Zaposlenici u Hrvatskoj sve su ustrajniji u borbi za svoja prava, ne libe se potužiti na dosad nezamislive situacije i sve češće se pozivaju na institut povrede dostojanstva. Rješavanje takvih vrlo specifičnih slučajeva nije uvijek jednostavno, a još više otežava što neke tvrtke imaju samo formalno propisane povjerenike koji bi se takvim povredama trebali baviti.
Odredba da tvrtka mora imati osobu koja se bavi takvim pitanjima postoji već desetak godina u Zakonu o radu, između ostalog u članku 134. navodi se sljedeće: "Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je, uz prethodnu pisanu suglasnost osobe za koju predlaže imenovanje, imenovati jednu osobu, a poslodavac koji zapošljava više od 75 radnika dužan je imenovati dvije osobe različitog spola koje su osim njega ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika."
Ideja je da se postupci provode kod poslodavca te da se brzo rješavaju kako radnik ne bi morao posezati za sudskom tužbom. No u praksi, kaže za Bloomberg Adriju odvjetnik Danijel Pribanić, povjerenici se obično biraju iz redova odjela za ljudske resurse (HR) ili iz pravne službe. Oni probleme rješavaju povodeći se zakonitostima svoje struke, što nije uvijek prikladno.
Čitaj više
Igrifikacija onboardinga je slaba, no budžeti za wellbeing zaposlenika sve su veći
U novije vrijeme tvrtke izražavaju poštovanje prema zaposleniku time koliko mu daju slobode.
18.10.2023
HUP: Nedostaje 3000 vozača za održavanje voznih redova autobusa
Trenutno više vozača odlazi u mirovinu i inozemstvo nego što dolazi na tržište.
26.09.2023
Preokret na tržištu rada: raste broj slobodnih radnih mjesta
Nakon tri uzastopna mjeseca pada OVI indeksa, u kolovozu mu je vrijednost porasla.
04.09.2023
Potreba za uslugama virtualnih asistenata raste, no potražnja stagnira
Poduzetnicima je teško prepustiti dio svojih zadataka nekomu tko ne sjedi s njima u uredu.
22.08.2023
"Puno je slučajeva da ejdžarovci idu na pomirbu, a nemaju dovoljno pravnih znanja i ne znaju koja procesna prava pripadaju kojoj stranci kako bi organizirali postupak. Pravnici previše ulaze u postupak utvrđivanja činjenica kao da provode neki inkvizitorni postupak, umjesto da se fokusiraju na međuljudske odnose, što bi trebalo biti u prvom planu", objašnjava Pribanić.
Dodaje kako se većina povjerenika pretvori u "poštanski ured" gdje se samo izmjenjuju podnesci između stranaka, što je pogrešno i nesvrhovito. Osim što tako može doći do dvostruke viktimizacije, napominje, nije poanta da sukobi eskaliraju, nego da se situacija razriješi, a za to su pak potrebna neka znanja i vještine. U studenom će stoga organizirati seminar na kojem će se baviti takvim vještinama te kroz stvarne primjere prikazati kako smisleno primijeniti pravo na pojedine slučajeve.
No što je uopće povreda dostojanstva? To je širok pojam, tumači Pribanić, to je sve što vrijeđa nečiju osobnost i čini da se netko tako osjeća. "Neke stvari jesu objektivizirane u našem pravu, primjerice spolno uznemiravanje, ali sve ovisi o prosudbi osobe koja se smatra povrijeđenom, to je ključ. Korporativna kultura koja se nameće kroz etičke kodekse daje neki okvir u tome."
Iako nisu dramatični kao u SAD-u, kod nas ima jako zanimljivih slučajeva koji nastaju zbog kulturološkog šoka i tranzicije, ali i nerazumijevanja, sukoba stilova komunikacije i slično.
"Na primjer, u jednoj su tvrtki radnice prijavile svoju nadređenu zato što im je rekla da srljaju kao guske u maglu. One su se osjećale guskama jer su bile iz druge države i nisu učile hrvatsku povijest. To je primjer gdje imate realno uvrijeđenu osobu, ne možete poreći da joj je povrijeđeno dostojanstvo, ali nije joj povrijeđeno objektivno neko pravo, nego je to produkt njezina neznanja. Povjerenik je tu u neugodnoj situaciji jer bi trebao dvostruko viktimizirati tu osobu objašnjenjem da je pogrešno shvatila", ispričao je osnivač odvjetničkog ureda Pribanić.
Hrvatskom mentalitetu dosad nije bilo svojstveno da se svaka sitnica prijavljuje, nego se čekala ta "kap koja prelije čašu". No broj žalbi sada raste nenormalnom brzinom, tvrdi odvjetnik koji se gotovo dvadeset godina bavi korporativnim pravom. Statističkih podataka nema jer se takvi postupci provode u firmama koje bi, podrazumijeva se, takve priče radije zadržale za sebe.
Zašto buja broj prijava o povredi dostojanstva, potiču li taj trend ESG i generacija Z, zanima nas.
