Ignoriranje simptoma burnouta može imati ozbiljne fizičke i psihičke posljedice

Ako ubrzano dišete, imate nepravilan rad srca, mišići su vam napeti, imate glavobolje te nesanice i probleme s probavom, moguće je da patite od burnouta ili sindroma izgaranja. Burnout ne nastaje samo zbog velike količine posla, već kao posljedica kombinacije raznih faktora. Ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme, može dovesti do ozbiljnih fizičkih i psihičkih posljedica.

Istraživanje McKinsey Health Institute (MHI) pokazuje da jedan od četiri zaposlenika prijavljuje simptome izgaranja. Mogu pokazivati ​​znakove ekstremnog umora, smanjene sposobnosti regulacije kognitivnih i emocionalnih procesa i mentalnog distanciranja. Ako se ne liječe, ovi simptomi umanjuju učinak i smanjuju angažman na poslu. Radnici koji osjećaju viši nivo izgaranja također imaju šest puta veću vjerovatnoću da će napustiti posao u sljedećih tri-šest mjeseci.

Burnout ili sindrom sagorijevanja je stanje emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti uzrokovane pretjeranim i dugotrajnim, hroničnim stresom. Burnout ne nastaje odjednom, nego kroz duži period u kojem je osoba pod hroničnim stresom i pritiskom.

Glavne skupine simptoma

Kristina Rajski, psihologinja, psihoterapeutkinja pod supervizijom (kognitivno bihevioralna psihoterapija) i poduzetnica za Bloomberg Adriju kaže da postoje glavne skupine simptoma koje se primjećuju kod osoba koje su u fazi burnouta. No isto tako posljedice se odražavaju na tijelo, ponašanja, misli i emocije.

Ono što se gotovo uvijek vidi kod osoba koje su u burnoutu je prije svega fizička i emocionalna iscrpljenost (osiromašenje emocija, gubitak energije i slabosti, umor, osjećaj besmisla). Simptomi uključuju cinizam i otuđenost - često se opisuju kao depersonalizacija, jer podrazumijevaju emocionalnu distanciranost stručnjaka u radu uz prisustvo negativnog ili neprimjerenog stava prema korisnicima/klijentima. Ovo stanje prate i osjećaj razdražljivosti te gubitak idealizma u profesionalnom radu. Treća grupa simptoma odnosi se na osjećaj neučinkovitosti i manjka postignuća.

Iako se burnout ne manifestira isto kod svake osobe, ipak najčešći pokazatelji da neko pati od burnouta uključuju zanemarivanje brige o sebi, grickanje noktiju, izbjegavanje obaveza, te povećanu konzumaciju alkohola ili cigareta.

''Misli su obično negativne i usmjerene na osjećaj nesposobnosti ili bespomoćnosti. Emocije koje se javljaju mogu biti tuga, tjeskoba, ljutnja ili manjak motivacije'', dodaje Rajski.

Osobe koje pate od burnouta često imaju nerealna očekivanja od samih sebe | Depositphotos

Rajski ističe da postoji jedan mit u vezi s burnoutom, a to je da burnout nastaje samo zbog previše posla. Burnout ne nastaje samo zbog velike količine posla, nego nastaje kao posljedica kombinacije raznih faktora. Ti faktori uključuju visoke zahtjeve i radno opterećenje bez podrške, nejasna očekivanja od osobe i neizvjesnost, lošu ravnotežu između poslovnog i privatnog života, manjak tehnika i vještina suočavanja sa stresom.

''Od unutarnjih faktora kod same osobe to su: nerealna očekivanja (nikada ne smijem pogriješiti, sve moram znati, sve mora biti savršeno), kruta životna pravila (uvijek moram dati 100 posto od sebe, nikada ne smijem napraviti pogrešku), konstantno kritiziranje sebe i ne nagrađivanje za uspjehe, osobna uvjerenja poput: nisam dovoljno dobra ili nikada neću uspjeti'', dodaje Rajski.

Bitno je napraviti razliku između osobe pod stresom i osobe koja pati od burnouta, a glavna razlika je u nivou i dužini stresa. Kako Rajski pojašnjava, stres je relativno kratkotrajan, može trajati nekoliko dana ili tjedana ili dok ne završi neki projekt ili situacija. S druge strane, burnout se razvija kroz duže razdoblje te počinjemo razmišljati da je naš rad besmislen, kada postoji nesrazmjer između onoga što želimo raditi i onoga što radimo.

"Kronični stres podrazumijeva skupinu fizičkih i psihičkih simptoma, no osoba i dalje zadržava optimističan pogled na situaciju. Postoji ideja da ako uspije ispuniti obaveze, da će sve držati pod kontrolom. Burnout poprima pesimističnu dimenziju'', kaže Rajski.

