Kolak: Bez snažnog ulaganja u elektroenergetsku mrežu, nema zelene tranzicije

Europska zelena tranzicija i u skladu s tim hrvatska ambicija da u idućih pet godina udvostruči kapacitete za proizvodnju električne energije te da 80 posto toga bude temeljeno na obnovljivim izvorima zvuči sjajno.

No uz osnovno pitanje može li Hrvatska do 2030. godine povećati proizvodne kapacitete na 10,5 gigavata (GW) instalirane snage, znajući administrativnu sporost oko izdavanja svih potrebnih dozvola, logično se nameće i pitanje sposobnosti elektroenergetske mreže da primi i prenese svu tu željenu novu električnu energiju iz obnovljivih izvora.

O pitanju ulaganja u elektroenergetsku mrežu razgovarali smo s Gordanom Kolakom, predsjednikom uprave Končara koji je jedna od najuspješnijih hrvatskih tvrtki i na domaćem terenu i u natjecanju na međunarodnim tržištima.

Kako ističe Kolak, intenzivna provedba zelene energetske tranzicije, kako u Europi tako i u Hrvatskoj, podrazumijeva pojačanu integraciju obnovljivih izvora energije i daljnji porast potrošnje električne energije. Tu i nastaje problem s kojim se, doduše, ne suočava samo Hrvatska, već većina zemalja u Europskoj uniji, a to je starost prijenosne i distribucijske mreže. Nameće se tako pitanje na što će se nova proizvodna infrastruktura spojiti jer postojeća elektroenergetska mreža jednostavno nije dostatna za njihovu intenzivnu integraciju.

"Kada je konkretno riječ o hrvatskom elektroenergetskom sustavu, postoji značajan broj dalekovoda kojima je životni vijek istekao ili će ubrzo isteći, a činjenica je i da su u proteklih dvadesetak i više godina ulaganja u mrežu bila minimalna. Većina 110-kilovatnih i 220-kilovatnih postrojenja te vodova koji povezuju konzumna čvorišta i elektrane, stariji su od 30–40 godina, a znatni dio njih i od 50 godina. Shodno tome, postojeća elektroenergetska mreža ne odgovara potrebama konzuma, što se najbolje vidi na elektroenergetskim pravcima sjever–jug te na pravcu prema Zagrebu. Takvo stanje, naravno, ograničava mogućnosti razvoja i integracije novih obnovljivih izvora energije, ali i smanjuje sigurnost i pouzdanost mreže u cjelini", pojašnjava za Bloomberg Adriju Kolak.

Drugim riječima, za uspješnu provedbu zelene energetske tranzicije i dekarbonizacije energetskog sektora potrebno je u relativno kratkom vremenu obnoviti postojeću elektroenergetsku mrežu i povećati njezin kapacitet, a to je za Hrvatsku svakako veliki društveni, tehnički i ekonomski izazov.

"Zbog (...) spomenutih razloga, krenuo je val revitalizacija najstarijih trasa, no ne radi se sustavno već prema hitnosti. Dosadašnja iskustva pokazuju da je realizacija investicija u elektroenergetske mreže, zbog brojnih prepreka, spor i dugotrajan proces. Najveće prepreke su u etapi pripreme projekata, poput imovinsko-pravnih odnosa, dozvola i slično, zbog čega nije moguće preciznije planirati sljedeće etape realizacije projekata. Nadalje, u etapi ugovaranja i izvođenja radova prepreke u planiranoj dinamici realizacije projekata mogu biti i zastoji u javnim nabavama koje su obvezujuće za operatore prijenosnih i distribucijskih sustava u državnom vlasništvu, a u etapi izvođenja radova dulji rokovi proizvodnje ključne opreme", ističe Kolak.

Končar

Dodaje da je prilikom planiranja buduće mreže vrlo važno uzeti u obzir planove razvoja industrije te proizvodnje električne energije, što dosad nije bio slučaj.

"Ne smijemo se dovoditi u zabludu misleći da je na Zapadu idealno, a da samo kod nas stvari ne funkcioniraju. Međutim, razlika između Hrvatske i europskih primjera dobre prakse leži u tome što su pravovremeno pokrenuli potrebne korake koji jamče uspješnu provedbu postavljenih ciljeva zelene tranzicije te uklonili birokratske zapreke koje su kod nas još uvijek prisutne", napominje Kolak.

