EU gradi elektroenergetsku mrežu budućnosti – koliko će Dalekovod na tome zaraditi

Elektroenergetska mreža ima strateški važnu ulogu u izazovima koje donose energetska tranzicija i digitalizacija. Detaljnije, kabelska tehnologija ključna je komponenta infrastrukturnih mreža za prijenos energije i telekomunikacije. Ključni izazovi koje postavljaju američki plan "Build Back Better" koji je uvela Bidenova administracija te Europski zeleni plan također usmjeravaju na važnost razvoja infrastrukture, čime se otvaraju značajne prilike za kompanije koje projektiraju i izgrađuju distribucijsku mrežu.

Megatrend energetske tranzicije i elektrifikacije definitivno ide na ruku kompanijama unutar tog sektora. Ekonomske strategije vodećih ekonomija - Kine, Sjedinjenih Država i Europske unije - usmjerene su na tri glavna pokretača: energetsku tranziciju, digitalizaciju i elektrifikaciju društva. Europska komisija objavila je EU Akcijski plan za energetsku mrežu, koji prepoznaje da su međusobno povezane i otporne energetske mreže okosnica unutarnjeg energetskog tržišta EU-a i ključne za ostvarenje klimatskih ciljeva. Očekuje se da će u EU potrošnja električne energije porasti za približno 60 posto do 2030. godine te se ističe potreba za ulaganjima od 584 milijardi eura u elektroenergetske mreže tijekom ovog desetljeća, kako bi se odgovorilo na zastarjelu infrastrukturu, omogućila dekarbonizacija i zadovoljile buduće energetske potrebe.

Plan naglašava potrebu za anticipativnim ulaganjima i dugoročnim planiranjem. Industrijske procjene prema Bloombergu navode da je za distribucijske mreže potrebno između 375 milijardi i 425 milijardi eura ulaganja do 2030. godine. Europska komisija ukupno procjenjuje da je u ovom desetljeću za elektroenergetske mreže potrebno 584 milijarde eura ulaganja.

Istražujemo mogu li na tome profitirati kompanije regije poput Dalekovoda i Energoinvesta, u odnosu na konkurente, francuski Nexans Transmission, talijanski Prysmian i danski NKT.

Od početka 2022. godine do 19.1.2026. najveći cjenovni rast su ulagačima donijeli upravo Energoinvest iz BiH s rastom od 220 posto, uz talijanski Prysmian plus 174 posto i danski NKT plus 169 posto. U prošloj godini, uz najave velikih ulaganja u europsku elektroenergetsku mrežu, cijeli sektor je bio u fokusu ulagatelja, uz gotovo svugdje prisutan dvoznamenkasti rast. Ipak, u 2025. godini najviše su rasli Energoinvest iz BiH, plus 145 posto i Dalekovod plus 137 posto.

Dalekovod je ovdje zanimljiv jer još uvijek nije s cijenom dionice iznad ostvarene vrijednosti u 2021. godini, zbog toga se moramo prisjetite turbulentne prošlosti Dalekovoda, bez obzira na ugovorene poslove zbog lošeg vođenja doveden je u predstečajnu nagodbu zbog koje se morala dogoditi dokapitalizacija i povećanje broja dionica. Blago se oporavljao kroz 2024. godinu, da bi dobio puni zamah ulaskom Končara u vlasničku strukturu, odnosno otkupom 75 posto dionica kompanije. Komplementarnost poslovanja s Končarom stvara izuzetne prednosti za Dalekovod u snažnom investicijskom ciklusu u elektroenergetski sustav globalno.

Kod isticanja regionalnih kompanija koje se bave projektiranjem i izgradnjom dalekovoda važno je napomenuti veličinu tržišne kapitalizacije, ali i poslovanja. Naime, teško je staviti u istu tablicu firmu poput talijanskog Prysmian SPA koji je 30. rujna 2025., gledajući dvanaest mjeseci u nazad, imao prihode od 19,3 bilijuna eura u usporedbi s Dalekovodom koji je na 258 milijuna eura.

Ključna razlika, osim u veličini, prilikom usporedbe sa spomenutim europskim kompanijama je i u činjenici da europski konkurenti polažu i podvodne kablove, a Energoiinvest je i distributer prirodnog plina u BiH. Segmentiranost poslovanja i prisutnost u nekoliko djelatnosti više je obilježje nego specifičnost, što je posebno došlo do izražaja kod izgradnje vjetroelektrana na moru te su njihove knjige narudžbi za razdoblje do 2028., odnosno 2030. godine, pet do sedam puta veće u odnosu na njihovu prodaju, dok je to kod Dalekovoda to jedva dvostruko.