"Gen Z nije dio tog trenda, oni se, barem po mom iskustvu, ponašaju puno asertivnije, cijene sebe i svoje dostojanstvo, ali svjesni su i svojih ograničenja i ega. Oni riješe problem puno neposrednije, a starije generacije koje su se tek probudile iz egalitarističkog, totalitarističkog sna i susprezanja emocija, sad shvaćaju da su pod mobbingom, da im je povrijeđeno dostojanstvo nekom opaskom i slično. Na mlađe se generacije to uopće ne lijepi, kod njih ne dolazi do takve situacije. Oni promijene poslodavce ili budu ti oko kojih se poslodavac brine. S druge strane, oni koji su godinama šutjeli sada postaju problematični. Nekoga, primjerice, zasmeta što ga se na sastanku preskoči i podređenog se zatraži izvještaj. Starije generacije dosad su trpjele to neko korporativno politikantstvo, no danas više ne trpe."
Pozicija moći
Možda ih mlađe generacije i jesu poučile nečemu, a možda se radi i o stanju na tržištu rada na kojem sada vlada puno veća fleksibilnost s obzirom na to kako je radne snage malo, a broj nepopunjenih, kao i neatraktivnih radnih mjesta raste. Problem je i što zaposlenici pogrešno percipiraju kako ih prijava za povredu dostojanstva stavlja u poziciju moći te kako će zbog toga nadređeni dobiti neku sankciju, direktor otkaz i slično, tumači Pribanić. Također, dodaje, radnici posežu za tim u situaciji kada im se već sprema otkaz, a tada je prekasno.
Pravno gledano, teško je i očekivati kako će neki takav proces uroditi otkazom.
"Ako sam ja sada u postupku za zaštitu dostojanstva utvrdio da neki menadžer ne može ostati na projektu, ali ako nemam drugi projekt na koji bih ga stavio, a želim ga degradirati na neko drugo radno mjesto, ja to ne mogu, osim ako mu ne otkažem ugovor uz ponudu novog posla. I taj otkaz mora biti obrazložen, ali kako bi obrazloženje štimalo, kako bi prošlo na sudu, mora imati dobro uporište. Postupak za zaštitu dostojanstva nije uporište ni za što. To je veliki problem", tumači Pribanić.
Postupci za povredu dostojanstva u Hrvatskoj pokreću se u javnom sektoru, u većim i u manjim korporacijama, nema pravila | Depositphotos
Problematična su čak i neka druga rješenja poput slanja na psihoterapiju jer bi se to moglo smatrati prevelikom intruzijom u pravo privatnosti. Za takve solucije moraju biti zadovoljena sva druga procesna prava, očitovanja na dokaze, sve mora biti dobro obrazloženo, napominje Pribanić.
Pravo na zaštitu privatnog života proizlazi iz članka 8 Konvencije o zaštiti ljudskih prava za što je nadležan Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Odatle se crpi i obveza poslodavca da štiti dostojanstvo radnika, ali i svih drugih osoba koje su u to uključene.
Postupci se u Hrvatskoj pokreću i u javnom sektoru i u većim i u manjim korporacijama, nema pravila. Osobito su raznovrsne pritužbe u multinacionalnim kompanijama, gdje se čak prijavljuje i whistleblowing. Tome, kako tvrdi naš sugovornik, pogoduje i sve veća svijest o ESG-u.
Prijave iz obijesti
Prijavu za povredu dostojanstva treba ispitati u osam dana. Ako netko napiše prijavu na 20 stranica gdje navede 12 godina nakupljenih problema, to nije nešto što se takvim postupkom može riješiti. Većina slučajeva je vrlo rubna i upitno je radi li se doista o povredi dostojanstva. Potrebno je, naime, dobro ispitati motivaciju zaposlenika jer se često radi o obijesti.
"Naši ljudi ne shvaćaju kako bi, da se netko prijavi kao žrtva, to uistinu morao i biti. Ako mi je netko rekao da sam zgodan, to nije povrijedilo moje dostojanstvo", kaže Pribanić koji je samo prošloga tjedna bio savjetnik ili povjerenik za pet sličnih prijava.
U svom je iskustvu imao primjera prijava u kojem se povjereniku javio povrijeđeni suradnik koji, za razliku od svog kolege, nije promoviran i koji se našao uvrijeđenim nekim njegovim vicom poslanim u WhatsApp grupu. To, kao ni optužba za seksualno zlostavljanje među kolegama koji su imali ljubavnu aferu, pa se sada na taj način kolegica pokušava osvetiti prijavom ponašanja koje joj je donedavno bilo prihvatljivo, a sada više nije jer ju je kolega ostavio, nisu povrede dostojanstva. Nije ideja da se taj institut u firmi zloupotrebljava za partikularne interese, jasan je odvjetnik.
Starije generacije dosad su trpjele, no to više ne rade, dok generacija Z sve rješava instantno i direktno | Depositphotos
"Ideja je stvaranje pozitivnog rješenja koje zadovoljava interes širokog kruga stakeholdera. Cilj kompanije nije da se u medijima piše kako se tamo ne poštuju osnovna ljudska prava, nije cilj ni zaposleniku da bude na glasu kao onaj koji prigovara bez veze, a ni menadžeru da ima pritužbe protiv sebe. To nije svrha prava na zaštitu dostojanstva radnika", konstatira Pribanić.
No svemu je tome potrebno poučiti povjerenike koji rade na "prvoj crti" i čija je uloga zapravo medijacija.
"Sada privatno suđenje vodi čovjek iz kadrovske koji nije odslušao nijedan pravni predmet i ne može shvatiti intruziju osobnog prava i onda staje na stranu, ulazi u uloge, sve ono što je u psihologiji prepoznato kao problem, s druge strane, pravnici doživljavaju sve to mehanicistički. To je ono na čemu treba poraditi", zaključuje Pribanić.
.webp){kind=icon}
