Priuštivo stanovanje u Hrvatskoj pred zidom, a temelji se samo naziru

Astronomske cijene građevinskog zemljišta onemogućuju priuštivu stanogradnju u Hrvatskoj. Turistički najam u Dalmaciji podiže cijenu stambenih kvadrata u Osijeku, a održivost koju smo tako rado prigrlili podrazumijeva nabavu proizvoda u zemljama gdje je platežna moć višestruko viša nego kod nas, što također podupire rast cijena nekretnina. Sve se to moglo čuti u petak na znanstveno-stručnom skupu Stanovanje u 21. stoljeću.

Dvodnevni skup organizirali su Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u suradnji s Hrvatskom narodnom bankom u okviru izrade Nacionalnog plana stambene politike RH do 2030. godine. Jedan od glavnih ciljeva te strategije je priuštivo stanovanje koje trenutačno zvuči kao utopija s obzirom na to da cijene stambenih kvadrata već godinama rastu. Prema onome što se moglo čuti na skupu, čini se kako će se taj trend samo nastaviti jer se čimbenici koji napuhuju rast cijena nekretnina nastavljaju gomilati.

Maruška Vizek s Ekonomskog instituta u Zagrebu izložila je nekoliko saznanja iz istraživanja koje će Institut predstaviti za tjedan dana o tome kako turističke aktivnosti utječu na cijene nekretnina i građevinskog zemljišta. "Konverzija stambenog prostora u turističke svrhe prelijeva se na cijelu zemlju, netko u Osijeku plaća stambeni kredit više jer je netko u Splitu prenamijenio svoj stan za kratkoročni najam."

Istaknula je pritom kako su, iako očekivani, rezultati bili zapanjujući. Stanovi, tradicionalno iznimno nelikvidna imovina, zahvaljujući mogućnosti da ih se slika i iznajmi preko neke platforme za najam masovno su postali likvidna imovina. Osim na cijene stanova i dugoročnog najma, iznajmljivanje stanova turistima negativno utječe i na kvalitetu života, a to se, pokazalo je istraživanje, odražava i na pad cijena kvadrata u okolini takvih stanova. To ne iznenađuje ako se u obzir uzme čemu sve posljednjih dana svjedoče stanovnici Splita.

Stanovi postaju investicijsko dobro, tumači Vizek te dodaje kako se povećava udio građana koji trebaju socijalno i priuštivo stanovanje. "To smanjuje društveno tkivo i ne doprinosi društvenoj homogenosti", rekla je ekonomistica. Komentirala je i kako je građevinsko zemljište najviše poskupjelo te kako o namjerama građana mnogo govori to da je najtrgovanija vrsta nekretnine u Hrvatskoj upravo zemljište.

Vrijeme je da u igru uskoči Vlada i napravi reda, konstatirala je Orna Rosenfeld, stručnjakinja za urbanističke strategije. Smatra da je to nužno u situaciji u kojoj cijene stanova u Europi rastu dvostruko brže od prihoda. "Cijene nekretnina brzo rastu i to treba shvatiti vrlo ozbiljno. Nitko se ne može s tim boriti, samo investicijski fondovi. To nije održivo. Vlada mora razmotriti kako regulirati tržište nekretnina." Navela je i primjer kako vlade stanove mogu učiniti priuštivijima.

Damir Rako, Anđelina Svirčić Gotovac, Orna Rosenfeld i Maruška Vizek | Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine

"Država može smanjiti trošak određenog razvoja i limitirati profit developera. U nekim zemljama profit komercijalnih developera je deset posto, a u drugim developeri ni ne ulaze u projekt ako im je profit manji od 25 posto."

Skupoći kvadrata pridonosi i zahtjev za održivosti, istaknuo je Boris Vidaković s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Napomenuo je kako se načelno svi slažu s idejom održivosti, no kako je vrlo teško kada se suočimo s financijskim aspektom tog koncepta jer u Hrvatskoj, kako je rekao, imamo tri do pet puta manju platežnu moć od one koja vlada u zemljama iz koje naručujemo materijale i opremu. Pritom treba pripaziti da se ne upadne u zamku greenwashinga, upozorio je Simon Hartmann, predavač na Institutu za tehnologiju u Karlsruheu.

