Druga karijera: hrabrost, tržište ili nužda?

Kada je u 59. godini ostao bez posla nakon gotovo tri desetljeća provedena u velikom korporativnom sustavu, Dragan nije razmišljao o "novom početku". Brinulo ga je samo kako zadržati kreditnu sposobnost i objasniti obitelji da tvrtka u kojoj je proveo najveći dio radnog vijeka više nema mjesto za njega. Danas je vlasnik agencije za promet nekretninama i kaže da zarađuje više nego ranije. Dodaje da su mu upravo iskustva stečena tijekom prethodne karijere, široka mreža kontakata i razvijene pregovaračke vještine značajno olakšali prelazak u novu djelatnost i postali njegov najvrjedniji kapital.

Ovakvi zaokreti nekada su predstavljali iznimku, da bi danas postali gotovo očekivani dio poslovnog puta i širi obrazac na tržištu rada. Dok jedni iz korporacija odlaze u obrtništvo, wellness ili male tvrtke tražeći autonomiju i smisao, drugi se s promjenom suočavaju nakon otkaza, restrukturiranja ili nestanka čitavih sektora. Između ta dva pola razvija se nova ekonomija rada u kojoj ideja o jednom zanimanju za cijeli život polako nestaje.

Novi početak bez rezervnog plana

Prema izvješću LinkedIna o promjenama na tržištu rada (Work Change Report 2025), zaposlenici danas prolaze kroz znatno više tranzicija nego ranije generacije, što mijenja ideju i koncept linearne karijere. Procjenjuje se i da će se do kraja desetljeća oko dvije trećine vještina koje se danas koriste u poslu ili značajno promijeniti ili postati zastarjele pod utjecajem tehnologije i automatizacije. Sličan zaključak daje i Svjetski gospodarski forum. Fokus se, kako navode, pomiče sa stvaranja novih radnih mjesta na sposobnost radne snage da se u njih preusmjeri kroz prekvalifikacije, dodatne obuke i brzu prilagodbu.

Za Vesnu Jovanović odluka da napusti gotovo četvrt stoljeća dugu karijeru u medijima nije proizašla iz osobne želje, već pod pritiskom okolnosti i takoreći "preko noći". Gašenje časopisa u kojem je radila presudilo je, kako kaže, njezinom iznenadnom poslovnom preokretu, bez prostora da napravi bilo kakvu odstupnicu ili plan. "Novinarstvo je bilo i ostalo moja najveća ljubav, ali je izdavaštvo već tada pokazivalo znakove grcanja i urušavanja. Jedino što sam znala u tom trenutku bilo je da se želim baviti nečim potpuno drugačijim", prisjeća se.

S malom uštedom upisala je školu za manualnu terapiju i masažu, odlučna započeti novo poglavlje, "izići iz sustava i podariti si slobodu". Promjena branše, međutim, nije prošla bez izazova. Najveći je, navodi, bio izgradnja sasvim novog profesionalnog identiteta i mreže klijenata, što je zahtijevalo vrijeme, strpljenje i upornost. Na pitanje kako iz današnje perspektive, kao vlasnica studija za masažu i holističku njegu, gleda na ovaj svoj korak, kaže: "Kao oslobođenje, ukratko."

Godine nisu prepreka za promjenu

Povratak u ulogu početnika u zrelijoj fazi karijere često je veći izazov od samog usvajanja novih znanja i vještina. Nakon godina provedenih u djelatnostima u kojima su izgradili ugled, kontakte i osjećaj stručnosti, za mnoge ljude preokret podrazumijeva odricanje od stečenog statusa i ulazak u zonu neizvjesnosti. Zbog toga se često pretpostavlja da se starije generacije teže prilagođavaju promjenama od mlađih kolega.

