Energetski šok pokreće inflaciju, Adria regija revidira prognoze

Trenutno smo unutar energetskog šoka zbog sukoba na Bliskom istoku, pri čemu Europska središnja banka (ECB) očekuje inflaciju energije u 2026. na više od šest posto, nakon minus jedan posto u 2025. godini.

To potvrđuje da se početni inflacijski impuls ponovno prenosi prije svega kroz gorivo, grijanje i električnu energiju, kao što je bio slučaj tijekom zadnjeg energetskog šoka 2022., kada je prema izračunu ECB-a, za svakih 10 posto rasta cijene plina, ukupna inflacija u eurozoni porasla za oko 0,6 postotnih bodova, nakon godinu dana. Drugim riječima, energija ostaje glavni okidač inflacije u kratkom roku. Od početka godine cijene nafte porasle su s oko 60 dolara po barelu na oko 100, dok plin bilježi rast od oko 25 eura po megavat satu na oko 40.

Nagli rast cijena energija nije samo jednokratni cjenovni šok, nego početna točka šireg inflacijskog procesa, ali se potom prelijeva na druge komponente potrošačke košarice.

Oko 75 posto ukupnog inflacijskog učinka proizlazi iz sekundarnih efekata, odnosno kroz rast troškova proizvodnje i transporta. Upravo zato se inflacijski učinak energetskog šoka može zadržati i nakon što se same cijene energenata počnu stabilizirati.

Iskustvo iz posljednjeg energetskog šoka 2022. pokazuje da je rast cijena nafte prethodio rastu inflacije koja je uslijedila s kraćim vremenskim odmakom. Inflacijski val dosegnuo je vrhunac krajem 2022. godine, dok je nafta dosegnula vrhunac sredinom godine. Barel nafte narastao je s oko 55 dolara po barelu na oko 120, dok je inflacija porasla s oko jedan posto na više od deset posto.

Učinak porasta cijene energije odmah se očituje na porastu inflacije goriva za transport. Zemlje Adria regije u pravilu imaju veći udio goriva u inflaciji u odnosu na prosjek EU-a, s iznimkom Sjeverne Makedonije, gdje državne subvencije ublažavaju prijenos viših cijena energije na potrošače. U potrošačkoj košarici prosječan udio goriva u EU-u iznosi oko četiri posto, dok se u zemljama Adria regije kreće između tri posto i 10 posto. Najviši je u Bosni i Hercegovini (oko 10 posto), a najniži u Sjevernoj Makedoniji (tri posto).

Sekundarni kanali poput hrane imaju veći utjecaj na ukupnu inflaciju s kraćim vremenskim odmakom, odnosno kroz više troškove proizvodnje koji se postupno prelijevaju kroz opskrbne lance.

To je posebno važno za Bloomberg Adrijinu analizu jer podupire tezu da se više cijene energije s vremenskim odmakom prelijevaju na mineralna gnojiva, poljoprivredu i potom cijene hrane. Drugim riječima, glavni rizik nije nužno trenutačni skok cijena hrane, nego mogućnost da inflacija hrane dodatno ojača kasnije tijekom godine.

 

U posljednjem energetskom šoku najbrže i najizraženije porasle su cijene ulja i masti, za više od 30 posto, te mlijeka, sira i jaja za oko 28 posto. Ostale komponente hrane rasle su sporije, uglavnom ispod 20 posto i s primjetnim vremenskim odmakom.

Ključno pitanje za tržišta nije hoće li cijena energije pasti, nego hoće li inflacija pasti zajedno s njima. Iskustvo iz prethodnog energetskog šoka pokazuje da odgovor najčešće glasi – ne odmah.

Zanimljivo je promatrati kako poduzeća i potrošači reagiraju trenutni energetski šok. Dok je povjerenje potrošača od početka godine oslabjelo, poslovni sentiment ostao je otporniji i čak se djelomično oporavio.

Naš analitički tim smatra da su cijene nafte i plina dosegnule vrhunac, oko 100 dolara po barelu i oko 50 eura po megavat satu te da će se u nastavku godine postupno stabilizirati u rasponu od 80 do 100 dolara po barelu.

Zbog snažnih sekundarnih efekata na gospodarstvo, rast inflacija će se kretati s odmakom u odnosu na energiju. Inflacijski pritisci ostat će povišeni u drugoj polovici godine. Drugim riječima, cijene energije možda izlaze iz fokusa, ali inflacija se ponovno vraća. U takvom okruženju revidirali smo očekivanja inflacije za zemlje Adria regije prema gore.