Podjela poljoprivrednog zemljišta tek počinje, a već izaziva buru

Početkom iduće godine kreću masovni natječaji za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta diljem Hrvatske, a, poučeni prethodni iskustvom, postojeći zakupci već ih dočekuju s velikim nezadovoljstvom. Problem je i što su stari ugovori istekli, a novih još nema, pa se poljoprivredni proizvođači nalaze u svojevrsnom pravnom vakuumu.  

Iz konzultantske tvrtke Smarter ističu kako je kvalitetna priprema poljoprivrednih proizvođača ključna za dobivanje zemljišta te preporučuju da se s prikupljanjem dokumentacije počne što ranije.

"Situacija sa zakupom poljoprivrednog zemljišta postaje sve kompliciranija. Brojne općine i gradovi godinama nisu provodili natječaje za zakup, a proizvođači su zemlju koristili temeljem kratkoročnih ugovora ili tzv. 'potvrda', koje su sada, zbog isteka vremena na koje su dane, prestale važiti te  posjednici više nemaju pravnu osnovu za korištenje zemlje. Na terenu su sve češće kontrole poljoprivrednih inspektora koji im izriču kazne, budući da je Zakon izričito propisao da korištenje državnog poljoprivrednog zemljišta bez valjanje pravne osnove, nije dopušteno. Potvrda ili čak i Ugovor o zakupu ističu brojnim poljoprivrednicima, dok s druge strane natječaji za dodjelu zemlje nisu raspisani ili, ako jesu, trajat će dugo dok se cijeli postupak okonča. Zato se postavlja pitanje što da rade poljoprivredni proizvođači u ovom pravnom vakuumu? Da li da siju i obrađuju zemlju koju trenutno koriste, ali 'bez valjane pravne osnove' i zbog toga plaćaju kazne ili čekaju da ih se deložira", pita se Zvjezdana Blažić, Smarterova konzultantica za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

Još prije pet godina je nadležnost za provođenje natječaja o zakupu zemlje prenesena na jedinice lokalne samouprave (JLS), ali dosad provedeni natječaji izazvali su pravu buru nezadovoljstva. Stoga iz Smartera lokalne čelnike upozoravaju da su sudbine ljudi koji žive od poljoprivrede u njihovim rukama.

Njihova je procjena kako bi, prema dosadašnjoj praksi, natječaji prosječno mogli trajali godinu i šest mjeseci, a nakon tog roka bi novog zakupoprimca trebalo uvesti u posjed. No, ako je tu zemlju dotad koristio neki drugi posjednik, cijela situacija postaje jako traumatična.

Iz Smartera pojašnjavaju kako JLS-i u natječaju mogu, ali i ne moraju odrediti  maksimalnu veličinu državnog poljoprivrednog zemljišta koja se može dati jednom PG-u (fizičkoj ili pravnoj osobi i s njima povezanim fizičkim i pravnim osobama) na njihovom teritoriju. Čak i one jedinice lokalne samouprave koje u natječaju neće ograničiti maksimalnu veličinu posjeda, mogu jednoj fizičkoj ili pravnoj osobi dati u zakup najviše 50 posto zemljišta koje se nalazi na njihovom području.

"Zbog svih ovih propisa, ograničenja i pravnih zavrzlama, hrvatski su poljoprivredni proizvođači u čudu i vjeruju kako će i ovaj Zakon neslavno proći, kao i svi prethodni koji nisu do kraja riješili pitanje državne poljoprivredne zemlje na kvalitetan način", poručuju iz Smartera i dodaju kako pojedini JLS-i vrlo hrabro ograničavaju veličinu poljoprivrednog posjeda, no da je veliko pitanje rade li to na temelju kvalitetnih analiza ili su takve odluke donijeli iz političkih razloga.

Naglašavaju kako bi se moglo doći do uništenja kvalitetnih poljoprivrednih proizvođača koji ostvaruju prinose na europskoj razini. "Logika da će na istoj površini koju je izvrsno obrađivalo jedno poljoprivredno gospodarstvo ostvariti istu količinu proizvodnje, istu kvalitetu, iste prinose 10 poljoprivrednika naprosto nije točna. Stvaramo mrtve kapitale, a imamo ogroman broj napuštenih farmi ostalih još iz nekadašnjih, propalih Operativnih programa. Čini se da ćemo opet jako skupo plaćati loše političke odluke u poljoprivredi", upozoravaju iz Smartera.

Umjesto komasacije ide daljnje usitnjavanje

Rascjepkanost poljoprivrednih gospodarstava jedan je od glavnih ograničavajućih čimbenika razvoja poljoprivrednog sektora. U usporedbi s prosječnim poljoprivrednikom u EU-u, prosječan hrvatski poljoprivrednik koristi 30 posto manju površinu poljoprivrednog zemljišta, uzgaja svega polovicu stočnih jedinica i ostvaruje 56 posto manji prosječni ekonomski rezultat, pojašnjavaju iz Smartera.

Smatraju kako bi Hrvatskoj trebao biti cilj stavljanje u funkciju zapuštenog privatnog poljoprivrednog zemljišta i zemljišta u vlasništvu države te provođenje okrupnjavanja zemljišta.

Cilj bi trebao biti povećati ukupnu površinu obradivog poljoprivrednog zemljišta, a Zakon o poljoprivrednom zemljištu je stvorio zakonske mogućnosti da se krene sa svim tim postupcima.

"Već godinama se raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem svodi na uzeti jednima da bi dali nekim drugima, a ni ne pokušavamo povećati ukupnu površinu uređenjem onog zemljišta koje se ne koristi. Dodatno, danas je zbog klimatskih promjena jako bitno razmotriti da određena tla, u novim okolnostima, mogu dati i značajno bolje proizvodne rezultate, a, također, i nove kulture mogu se uzgajati i na nekim drugim površinama, pa i marginalnim tlima", priopćili su iz Smartera.

Umjesto oduzimanja zemljišta ljudima koji su u njega godinama ulagali, bilo bi bolje da država podijeli malim i mladim poljoprivrednicima najmanje 150 tisuća hektara neiskorištenih zemljišta i na adekvatan način im pomogne u njegovu čišćenju i uređenju, zaključak je stručnjaka Smartera.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar