Kampanja zapadnih zemalja da se Kremlju uskrati financiranje i predsjednika Vladimira Putina prisili na odustajanje od rata u Ukrajini doseže delikatnu fazu. Od 5. veljače, Europska unija pridružit će se Velikoj Britaniji i SAD-u u zabrani pomorskog uvoza ruskog dizela i drugih naftnih proizvoda. Ova bi mjera, zajedno s ograničenjem cijena ruskog izvoza goriva, mogla probiti znatnu rupu u energetskim prihodima Moskve. S druge strane, ako europski kupci ne mogu pronaći alternativne zalihe, sankcije bi mogle nagomilati nove troškove industrijama koje se oslanjaju na dizel kao što su poljoprivreda i cestovni prijevoz te vladama otežati obuzdavanje inflacije.
1. Nije li ruska nafta već pod europskim sankcijama?
Da, ali to se odnosi na nerafiniranu sirovu naftu, koja podliježe europskim zabranama i gornjoj cijeni od 60 dolara po barelu koja je nametnuta subjektima koji još uvijek kupuju iz Rusije. Nove sankcije utjecat će na morska ruska rafinirana goriva. Zemlja je također veliki izvoznik nafte, koja se može koristiti za proizvodnju benzina i plastike, i loživog ulja, koje se često koristi u proizvodnji električne energije i brodarstvu. Također, isporučuje mlazno gorivo, vakuumski plin i druge naftne derivate. Sve u svemu, Rusija je činila 9,3 posto globalnog tereta naftnih derivata po volumenu 2022., oko 0,5 postotnih bodova više od njezina udjela na tržištu sirove nafte, tako da su ove posljednje sankcije EU-a jednako značajne.
Na isti način kao i ograničenje na sirovu naftu koje su nametnule zemlje uključujući Grupu sedam i EU. Svatko tko plaća iznad gornje granice za proizvode isporučene iz Rusije neće moći dobiti osiguranje i financiranje od ključnih zemalja članica. To je velika stvar, s obzirom na to da je više od 95 posto svjetskih prekooceanskih tankera osigurano preko Londona. Ideja je da, čak i ako su kupci u Africi i drugdje voljni kupiti ruski dizel iznad gornje cijene, većina svjetskih tankera neće ga moći isporučiti. Cijene naftnih derivata variraju i G7 cilja na dvije gornje granice cijena, pri čemu se o razinama tek treba odlučiti. Moguće je da će nešto ruskog goriva biti isporučeno po neograničenim cijenama putem flote tankera u sjeni koja ne ovisi o zapadnim uslugama.
Od 19. prosinca do 16. siječnja ključna regija koja troši plin Sjeverozapadne Europe imala je 29 iznadprosječnih dana.
19.01.2023
Trgovci dizelskim gorivom preusmjeravaju terete goriva na tržišta izvan Europske unije
19.01.2023
Očekuje se kako će potražnja za grijanjem u Europi biti ispod 10-godišnjeg prosjeka.
05.01.2023
Europske zalihe plina zadovoljavajuće su popunjene.
03.01.2023
Jedan od njihovih najtežih izazova bit će zamjena proizvoda tipa dizela koji pokreću automobile, kamione, poljoprivredne strojeve, brodove, proizvodnu i građevinsku opremu. Oko 220 milijuna barela isporučeno je iz ruskih luka u 2022. godini, dovoljno da se napuni oko 14 tisuća olimpijskih bazena. Dobavljači na Bliskom istoku, gdje se razvijaju nove rafinerije, očita su alternativa. Indija i SAD također bi mogli pomoći popuniti prazninu.
Djelomično ovisi o tome hoće li kompanije u Kini koristiti povećane izvozne kvote kako bi više naftnih proizvoda učinile dostupnima globalnom tržištu. To bi trebalo osloboditi dodatne bačve za isporuku u EU. Viša kvota ne znači nužno da će se ostvariti sav mogući izvoz, posebno s otvaranjem kineske ekonomije, nakon što je Peking napustio svoju strogu protuepidemijsku politiku. Tu je i pitanje hoće li Rusija nastaviti izvoziti dizel. Ako se to dogodi, globalni trgovinski tokovi će se u biti ponovo ispremiješati. U svijetu bi i dalje bilo iste količine ruskog goriva, samo bi se ono slalo na druga mjesta. Međutim, ako Rusija ne može pronaći dovoljno kupaca i na kraju bude prisiljena smanjiti proizvodnju, to bi moglo iscrpiti globalnu dostupnost. Štrajkovi u francuskom naftnom sektoru dodatno kompliciraju stvari.
Čelnici EU-a nadaju se da će nove kazne utjecati na ruske financije, a ne izazvati šok u opskrbi energijom koji bi poremetio ključne industrije i vladama otežao stavljanje inflacije pod kontrolu. Ako je gornja granica cijene preniska, ruske bi kompanije mogle odbiti prodaju ili više raditi na pronalaženju načina da je zaobiđu. Ako je previsoka, samo će pretrpjeti neugodnost traženja novih kupaca. Potencijalni zamjenski kupci za ruska goriva uključuju Tursku, kao i zemlje Afrike i Latinske Amerike.
Neke nacije mogu biti na redu za iznenadni dobitak ako zapravo kupuju ruski dizel po ograničenim cijenama kako bi pokrile svoje domaće potrebe i prodaju gorivo iz vlastitih rafinerija kupcima iz EU-a po mnogo višoj cijeni. Također, malo toga može spriječiti kupce izvan EU-a, poput Indije, da kupuju rusku sirovu naftu, prerađuju je u vlastitim rafinerijama za proizvodnju goriva, a zatim legalno prodaju te barele kupcima u EU-u. Trgovci koji su spremni u potpunosti prekršiti pravila mogli bi otpremiti rusko gorivo u jednu zemlju, pomiješati ga s drugim gorivom (ili jednostavno staviti novu deklaraciju) te ga poslati u EU. Moglo bi biti vrlo teško dokazati pravo porijeklo takvog tereta.
Rusija je i dalje najveći dobavljač dizela u EU-u, otprilike polovica uvoza dizela u EU i UK 2022. bila je iz Rusije
2. Kako će funkcionirati ograničenje cijene?
Čitaj više
Europa pukom srećom pobjeđuje u ratu sa zimom
Nove Sankcije Rusiji sve bliže, a tankeri s dizelom sve dalje od europskih luka
Energetska kriza kopni zbog izrazito toplog siječnja u Europi
Blaga zima otopila strahove od globalne krize opskrbe plinom
3. Kako će kupci iz EU-a zamijeniti rusko gorivo?
4. Hoće li biti dovoljno?
5. Koji je idealan ishod za EU?
6. Može li doći do neželjenih posljedica?