Kako bi novi investicijski račun mogao probuditi 40 milijardi eura uspavane štednje

Inicijativa za uvođenje investicijskog računa, koju su pokrenuli Hanfa i Ministarstvo financija, ima jasan cilj: potaknuti građane da više od 40 milijardi eura, koliko trenutno drže u bankama, preusmjere na tržište kapitala. Iako ideja nudi značajne porezne olakšice i priliku za očuvanje vrijednosti imovine, put do njezine realizacije bit će sve samo ne jednostavan.

O izazovima koji stoje pred ovim projektom razgovarali smo s Anamarijom Staničić, zamjenicom predsjednika Upravnog vijeća Hanfe, na konferenciji Izazov promjene u Rovinju.

Koja je razlika u odnosu na brokerski račun?

Glavna prednost investicijskog računa u odnosu na brokerski, objašnjava Staničić, leži u poreznom tretmanu.

"Mnogi koji već ulažu koriste klasični brokerski račun. To je standardni put na tržište kapitala, ali svaka ostvarena dobit, poput dividende ili kapitalnog dobitka, podliježe oporezivanju ako se realizira unutar dvije godine", objašnjava Staničić.

"Investicijski račun je, slikovito rečeno, 'omotnica' s poreznim olakšicama. Unutar tog računa možete trgovati, kupovati i prodavati dionice ili fondove, a da pritom ne morate plaćati porez na ostvarenu dobit sve dok novac ne povučete s računa, i to pod određenim uvjetima, primjerice nakon pet ili sedam godina", ilustrira ona ključnu razliku. Upravo taj porezni štit trebao bi biti glavni mamac za ulagače.

Zakonodavni labirint i europske prakse

Iako se o investicijskom računu intenzivno razmišlja, projekt je još uvijek u ranoj fazi. Formirana je radna skupina koja do kraja 2025. godine ima zadatak osmisliti najbolji model za Hrvatsku, no pravi izazovi tek slijede.

"Nadamo se da bi okvir trebao biti postavljen do sredine 2026. godine, ali to zahtijeva zakonodavne izmjene", pojasnila je Staničić. "To može biti kroz izmjene poreznih zakona ili kroz poseban zakon, kao što su to napravili Slovenci."

Dodatnu kompleksnost unosi i činjenica da ne postoji jedinstveni europski model. Prakse se razlikuju od države do države – neke zahtijevaju držanje sredstava pet do sedam godina za ostvarivanje poreznih olakšica, dok druge, poput finskog modela, potiču aktivno trgovanje unutar računa. Hrvatska stoga mora pronaći rješenje koje će biti najpovoljnije za njezine građane i tržište. Nakon što se model definira i zakoni usvoje, slijedi tehnička prilagodba investicijskih društava i Porezne uprave, što također zahtijeva vrijeme.

Pitanje financijske pismenosti

Možda i veća prepreka od birokracije jest niska razina financijske pismenosti. Dok je bankovni depozit svima poznat proizvod, tržište kapitala za mnoge je - nepoznanica.

"Dosta ljudi prođe većinu svog života da nisu ni čuli za burzu, ni tržište kapitala, a kamoli da postoji nešto što se zove investicijski račun", ističe Staničić. Upravo ta asimetrija informacija ključni je razlog zašto građani preferiraju držati novac u bankama, čak i u vrijeme visoke inflacije koja im umanjuje vrijednost.

"Ljudi su sada svjesni da se novac, ako se ne ulaže, topi. Koliko god ga držali u banci, pogotovo po sadašnjim kamatnim stopama na depozite, svaki dan gube vrijednost", dodaje. Uspjeh investicijskog računa stoga će presudno ovisiti o tome koliko će se jasno i jednostavno komunicirati njegove prednosti. Veliku ulogu u tome imat će i cjelokupna financijska industrija, koja mora aktivno pristupiti građanima i objasniti im zašto je ulaganje mehanizam za bolji život i ugodniju mirovinu.

Potencijal od milijardu eura i prilika za diverzifikaciju

Unatoč svim preprekama, potencijal itekako postoji. U Hanfi se nadaju da bi se u kratkom do srednjem roku barem milijarda od 40 milijardi eura štednje mogla preliti na tržište kapitala. To bi dalo značajan zamah domaćem tržištu, ali Staničić naglašava kako cilj nije ograničiti ulagače isključivo na Hrvatsku.

"Ideja nije takva da, ako želiš ostvariti benefit, sto posto mora biti uloženo na hrvatskom tržištu. Moramo dati priliku građanima da diversificiraju ulaganja i da budu izloženi i drugim tržištima, čisto radi kontrole rizika", kaže ona.

 

Uspjeh ove inicijative ovisit će o sinergiji više faktora - o ponudi novih proizvoda poput ETF-ova na domaćem tržištu, angažmanu financijske industrije u edukaciji klijenata te, konačno, o stvaranju jednostavnog i administrativno neopterećujućeg proizvoda. Sve su to, kako kaže Staničić, "povezane posude koje jedna bez druge ne idu".

U konačnici, investicijski račun ima potencijal postati ključan alat za jačanje financijske otpornosti građana i davanje novog zamaha hrvatskom tržištu kapitala. Međutim, da bi se taj potencijal ostvario, bit će potrebno prevladati značajne zakonodavne, tehničke i, prije svega, mentalne barijere koje desetljećima drže hrvatsku štednju "uspavanom".

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.