Depositphotos

Prema riječima regruterke i psihologinje Tijane Bondžulić, u korijenu tih pretpostavki ne leži manjak sposobnosti ili spremnosti na promjenu, već drugačiji kontekst u kojem su različite generacije profesionalno stasavale. Ljudi koji danas iza sebe imaju dugačak radni staž gradili su svoje poslovne profile u razdoblju kada su stabilnost, odanost tvrtki i ostanak na jednom mjestu predstavljali široko prihvaćen obrazac uspjeha. "Promjena zanimanja u takvom sustavu nije bila nešto što se podrazumijeva, niti se doživljavala kao poželjan korak. S druge strane, mlađe generacije odrasle su uz ideju da posao nije nužno nešto što biramo jednom za cijeli život, već nešto što se može mijenjati zajedno s nama. Zato im promjene djeluju prirodnije nego nekome tko je dva ili tri desetljeća gradio karijeru u istom okruženju", kaže Bondžulić.

Dodatno, sugovornica upozorava da bi bilo pogrešno zaključiti kako su godine same po sebi prepreka za novu poslovnu etapu. Naprotiv, u svojoj praksi sve češće susreće upravo stručnjake starijih generacija koji razmišljaju o promjeni djelatnosti. "Motivira ih ideja da za promjenu nikada nije kasno, osobito u fazi kada jasnije prepoznaju što žele, ali i na kakve kompromise više nisu spremni", ističe ona.

Takvi koraci najčešće ne podrazumijevaju odbacivanje prethodnog iskustva, već njegovo prenošenje u novo okruženje. Liderstvo, upravljanje timovima, pregovaranje, strateško razmišljanje i komunikacijske vještine često ostaju jednako vrijedni resursi bez obzira na industriju ili poziciju.

Kad uspjeh prestane biti dovoljan

Za dio kadrova s bogatim iskustvom, odluka da napuste uspješnu karijeru dolazi u trenutku kada se preispituju osobni prioriteti, odnos prema radu i način na koji žele provesti ostatak radnog vijeka. Takav put izabrala je i Stella Karl Ćosić, koja je nakon dva desetljeća provedena na vodećim pozicijama u gospodarstvu odlučila napustiti korporativni svijet i okušati se u području coachinga.

Izvana gledano, malo je toga ukazivalo na potrebu za tako radikalnom promjenom. Pozicija generalne direktorice jedne od najpoznatijih domaćih tvornica konditorskih proizvoda predstavljala je vrhunac njezine dvadesetogodišnje karijere. "Moj profesionalni život u tom je trenutku djelovao idealno, ali osobni doživljaj bio je znatno drugačiji", kaže ona. Naime, promjena vlasničke strukture donijela je nove izazove, uz manje kreativnosti i više stresa, zbog čega je zaključila da to više nije sredina u kojoj želi ostati.

Baš kao i Vesna i Dragan, ni Stella nije imala unaprijed osmišljen plan. Po odlasku iz korporacije jedino je znala da se najprije želi odmoriti, a zatim razmisliti čime bi se voljela baviti u budućnosti. "Imala sam uštedu, ali i nešto puno važnije – ohrabrenje supruga i cijele obitelji, kao i neograničeno vrijeme da razmišljam što želim dalje. Znam da većina nema taj luksuz podrške i izostanak pritiska moranja." Iako je odlazak bio dobrovoljan, tranzicija nije protekla bez teškoća. Najizazovniji su bili prvi mjeseci nakon napuštanja svijeta koji je godinama predstavljao njezinu svakodnevicu. "Nakon 20 godina tempa, neobično je kada stanete. Bilo je tu i krize identiteta i suočavanja s neizvjesnošću – sve možeš, ali ne znaš što hoćeš i odakle krenuti." Novo zanimanje zahtijevalo je i nova znanja. Ključna je bila edukacija iz coachinga u Londonu, nakon koje su uslijedili brojni drugi programi i specijalizacije, a proces učenja ni do danas nije završen. Trenutačno pohađa program "Designing Your Life" Sveučilišta Stanford koji se bavi upravo promišljenim oblikovanjem poslovnog i privatnog života, a uz individualni rad s klijentima, vodi i grupne razvojne programe za tvrtke.