U svakom slučaju, u raspravu o budućnosti stanovanja treba uključiti mlade kojih se to najviše tiče jer su ljudi u srednjim godinama uglavnom već riješili stambeno pitanje, kazao je arhitekt Damir Rako. On drži kako bi trebalo "probuditi velikog mamuta koji spava" i osigurati uvjete za priuštivo stanovanje između ostalog i osnivanjem inicijalnog odbora za jednu državnu agenciju za stanovanje. Tako bi mlada osoba konačno dobila adresu kojoj se može obratiti kada poželi ključ svoje nekretnine.

Panel rasprava o priuštivom stanovanju u Okrugloj dvorani Hrvatske narodne banke arhitekta Viktora Kovačića, u Zagrebu | Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine

Slovenija ima čak dvije takve adrese – zakon o stanovanju i Ured za stanovanje i puno je bolje državno, stambeno te zakonodavno opremljena da odgovara na probleme svojih građana, nadovezala se Anđelina Svirčić Gotovac iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Ona je zajedno s kolegama provela istraživanje o kvaliteti života u stambenim naseljima u kontekstu zapadnoeuropskih i postsocijalističkih zemalja koji su obuhvatili Ljubljanu i Maribor te Zagreb, Rijeku, Split i Osijek. Istraživanje je pokazalo kako su u hrvatskim gradovima najzadovoljniji stanovnici u starim stanovima, naseljima i stanogradnjama.

"Postsocijalistička naselja u Hrvatskoj imaju puno nedostataka, pate od preizgrađenosti, nedostatne infrastrukture, grade se samo stanovi, a ne i pripadajuća infrastruktura. Ljudi su u novim stanovima zadovoljni sa stanovima jer su ih i kupili i skupo platili, ali nezadovoljni su razinom življenja u stambenoj okolini", ispričala je Svirčić Gotovac. Istaknula je kako je u Sloveniji situacija obrnuta te kako su ispitani stanovnici bili zadovoljniji po svim indikatorima i na razini stana, naselja i stanogradnje.

Navela je još jedan realan problem koji bi se mogao dogoditi ako se ne posveti obnovi starijih naselja. Ona bi, naime, mogla postati zapuštena jer u njima prevladava starije stanovništvo koje nije kadro samostalno financirati obnovu. Treba im pomoći jer, kako kaže, dugoročno ih se dovodi u opasnost da postanu nepoželjna stambena naselja koje će nastanjivati imigranti. "Toga još nismo svjesni, ali to nisu samo problemi Zapadne Europe. Oni će doseći i nas ako ne razmislimo na vrijeme o kvalitetnom socijalnom miksu."

Simon Hartmann, predavač na Institutu za tehnologiju u Karlsruheu, upozorio je kako u graditeljstvu treba pripaziti da se ne upadne u zamku greenwashinga | Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine

Upozorenja o opasnostima koje vrebaju iskakala su na sve strane jer spremni trebamo dočekati vremena koja dolaze i bremena koja nose. Mogli su se čuti argumenti za i protiv ekonomije dijeljenja, klimatskih kriza i stranih ulagača kojima će uskoro biti na raspolaganju i poljoprivredna zemljišta u Hrvatskoj. Svaki komadić prostora pretvara se u biznis, gradovi se šire, prirodni resursi se zlorabljuju. Stoga je više nego ikada potrebna vizija budućnosti u kojoj će svi ti čimbenici biti uzeti u obzir, a to će trajati.

Željko Uhlir, državni tajnik Ministarstva za prostorno uređenje, graditeljstva i državne imovine, istaknuo je kako su i modeli stanovanja kao što je onaj bečki trebali stotinu godina da se razviju i zažive. Tako će i Hrvatska morati vrlo pažljivo promišljati o ovoj temi, ali i biti svjesna kako priuštivi stanovi ne podrazumijevaju samo izgradnju, već i održavanje. Napomenuo je kako u Beču prosječno grade tri do pet tisuća priuštivih stanova godišnje, za što izdvajaju oko 1,2 milijardi eura, ali i kako ih jednako tako milijardu eura košta i održavanje postojećeg fonda priuštivih stanova.

Skupo, teško i naizgled neizvedivo, priuštivo stanovanje jedan je od načina kako zadržati mlade u zemlji i iz tog razloga neophodno. Iako je strategija i okosnica razvoja stambene politike nužnost, velike teorije i mnogo riječi neće imati puno efekta dok se ne pretoče u djela. Nažalost, njih u Hrvatskoj ne možemo pobrojati ni na prste jedne ruke.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar