Bakić vs. Vuković: Gdje su odgovori na jednostavna pitanja?

Hrvatska je poslovna scena tradicionalno tiho i predvidljivo mjesto. U onome što se često naziva "malom barom", javna se kritika rijetko izriče. Većina aktera bira sigurnu diplomaciju, svjesna da se spaljeni mostovi teško popravljaju. Zamjeranje utjecajnim pojedincima često se smatra lošim poslovnim potezom, a šutnja se prodaje pod mudrost.

Ipak, hrvatska je investicijska scena nedavno naglo živnula. Rasprava Nenada Bakića i Vuka Vukovića oko fonda Orca Bason izbila je u javni prostor, pretvarajući analizu prinosa i regulatornu usklađenost u prvorazrednu temu.

Ispred sebe imamo sudar dviju filozofija koji je prisilio tržište da se zapita: gdje prestaje marketing, a gdje počinje stvarna, provjerljiva odgovornost prema investitorima?

Brojke pod povećalom: Pitanje neovisne verifikacije

Središnji argument koji je pokrenuo lavinu propitivanja jesu službeni podaci na web stranici fonda. Orca Bason navodi: "Current AUM: $70M (rujan 2025.) uz 78 posto bruto prinosa od osnutka."

Za Nenada Bakića, ove brojke predstavljaju logički izazov. Njegova kritika fokusira se na brzinu rasta imovine (AUM) koja je u kratkom razdoblju skočila s desetak na sedamdeset milijuna dolara.

Iako je teoretski moguće da je takav skok rezultat ulaska jednog ili više velikih investitora, ključna točka kritike ostaje izostanak neovisnog revizorskog izvješća (audit). U svijetu visokih financija, bez potvrde treće strane, svaka brojka o rastu imovine ostaje u sferi samoprocjene upravitelja, što je standard koji ozbiljna tržišta rijetko prihvaćaju bez zadrške.

Analiza anomalija: Božićni tjedan i valutne nejasnoće

Jedna od najintrigantnijih točaka analize odnosi se na izvještavanje s kraja 2025. godine, koje se u javnom prostoru secira kao primjer izvještajne anomalije:

• Pitanje prinosa u skraćenom tjednu: Fond je u tjednu do 31. 12. 2025. prijavio zaradu od 3,91 posto. S obzirom na to da je tjedan bio skraćen zbog Božića, a strategija fonda (2DTE opcijski spreadovi) inherentno ovisi o specifičnim uvjetima volatilnosti, vanjskom je promatraču teško rekonstruirati kako je u samo dva radna dana ostvaren toliki skok na ukupnu imovinu portfelja, a da se pritom nije preuzeo ekstremni rizik.

• Paradoks valutnog hedginga: Fond je ovaj prinos djelomično objasnio "unovčavanjem valutnih hedginga". Međutim, prema dostupnim informacijama, fond ima 100 posto izloženost SAD-u (američke dionice, obveznice i dolar). Ako fond posluje isključivo u dolarima, ostaje tehnički nejasno na što se hedge odnosio. Ako se radilo o zaštiti ulaznog kapitala investitora (currency overlay), to bi zahtijevalo dodatna pojašnjenja kako bi se isključila mogućnost spekulacije na Forex tržištu koja nije dio osnovne strategije.

Hipoteza o oportunitetnom trošku

Najveća opasnost za investitore često nije izravni gubitak, već propuštena dobit. Iako Orca Bason na svojim stranicama komunicira "outperformance" u odnosu na S&P 500 od osnutka, Bakićeva računica za određene periode sugerira drugačiju sliku. Dok fond navodi 60 posto neto prinosa u tri godine, tržište (S&P 500 Total Return) je u istom razdoblju naraslo za oko 74 posto.

To bi značilo da je investitor u tom periodu ostvario rezultat koji je za 14 postotnih poena lošiji od najobičnijeg, pasivnog indeksnog fonda. Iz perspektive upravljanja rizikom, postavlja se pitanje: je li opravdano koristiti kompleksne strategije (opcije, poluga) ako je krajnji rezultat, nakon svih naknada, slabiji od tržišnog prosjeka uz potencijalno veći operativni rizik?

Zaključak: Transparentnost kao standard, a ne izbor

Ovaj investicijski dvoboj ostavlja javnost pred izborom: vjerovati narativu o znanstvenoj superiornosti modela ili inzistirati na tradicionalnim standardima transparentnosti.

U svijetu gdje se hedge fondovi promoviraju putem digitalnih kanala, ulozi su visoki. S jedne strane je ugled fonda koji teži globalnom uspjehu, a s druge integritet tržišta koji počiva na provjerljivim podacima, a ne na objavama koje se ne mogu neovisno verificirati.