Prodaja baznih stanica United grupe nije nas iznenadila. Osnivanje novog pravnog subjekta tijekom 2022. godine pod nazivom United Towers dalo je nagovijestiti da se prodaja sprema. Poznavatelji telekom industrije nisu iznenađeni takvim oblikom transakcije jer je taj trend posljednjih godina već prisutan na Zapadu, preciznije u Sjedinjenim Američkim Državama i Zapadnoj Europi.
Kolika je važnost baznih stanica?
Bazne stanice su se do prije desetak godina smatrale ključnom kompetitivnom prednošću telekoma radi pokrivenosti područja mrežom, ali i barijerom ulaska za nove konkurente zbog brojnih izazova koje za sobom povlači izgradnja mreže, kao što su trošak gradnje, identificiranje adekvatne lokacije te dobivanje dozvola odgovornog javnog tijela za postavljanje tornja. Pritom treba imati na umu da bazna stanica može biti samostojeća, ali i postavljena na krovu neke građevine. Pojavom 5G mreže, važnost baznih stanica za telekomunikacijsku industriju postala je još veća zbog viših frekvencija te mreže u odnosu na mreže prethodne generacije, što pak povlači i potrebu za većom gustoćom baznih stanica. Sukladno tome, nameće se pitanje – zašto telekomi prodaju svoju ključnu imovinu? Više je razloga, pa krenimo redom.
Razduživanje bilance
United grupa nije izlistana kompanija, stoga nam nisu dostupni njihovi godišnji financijski izvještaji, međutim, kreditni rejting Moody'sa iznosi B2 uz negativne izglede, a što u prijevodu znači da je riječ o visoko špekulativnom kreditnom rejtingu. No nije tajna da je većina europskih telekoma visoko zadužena. Promatrajući isključivo omjer njihova neto duga i EBITDA-e, taj pokazatelj ne ukazuje na pretjerano visoku zaduženost, međutim, niska stopa konverzije EBITDA-e u slobodni novčani tok ukazuje na to da bi telekomi u budućnosti mogli imati problema s podmirenjem svojih obveza.
Naša analiza 26 najvećih europskih telekoma ukazuje na to da medijan pokazatelja omjer neto duga i EBITDA-e iznosi 2,28, a medijan pokazatelja omjera neto duga i slobodnoga novčanog toka (FCFF, free cash flow to firm) iznosi 4,18. U skladu s navedenim, telekomi pronalaze načine za smanjenje izloženosti vanjskom financiranju i dugoročno osiguravane solventnosti. Jedan od načina za to je upravo monetizacija baznih stanica.
S druge strane, u pravilu je riječ o klasičnoj sale and leaseback transakciji, čime se sukladno MSFI-u 16 ta prodana imovina ponovno priznaje kao imovina s pravom korištenja i pripadajuća obveza za najam. Takav oblik obveze banke i financijski analitičari vrlo često s pravom tretiraju kao klasičnu financijsku obvezu, odnosno kao klasično bankovno zaduženje. Međutim, najam baznih stanica u pravilu je dugoročan, odnosno na 10 ili više godina, pa je diskontirana vrijednost budućih novčanih plaćanja niža od bankovnih zaduženja koja rijetko prelaze tu granicu. Time se zaduženost telekoma smanjuje jer je novonastala obveza manja od prethodne koja će se vjerojatno zatvoriti novcem od prodaje.
Atraktivna valuacija
Medijan omjera EV-a i EBITDA-e 26 najvećih izlistanih europskih telekoma iznosi 5,25×, a valuacija postignuta u prodaji tornjeva United grupe, prema njihovoj objavi, iznosi 20,1× EV/EBITDA. Doduše, postignuta valuacija je prije usklađivanja s MSFI-om 16. To znači da bi i valuaciju izlistanih kompanija trebalo uskladiti na jednak način kako ne bismo uspoređivali kruške i jabuke. Međutim, razlika je toliko velika da usklađivanje nije niti potrebno kako bismo dokazali tezu o atraktivnosti valuacije koju postižu telekomi prilikom prodaje infrastrukture.
Kapitalno rasterećenje
Kapitalne investicije za održavanje telekomunikacijskih tornjeva nisu velike, međutim, kapitalne investicije za rast, odnosno širenje mreže baznih stanica ozbiljniji su zalogaj. Naime, telekomi imaju problema s financiranjem tog rasta u vrijeme inflatornih pritisaka na troškove, koje ne uspijevaju prenijeti na krajnje kupce. Osim kapitalne intenzivnosti, tornjevi su često postavljeni na lokacijama koje su pod najmom, što ujedno predstavlja visok rizik gubitka lokacije nakon isteka najma.
Hrvatski telekom nam može poslužiti kao izvrstan primjer kapitalne intenzivnosti telekomunikacijske industrije. Kapitalne investicije HT-a su u 2022. godini iznosile gotovo 195 milijuna eura, u relativnom odnosu oko 20 posto prihoda od prodaje.
S pojavom 5G mreže važnost baznih stanica još je veća | Damir Senčar/Hina
Po pitanju inflatornih pritisaka, dovoljno je pogledati mjesečne podatke za inflaciju, u kojima je kategorija telekomunikacijskih usluga nerijetko prkosila trendu rastuće inflacije kroz 2022. godinu. Isto se ne može reći i za troškove telekoma.
Je li prodaja isplativa i dobra odluka?
Podijeljeni su stavovi oko ispravnosti odluke o prodaji. Strogo financijski gledano, za zaključak o tome je li prodaja isplativa za telekome, trebalo bi usporediti dobiveni iznos od prodaje sa sadašnjom neto vrijednošću budućih novčanih odljeva za najam tih tornjeva, a takva bi se kalkulacija trebala sastojati od više scenarija s obzirom na to da ugovori o najmu sadrže indeksacijske klauzule, no inflacija je – vidjeli smo posljednjih godinu dana – teško predvidljiva.
Do prodaje tornjeva United grupe, svi su telekom operateri imali svoje bazne stanice, što se pokazuje financijski neodrživim. Kada bi svi operateri prodali tornjeve, praktički bi im se omogućilo da zajednički snose trošak održavanja i izgradnje mreže kroz plaćanje najma vlasniku. Takva bi situacija oslobodila značajan dio resursa i telekomima omogućila veći fokus na komercijalni dio poslovanja, odnosno nadmetanje cijenom i kvalitetom usluge.
Osobno smatram da nije dobra potpuna prodaja ključne fiksne imovine. Smatram da telekomi prodajom postižu određene kratkoročne pogodnosti, ali istovremeno ruše jedinu barijeru koja štiti dugoročnu održivost njihova poslovanja. Kratkoročna potreba za novcem mogla se namiriti kroz joint venture ili pak prodajom većinskog udjela, kako je to učinio Deutsche Telekom, prodavši 51 posto udjela u kompaniji GD Towers koja pak posjeduje telekomunikacijske tornjeve na području Njemačke i Austrije. Time je DT zadržao manjinski udio od 49 posto i ogradio se od potencijalnog okrupnjavanja telekomunikacijskih tornjeva od jednog igrača, što bi potencijalno moglo biti dugoročna ugroza komercijalnog dijela poslovanja telekom operatera.
.webp){kind=icon}
