijih 850 kuna. Proizvodno vezane potpore za krave dojilje (sustav krava-tele) se odobravaju za 50 tisuća goveda u iznosu 1.050 kuna. Iako broj gospodarstava u sustavu krava-tele značajno pada, broj grla se uspio zadržati na razini od 50 tisuća, s tim da je potpora po grlu značajno rasla. Udio izravnih potpora u bruto dohotku u prosjeku iznosi oko 50 posto za PG-ove koji se bave tovom junadi. Iako hrvatski uzgajivači pokazuju veliku dohodovnu ovisnost o izravnim potporama, to je djelomice potaknuto niskim prihodima, a ne prekomjernim izravnim plaćanjima, jer su one niže od potpora poljoprivrednih proizvođača u većini zemalja Europske unije. Naše je mišljenje da je ovo sektor koji ima izrazito jak proizvodni i izvozni potencijal", naglasila je Blažić.
Smarter je Ministarstvu poljoprivrede predložio poseban Program razvoja govedarske proizvodnje Republike Hrvatske kojem je ključni operativni cilj – povećanje teladi za tov radi smanjenja uvoza i osiguranja junećeg mesa za izvoz.