Dodaje da osobe koje ga proživljavaju ne vide gotovo nikakvo "svjetlo na kraju tunela" i smatraju da su problemi u potpunosti nerješivi. Burnout je sindrom koji dolazi postepeno i suptilno, najčešće ga uočavamo u poodmakloj fazi. Kada je riječ o stresu, svjesni smo da je prisutan i da nam stvara probleme.

Burnout češći kod žena

Burnout je najčešći kod odraslih osoba koje imaju visok nivo profesionalne odgovornosti, te se češće javlja kod žena nego muškaraca. Međutim, burnout sve češće pogađa i mlađe ljude, posebno u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi (srednja škola i fakultet) zbog velikog pritiska napredovanja, nesigurnih uvjeta na tržištu rada i elementa društvenih mreža, odnosno stalne dostupnosti i uspoređivanja s drugima.  Prema istraživanjima, češći je kod žena jer se žene često suočavaju s dvostrukim ulogama - profesionalne obaveze i obaveze vezane uz porodicu, djecu i domaćinstvo.

"Isto tako, žene su sklonije i većem emocionalnom iscrpljivanju u stresnim situacijama. No, u svom radu sam se susretala i sa ženama i s muškarcima koji su imali iskustvo burnouta", kaže Rajski.

Depositphotos

Ono što se može primijetiti je da kod milenijalaca postoje određene okolnosti koje mogu uzrokovati burnout.

''Kod milenijalaca postoje određene društvene i okolišne specifičnosti koje mogu pridonijeti većoj pojavi burnouta, poput ekonomije nesigurnosti, kulture uspoređivanja na društvenim mrežama, ali i vrlo zahtjevnog i promjenjivog tržišta rada. No javlja se i veća učestalost anksioznih i depresivnih simptoma i poremećaja'', dodaje Rajski.

Bitno je naglasiti da bez obzira na dobnu skupinu ili spol, ako se burnout ne prepozna i ne liječi na vrijeme, može imati ozbiljne fizičke i psihičke posljedice. Može dovesti do kroničnih problema poput iscrpljenosti, nesanice, problema s probavom, visokog krvnog pritiska, ali i povećanog rizika od kardiovaskularnih bolesti. S druge strane, posljedice mogu biti i u vidu depresivnih i anksioznih simptoma i poremećaja, ali dovode i do gubitka samopouzdanja i vjere u sebe.

"Dugoročno, burnout narušava kvalitetu života i smanjuje sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Osoba se može oporaviti nakon nekog vremena, no ako ne dođe do temeljnih promjena, u velikom je riziku od ponovljenih epizoda burnouta'', naglašava Rajski.

Ona ističe da je ideja kojom se vodi kada je riječ o burnoutu - prevencija najbolji lijek.

''Ono što možemo učiniti za prevenciju i razvitak otpornosti je: uredan životni stil (tjelovježba, prehrana, spavanje), razvijanje vještina organizacije i planiranja, rad na sebi i svojim očekivanjima kroz psihoterapiju, smislen posao i zadaci, rad na vlastitim osobnim granicama, ali isto tako i poslovnim granicama, važno je i usvajanje vještina nošenja sa stresom i upravljanje sobom'', zaključuje Rajski.

Depositphotos

Problemi za kompanije

Iz MHI navode da poslodavci mogu platiti visoku cijenu za neuspjeh da se učinkovito pozabave onim faktorima radnog mjesta koji su u snažnoj korelaciji s burnoutom. Sve veći broj dokaza baca svjetlo na to kako burnout može dovesti do skupih organizacijskih problema. Neviđeni nivoi fluktuacije zaposlenika — globalni fenomen — čine te troškove vidljivijima. Skriveni troškovi za poslodavce uključuju manji angažman i smanjenu produktivnost.

Primamljivo je razmišljati o mentalnom zdravlju, dobrobiti i burnoutu zaposlenika kao ličnim problemima. Zato je većina kompanija odgovorila na rastuću nevolju zaposlenika nudeći resurse usmjerene na pojedince, kao što su wellness programi.

Zauzimanje sistemskog pristupa znači rješavanje i toksičnog ponašanja na radnom mjestu i redizajniranja rada kako bi bio uključiv, održiv i podržavao individualno učenje i rast. Ključno je poticanje vještina prilagodljivosti voditelja i zaposlenika. Sistemski pristup zahtijeva ponovno promišljanje organizacijskih sistema, procesa i poticaja za redizajn rada, očekivanja posla i timskog okruženja. To znači da vođe "hodaju" i podržavaju svoje ljude da učine isto prilagođavanjem intervencija potrebama i vrijednostima zaposlenika, organizacije i lokalne kulture.

''Poslodavci koji uzmu vremena da razumiju problem o kojem je riječ – i slijede preventivni, sistemski pristup usmjeren na temeljne uzroke umjesto na simptome na površinskom nivou – bit će u boljoj poziciji da privuku i zadrže vrijedne talente. Uz saradnju i zajedničku predanost, poslodavci mogu značajno promijeniti živote svojih zaposlenika i zajednica u kojima žive", navode iz McKinsey Health Institute.