Koliko stoji nova poslovna prilika

Posljednjih nekoliko godina, usporedno s rastom broja onih koji razmišljaju o promjeni struke, raste i tržište prekvalifikacija. Od IT akademija, preko edukacija za psihoterapiju, wellness i digitalni marketing, pa sve do tečajeva za različite obrte, čitava se industrija temelji na ideji da se profesionalni identitet danas može rekonstruirati gotovo u svakoj životnoj fazi.

Međutim, iskustva sugovornika pokazuju da tranzicija rijetko podrazumijeva samo jedno usavršavanje ili certifikat. Za Vesnu je početno ulaganje iznosilo oko 1500 eura za osnovni jednogodišnji program obuke, nakon čega su uslijedile dodatne specijalizacije. "Ali to je bio samo početak. Svako daljnje usavršavanje, prijeko potrebno ako želite napredovati i pružati vrhunsku uslugu, zahtijeva dodatni trud i novac", kaže ona, navodeći da pojedini kraći tečajevi u wellness segmentu stoje između 300 i 500 eura. Slično iskustvo ima i Stella, koja procjenjuje da je u dodatno obrazovanje tijekom godina uložila koliko i u "jedan baš dobar automobil", ističući da je u početku gotovo sve što je zarađivala ulagala u nove programe, certifikate i stjecanje novih znanja. Kod Dragana najveći trošak nije bio sam trening, već razdoblje izgradnje novog posla. "Mnogi računaju koliko će ih stajati tečaj ili licencija, a rijetko tko računa koliko stoji vrijeme dok novi posao ne počne donositi stabilan prihod. Upravo je to aspekt o kojem se najmanje govori kada se novi poslovni početak prikazuje kao inspirativna priča o osobnome razvoju", kaže on.

Zahvaljujući velikom broju online i offline programa, znanje je uistinu dostupnije nego ikada prije, ali to ne znači da je put do uspješne promjene karijere postao jednostavniji. Kako upozorava Bondžulić, među kandidatima često postoji uvjerenje da određene branše predstavljaju sigurnu zonu te da je dovoljno završiti obuku kako bi promjena automatski bila uspješna. "U praksi to uglavnom nije slučaj. Tržište može apsorbirati nove ljude, ali ne neograničeno i ne podjednako u svakom trenutku. Kod zanimanja kao što su coaching, digitalni marketing ili psihoterapija često se zanemaruje koliko je vremena potrebno da se izgrade iskustvo, ugled i jasna vrijednost koju osoba donosi." Kako dodaje, nije dovoljno da neka djelatnost bude popularna, već je "važno da postoji presjek između onoga što tržište traži, onoga u čemu osoba može biti dobra i onoga što dugoročno želi raditi".

Stvarna cijena promjene

Iako su do novih profesija stigli iz različitih razloga i okolnosti, Vesnu, Stellu i Dragana danas povezuje isti zaključak: put do nove karijere rijetko je pravocrtan, a još rjeđe bez rizika. Iza ideje o samostalnosti i poduzetništvu gotovo uvijek stoji složenija stvarnost koja podrazumijeva veću odgovornost, ulaganje, odricanja, razdoblja nesigurnosti i spremnost da se poslovni kredibilitet izgradi iznova. Zato ljudima koji razmišljaju o promjeni zanimanja regruterka Tijana Bondžulić savjetuje da ne kreću od pitanja što je trenutačno traženo na tržištu, već da najprije sagledaju vlastite resurse i motive.

"Važno je zapitati se koje 'prenosive' vještine već imaju, što su spremni učiti sljedećih nekoliko godina i mogu li zamisliti svakodnevicu tog posla, a ne samo njegovu idealiziranu verziju." Kako dodaje, česta je pogreška mijenjati karijeru bježeći od nečega, umjesto krećući se prema nečemu. "Tek kada nam postane jasno što nam u ulozi koju trenutačno obavljamo uistinu nedostaje, izbor novog profesionalnog puta može postati racionalniji i dugoročno održiv."