Da se radi o visoko cikličnoj industriji ne treba posebno napominjati, dok je prethodnih godina na tržište značajno utjecala izgradnja vjetroelektrana na sjeveru Europe i u Americi, u ovoj godini očekuje se nastavak ugovaranja modernizacije visokovoltažnie (HV) mreže na kontinentu. To bi značilo i potražnju za HV kabelima te očekujemo snažniji zamah narudžbi u 2026./27., uz novi vrhunac 2028., dok američke carine koje su pokrenule spiralu na tržištu industrijskih metala, poremetile pravce dobave te snažno podigle cijene bakra i aluminija unose dodatnu neizvjesnost. Očekujemo veću potražnju za niskonaponskim (LV) kabelima na godišnjoj razini: europsko tržište stanogradnje trebalo bi se oporaviti, potaknuto smanjenjem kamatnih stopa. Veća potrošnja u ne-stambenom sektoru, potaknuta bržom izgradnjom podatkovnih centara također pridonosi tom trendu.

Niti tržište telekomunikacija ne treba zanemariti, oporavak potražnje za telekomunikacijskim kabelima trebao bi se nastaviti. Odgođena potrošnja u SAD‑u trebala bi se realizirati, a konsolidacija industrije donekle bi mogla poduprijeti cjenovnu snagu. Vidimo i potencijal za inovacije proizvoda, s uvođenjem hollow core optičkih vlakana za primjenu u podatkovnim centrima.

I dok konkurenti Dalekovodu, Nexans Transmission, Prysmian i NKT imaju ugovorene značajne poslove u Americi, Dalekovod je "Pure European Play" barem temeljem dostupnih informacija o ugovorenim poslovima. Slično je i kod Energoinvesta, po završetku poslova u Africi i novostečenim referencama u konstrukciji dalekovoda ostaju poslovi u Europi.

Ujedno, zahvaljujući tehničkoj stručnosti i dugogodišnjem iskustvu u podmorskoj instalaciji kabela, Prysmian, Nexans i NKT imaju oligopol u većini europskih projekata prijenosne elektrodistribucijske mreže koji se odnose na ugradnju podmorskih kabela za međudržavne interkonekcije, kao i za "offshore" vjetroelektrane. Kod Prysmiana, podmorski elektroenergetski projekti čine oko 70 posto ukupne knjige narudžbi u segmentu prijenosa, dok se preostalih približno 30 posto odnosi na HVDC (visokonaponski istosmjerni) kabelske projekte.

 

S druge strane, kod Nexansa više od 90 posto knjige narudžbi čine podmorski projekti, dok se gotovo cijela knjiga narudžbi u vrijednosti 10 milijardi eura za NKT-ov segment Solutions odnosi na podmorske projekte - uključujući 55 posto udjela na interkonekcijama i 40 posto na "offshore" vjetroelektranama. Iako se tu radi o milijardama eura, a Dalekovod ima ekspertizu za radove na kopnu, možemo utvrditi da je njegova pozicija kada su u pitanju ugovoreni poslovi u odnosu na veličinu poslovanja ipak konkurentna.

S druge strane, najveći rizik za kompanije proizlazi iz snažnog rast cijene industrijskih metala, posebno bakra i aluminija za ovu industriju predstavlja veliku opasnost, kao i poremećaji u sustavima nabave koji su uzdrmani uslijed nestabilnosti tržišta Sjedinjenih Država i poruka američke administracije o uvođenju carina. Specifično za Dalekovod, s obzirom na to da nemaju dominantnu proizvodnju kablova, već konstrukcija, možda mogu prenijeti cijenu bakra i aluminija na kupce te tu sačuvati maržu, ipak bez obzira na ostvareni rast moramo prepoznati da je "skup" prema odabranim multiplikatorima u odnosu na svoje europske konkurente.

Konsenzus analitičara koji prate europske konkurente je da posao izgradnje dalekovoda nosi 13 do 17 posto marže i tu prepoznajemo Dalekovod. Prilično je teško donositi zaključak za Energoinvest uslijed vrlo oskudnih dostupnih podataka. No, očekivani rast investicija upravo i u pogledu izgradnje elektroenergetske mreže mogao bi u sljedećem razdoblju donijeti još rapidniji rast poslovanja, a onda i izgled da je cjenovni rast dionice moguć.

Sveukupno gledano, perspektive sektora ostaju izrazito pozitivne - očekivani rast potrošnje električne energije, modernizacijski pritisci na zastarjelu europsku mrežu te uloga prijenosne infrastrukture u dekarbonizaciji stvaraju dugoročno stabilnu potražnju. U takvom okruženju, Dalekovod se pozicionira kao najizgledniji regionalni dobitnik aktualnog investicijskog ciklusa, dok će daljnja divergencija između europskih i regionalnih aktera prije svega ovisiti o njihovoj sposobnosti povećanja kapaciteta, upravljanja rizicima vezanih uz cijene industrijskih metala.