Kako objašnjava, u Hrvatskoj je za ishođenje građevinske dozvole, koja je nužna za sve daljnje etape realizacije projekta, potrebno i do pet godina, što uključuje tehnički dio dokumentacije i uvijek problematično rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, usklađivanje na prostornim planovima te ishođenje potrebnih dozvola i suglasnosti.

Tek nakon toga dolazi na red tenderiranje koje onda obično traje godinu dana.

"Kada tome dodamo i da se trenutačno na isporuku transformatora zbog rekordne potražnje čeka i do tri godine, situacija se dodatno usložnjava. Na temelju navedenog nije teško zaključiti kako uz postojeće procedure još godinama nećemo krenuti u izgradnju niti jednog kilometra nove elektroenergetske mreže", kaže Kolak.

Pritom navodi kao primjer Program Lika koji je sada u fazi projektiranja i procjene utjecaja na okoliš, a u njega je uključen Dalekovod koji je član grupe Končar.

To je projekt sa zadaćom izrade idejnih rješenja 400-kilovatnog dalekovoda te razrade tehničkih rješenja koje će omogućiti izgradnju na geomorfološki raznolikom i zahtjevnom terenu.

"Realizacija ovog projekta ima za cilj značajno unaprjeđenje prijenosne mreže u Hrvatskoj čime će se povećati njezina pogonska sigurnost i pouzdanost te omogućiti snažni daljnji rast izgradnje i integracije novih obnovljivih izvora energije. Projektom će se prvi puta na području Hrvatske razvijati visokonaponski dalekovodi koji će biti u mogućnosti ostvarivati i prijenos istosmjerne struje (tzv. HVDC sustavi). Dakle, riječ je o izuzetno složenom projektu koji obuhvaća izgradnju nove TS 400/× kV Lika, RP 400 kV Veleševec, izgradnju i opremanje novih 400-kilovatnih vodnih polja u TS Konjsko i TS Melina te gotovo 400 kilometara novih dvosustavnih 400-kilovatnih dalekovoda (DV 2×400 kV Konjsko-Lika, DV 2×400 kV Lika-Melina i DV 2×400 kV Lika-Tumbri/Veleševec)", opisuje Kolak.

Podsjeća i da je zadnji tako opsežan i zahtjevan projekt u prijenosnoj mreži na tim prostorima bila izgradnja 400-kilovatnog prstena Nikola Tesla 70-ih godina prošlog stoljeća.

Prema riječima Kolaka, sve faze projekta obuhvaćaju izradu zahtjevnih tehničkih rješenja dalekovoda i transformatorskih stanica te izradu odgovarajućih studija utjecaja na okoliš, tako da je optimistično očekivanje da će samo izvođenje moći početi tek u 2028. godini.

A slično je, napominje, i s ostalim projektima iz Strategije razvoja elektroenergetske mreže Hrvatske, odnosno programima Južni domovinski krak, Istra i Slavonija kojima je cilj osigurati energetsku jedinstvenost i samodostatnost.

"U međuvremenu se radi na modernizaciji nekoliko trasa, što će djelomično povećati kapacitete, ali niti približno dovoljno. Stoga je razvidno kako je našem sustavu prijeko potrebno brža realizacija takvih projekata, jer upravo to doprinosi povećanju otpornosti i stabilnosti elektroenergetske mreže i stvaranju uvjeta za uspješnu provedbu zelene energetske tranzicije", jasan je Kolak.

Dakle, odgovor na pitanje je li realno očekivati tolike nove proizvodne kapacitete priključene na elektroenergetsku mrežu do 2030. godine ovisi isključivo o tome koliko će Hrvatska biti brza u promjenama i u kojoj će mjeri primijeniti konkretna proceduralna poboljšanja "koja su apsolutna nužnost", smatra predsjednik uprave Končara.

Dalekovod

No iskustvo pokazuje da nam ta vrsta poboljšanja nije dosad baš polazila za rukom.

Končar, koji je u posljednjih pet godina udio poslovanja na inozemnom tržištu u odnosu na domaće povećao s 55 na 75 posto, očekuje imati vitalnu ulogu u sveobuhvatnoj revitalizaciji hrvatskog elektroenergetskog sustava.

No istodobno, s obzirom na odličan strateški položaj koji je ostvario na međunarodnim tržištima i opće trendove zelene tranzicije, 80 posto novougovorenih poslova odnosi se na izvoz i Kolak smatra da će se nastaviti povećanje opsega poslovanja u inozemstvu u odnosu na domaće tržište.

Knjiga narudžbi na dan 31. ožujka iznosila je rekordnih 1,6 milijardi eura.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar