Prije nekoliko je tjedana PepsiCo, najveći proizvođač hrane za trgovine mješovitom robom u SAD-u, objavilo svoju tromjesečnu zaradu. Jednostavno rečeno: situacija nije dobra. Nakon nekoliko godina rasta cijena, potrošači kupuju manje hrane i pića iz PepsiCoove proizvodnje, što podrazumijeva i proizvode poput čipsa Lay’s, Doritos, ali i pića Mountain Dew. Pad prodaje posebno je naglašen u Sjevernoj Americi, gdje je došlo do pada i u prodaji pića i u prodaji slanih grickalica. Svejedno, uočljiv je blagi rast ostvarene dobiti, no u ovo doba opterećenog inflacijom, obujam prodaje govori puno više o stanju poslovanja.
Izvršni direktor Ramon Laguarta je za pad prodaje optužio financijske poteškoće američkih kupaca, koje će pokušati pridobiti natrag reklamama i popustima. "Očito je riječ o zahtjevnijem potrošaču i potrošač je taj koji nam govori da želi veću vrijednost u određenim aspektima našeg portfelja", rekao je na pozivu koji se odvio 11. srpnja. No možda se vrijednost više ne mjeri samo cijenom – već i kvalitetom. Sve veći dio industrije pakirane hrane uočava sljedeći obrazac: ljudi kupuju manje nezdrave hrane.
Ako pobliže pogledate, s problemom pada prodaje ne suočavaju se baš svi proizvodi u supermarketima. Odjeli svježeg voća i povrća doživljavaju rast prodaje, navodi tvrtka za istraživanje tržišta Circana. Ta je hrana često skuplja, stoga očito nije riječ samo o cjenovnoj isplativosti, a iako dio tog trenda potječe iz toga što ljudi više sami kuhaju nego što jedu po restoranima, također ukazuje i na to da ljudi žele zdravije jesti, a znaju da je svježa i neprerađena hrana ključni dio puta k zdravlju. Možda su od toga uzeli malu pauzu tijekom pandemije COVID-19, kad su se zatvoreni u svoje domove prejedali krekerima i tjesteninom iz konzerve, no tada su počeli i više učiti kuhati, a neki su ljudi počeli više cijeniti svoje zdravlje. (Ljudi koji mršave s pomoću Ozempica i njemu sličnih lijekova nisu predvodnici tog trenda, ali budući da neki među njima razviju "averziju prema hrani s visokim udjelom masti i šećera", kako navodi Fatima Cody Stanford, liječnica za pretilost na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard, možda i oni pomalo pridonose trendu.)
Nijedna od tih činjenica ne bi trebala šokirati poduzeća koja se bave proizvodnjom pakirane hrane. Jason English iz Goldamn Sachsa to je predvidio prije više od godinu dana, pri čemu je u izvješću naveo da očekuje "smanjenje potrošnje po glavi stanovnika" kad je riječ o prerađenoj hrani koja dugo može stajati na policama supermarketa i ostava. Poslije mi je u e-poruci rekao da nastavno na dugi pretpandemijski trend očekuje da će potrošači konzumirati više svježe hrane, ali i da prodavači to primjećuju i proširuju te odjele svojih trgovina, a pritom smanjuju odjele s grickalicama i konzerviranom hranom.
Uistinu, nedavno objavljen izvještaj američke Udruge prehrambene industrije (Food Industry Association – FMI) navodi da 44 posto supermarketa povećava izložbeni prostor namijenjen neprerađenoj hrani, a 19 posto njih navelo je da smanjuje prostor namijenjen konzerviranoj i nezdravoj hrani. Promjena formata trgovine dugoročna je investicija u nekretnine, troškove energije i kvalificiranu radnu snagu. "To nije trend koji će proći za godinu dana", smatra Mark Baum, viši potpredsjednik za odnose s industrijom pri FMI-ju. U izvješću u lipnju tvrtka za istraživanje tržišta Mintel također je navela da postoji "značajan porast preferencija potrošača prema zdravijoj, svježijoj i hranjivoj" hrani i potaknuo trgovce da "kapitaliziraju" promjenu proširenim asortimanom proizvoda.
Pritom ne govorimo samo o kupcu u trgovini zdravom hranom. Uzmimo za primjer Food Lion, lanac supermarketa niskih cijena čije se poslovnice uglavnom nalaze na jugoistoku i u državama na istočnoj obali SAD-a. Već dulje vrijeme uvode rashladne vitrine u brojnim svojim trgovinama: 2015. uveli su sa svježim ananasom, klementinama, jabukama i grožđem. Možda taj potez ne zvuči radikalno, no on to uistinu jest: rok trajanja novog pakiranja sada je deset dana, što je velika razlika od dosadašnjih 90 do 110 dana za obične pakete Lunchablesa, a predložena je cijena viša za jedan do dva dolara (od 0,90 do 1,80 eura). No čini se da je eksperiment upalio. Počevši s plasiranjem u manjem broju trgovina, tvrtka se nada nastaviti s plasiranjem na nacionalnoj razini do jeseni, izjavio je glasnogovornik.
Unatoč svim poteškoćama u pokušajima da oživi svoje poslovanje, ispostavlja se da se odgovor krije upravo pred nosom PepsiCoa. Poslali su mi primjere dijela svoje međunarodne ponude, uključujući rashlađeno pakiranje svoje španjolske gazpacho juhe Alvalle. U potpunosti sadržava isključivo "pravu hranu" – rajčice, crvene paprike, krastavac, luk, ekstradjevičansko maslinovo ulje, vinski ocat, sol, češnjak i limunov sok. Niskokalorična je, bogata vlaknima, svježa i nije suvišno prerađena. I što je najvažnije, uistinu je ukusna – da mi je posluže u restoranu, ne bih prepoznala da je riječ o kupovnom proizvodu. Stoga ne čudi da ju je prije nekoliko godina izvršni direktor PepsiCoa za jugozapadnu Europu nazvao svojim ponosom. No iako je dostupna u nekim europskim državama, nije dospjela na police američkih supermarketa. "Zasad je primarno namijenjena tržištima koja su upoznatija s gazpachom i zemljama kojima je gazpacho tradicionalno jelo", napisao mi je glasnogovornik u e-poruci.
Svakako, međutim, kompanija koja je uspjela pretvoriti Doritose u dio večere mogla bi pronaći način da gazpacho (i drugu neprerađenu hranu) uvrsti u američku kulinarsku tradiciju. Posebice ako im o tome ovisi budući razvoj.
Što je sve utjecalo na kraj ere jeftinih burgera, čije cijene značajno rastu, za Bloomberg Businessweek TV govorila je Deena Shanker. U istoj epizodi doznajte i koliko se nasljednika priprema preuzeti kormilo obiteljskih tvrtki jugoistočne Europe.
.webp){kind=icon}
