Kako se oporezuje kapital prikupljen crowdfundingom?

Nesigurnost oko toga kako se porezno tretira kapital prikupljen crowdfunding kampanjom velika je kočnica za startupove. No ona to nikako ne bi trebala biti jer porezni stručnjaci imaju jasnu viziju kako takve prihode fakturirati, knjižiti i oporezovati, utvrdile su porezne stručnjakinje RRiF Visoke škole za financijski menadžment na Crowdfunding Conventionu održanom ovaj tjedan u zagrebačkom ZICER-u.

Sudjelujući u panel raspravi na tu temu, Domagoj Boljar, suosnivač i izvršni direktor Mireta, istaknuo je kako je dosad primio nebrojeno mnogo poziva iz startup zajednice s molbom da im objasni kako su oni riješili pitanje poreza u svojoj crowdfunding kampanji. Miret je u ožujku 2020. godine na Kickstarteru za svoje ekološke tenisice prikupio 68.210 dolara.

"Već i sam rječnik pun amerikaniziranih pojmova stvara pomutnju oko toga kako fakturirati, knjižiti i porezno tretirati kapital prikupljen u crowdfunding kampanji. Mnogima pomogne kada im pojednostavljeno kažem da je to 'kao web prodaja na daljinu', tako su i meni objasnili kada mi je trebala informacija", rekao je Boljar kojem je odmah sve bilo jasno. No on je, kako je sam rekao, u prednosti pred drugim startupovcima jer je po struci ekonomist poduzetništva i marketinga.

Crowdfunding je prikupljanje kapitala za ostvarenje projekta ili postizanje nekog cilja u kojem sudjeluju brojni donatori. Donacije su manje, ali njihova brojnost osigurava značajan kapital koji se potom koristi za financiranje projekta. To najčešće koriste startupovi neskloni ulasku u kredit ili koji ne zadovoljavaju ni uvjete da bi ga dobili, a ne žele pribjeći ni dokapitalizaciji u toj fazi razvoja tvrtke.

Đurđica Jurić, dekanica RRiF Visoke škole za financijski menadžment, razdvojila je crowdfunding aktivnosti u dvije glavne kategorije. Prva je kada 'ulagači' očekuju nešto zauzvrat za svoj ulog, kada zapravo uplatom naručuju proizvod, a druga je kada se za uplatu ne očekuje nikakva protučinidba. Potonje se klasificira kao poklon i on se evidentira kao prihod koji ulazi u osnovicu poreza na dobit. To ne znači nužno, kaže Jurić, da će se u početnim godinama poslovanja kada se još ostvaruju i gubici, trebati platiti taj porez. No, ističe, bitno je to znati.

U  prvom slučaju, kada se zauzvrat za ulaganje očekuje neka isporuka, na uplatu se gleda kao na predujam i potrebno je izdati račun za predujam. To vrijedi ako je uplatitelj sredstava hrvatski rezident ili trgovačko društvo. Ako je u pitanju stranac, njemu nije potrebno fizički izdati račun za predujam. Kad je proizvod spreman, ispostavlja se redovan račun za isporuku na koji se obračunava porez na dodanu vrijednost (PDV) ako je u pitanju hrvatski građanin ili tvrtka te ako je onaj koji prikuplja kapital u sustavu PDV-a. "Ne mora se raditi storno računa za predujam, nego se na redovnom računu napiše da je primljen predujam po računu tom i tom, napiše se datum i iznos", objasnila je Jurić.

Prag stjecanja

Međutim, to, kao što to s porezima obično biva, nije kraj priče.

Mali poduzetnici koji nisu prešli propisan prag vrijednosti isporuka za upis u registar obveznika PDV-a od 230.000 kuna, moraju paziti na takozvani "prag stjecanja". Ako unutar jedne godine iz drugih članica Europske unije ostvare uplate veće od 77.000 kuna, moraju se registrirati za potrebe PDV-a.

"Do praga od 77 tisuća kuna, stranim građanima se zaračunava hrvatski PDV. Kad se prijeđe taj prag, osim što se potrebno registrirati za potrebe PDV-a, u posljednjih godinu dana moguće je za isporuke građanima Europske unije preko OSS sustava zaračunati PDV po poreznim stopama države iz koje dolaze", tumači dekanica RRiF-a.

Određivanje cijena

Iako zvuči strahovito komplicirano, dodaje, poreznom stručnjaku će to biti jednostavno, samo ga je potrebno uključiti već u ranim fazama pripreme kampanje kako bi se izbjeglo potencijalno plaćanje kazni ili loše procjene, naročito cijena proizvoda. Iako je u kampanji ta cijena povoljnija no što će biti kasnije u slobodnoj prodaji, treba je jako pametno postaviti kako bi prikupljanje kapitala na kraju imalo smisla.

"Crowdfunderi često krivo procijene cijenu svojih perkova. Zaborave da će morati na njih platiti porez na dodanu vrijednost, uračunati cijenu isporuke i onda budu vrlo neugodno iznenađeni troškovima koje moraju platiti", naglasio je Boljar.

Jako je bitno prije kampanje izračunati točku pokrića, odnosno koliko toga moraju prodati da bi se pokrili, složila se viša predavačica na RRiF-u Jasna Vuk. Porezne stručnjake i knjigovođe treba odmah na početku uključiti, a ne tek na kraju da moraju raspetljati što se tu sve dogodilo, upozorila je. Na to se nadovezala i Jurić kazavši kako je za uspješnu crowdfunding kampanju nužan dobro razrađen poslovni plan. U cijenu proizvoda, naglasila je, moraju biti uračunati i fiksni troškovi kao što su režije, promidžba, održavanje internetske stranice i troškovi kampanje.

Opasni znakovi pažnje

Vuk je nadodala i da su naknadne odluke da se investitore nagradi nekim malim znakom pažnje kao što je majica, šalica ili nešto slično potencijalno opasne. Budući da je prethodno izvršena uplata, porezni inspektori mogli bi procijeniti da je zapravo riječ o prodaji. To se, naravno, ne odnosi na zahvalnice.

"Ako taj predmet ne prelazi vrijednost od 160 kuna, mogli biste pomisliti da bi se mogao smatrati promidžbom za koju nije potrebno platiti porez na dodanu vrijednost. Međutim, oni su vama već doznačili novac, a vi sada njima nešto dajete. Ako dođe nadzor i vidi da su vam oni uplatili sredstva, to je vrlo osjetljivo. Morate biti jako pažljivi da oni to ne proglase prodajom", rekla je Jurić koja je dala i obećanje kako će pokrenuti inicijativu da se Ministarstvo financija pozabavi razradom vokabulara koji se primjenjuje u crowdfunding kampanjama te da termini u pravilima u oporezivanju budu jasni.

Vuk je dodala i kako se trgovačkim društvima ne isplati donirati u kampanjama masovnog prikupljanja kapitala. "Ako trgovačko društvo daruje novac drugom trgovačkom društvu, to je za njega nepriznati trošak. To mu se realno ne isplati."