Sukob na Bliskom istoku podići će cijene nafte, ali bez velikog šoka

Na naftu i Bliski istok može se gledati iz dva kuta. Ako povećamo svaki detalj napada na Iran i njegovog odgovora, dobit ćemo sliku potpunog kaosa. Kad se tržišta ponovno otvore u nedjelju navečer, cijene nafte vrlo vjerojatno će skočiti 10 do 15 posto kao izravna posljedica tih događaja.

No, kad stvari sagledamo šire, u kontekstu globalnog gospodarstva, energetska slika ipak ne izgleda toliko zastrašujuće. Čak i ako Brent prijeđe 80 dolara po barelu.

Prvo treba nešto razjasniti. Situacija se brzo mijenja i naftno tržište uvelike ovisi o tome kako će Teheran odgovoriti na američko-izraelske udare u idućim satima. Ipak, već nakon prvog dana sukoba možemo izvući nekoliko privremenih zaključaka. Zasad ništa ne upućuje na potpuni naftni šok kakav smo gledali u prošlosti, a tržište i dalje raspolaže solidnom ponudom sirove nafte.

Najveći strah na tržištima odnosi se na mogućnost da obje strane počnu gađati energetsku infrastrukturu ili zatvore rute kojima prolaze tankeri. Zasad se to nije dogodilo. Još uvijek.

Kad rat i njegov mogući geopolitički učinak stavimo u povijesni kontekst, lako je razumjeti nervozu. Sjedinjene Države i Izrael izveli su koordinirane zračne udare na Iran u kojima su poginuli vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei i deseci drugih visokih dužnosnika. Iran je odgovorio dosad neviđenim valom projektila i dronova, gađajući ciljeve u Izraelu, Jordanu, Kuvajtu, Omanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Saudijskoj Arabiji i Bahreinu. Islamska Republika bori se za vlastiti opstanak. Stjeran u kut, Teheran još uvijek može posegnuti za naftom kao posljednjom linijom obrane. Rizik je ozbiljan.

Brent bi mogao skočiti 10 do 15 posto kada se tržišta ponovno otvore, ali to još uvijek ne znači probijanje ključne granice od 100 dolara po barelu. | Bloomberg

U drukčijem gospodarskom okruženju ovo ne bi predstavljalo samo "majku svih naftnih šokova", nego čitavu obitelj. Scenarij kao iz Hollywooda koji bi prije samo nekoliko godina pokrenuo prognoze o nafti iznad rekorda iz 2008. godine, na putu prema 200 dolara po barelu. Takav rast bacio bi globalno gospodarstvo na koljena, pogurao inflaciju izvan kontrole i natjerao središnje banke da agresivno dižu kamatne stope, uz rizik ozbiljnog potresa na financijskim tržištima.

Cijena nafte bez sumnje će rasti. No i najoptimističniji trgovci spominju razine oko 100 dolara po barelu. To je i dalje znatno ispod 139 dolara iz 2022. godine, nakon ruske invazije na Ukrajinu, te ispod povijesnog vrhunca od 147,50 dolara iz 2008. godine.

Kad pogledamo širu sliku, Bliski istok zasad ne djeluje kao okidač klasičnog naftnog šoka. Moguća je nestabilnost, mogući su snažni potresi i neugodna iznenađenja, ali gospodarstvo ne klizi prema recesiji kakvu smo vidjeli 1973. i 1974. nakon prve naftne krize, niti kao 1990. i 1991. poslije invazije Sadama Huseina na Kuvajt. Ključna razlika leži u onome što je, vrlo vjerojatno, dalo samopouzdanje američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i njegovim vojnim strategima - revoluciji nafte iz škriljevca u SAD-u, koja Washingtonu daje puno jaču poziciju u kontroli cijena.

 

 

Unatoč strahovima da bi Iran mogao zapaliti energetsku industriju Bliskog istoka napadima na naftna polja, rafinerije i izvozne terminale, Teheran zasad nije pretvorio naftu u oružje. Izrael i SAD također nisu gađali iransku naftnu infrastrukturu. Iranski odgovor bio je glasan, ali zasad u velikoj mjeri neučinkovit. 

Za energetska tržišta najveća briga ostaje Hormuški tjesnac, uski morski prolaz južno od Irana kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske trgovine naftom. Pomorski promet naglo je pao, ali Iran nije zatvorio tjesnac.

Sadašnje smetnje u plovidbi uglavnom proizlaze iz odluka samih brodarskih i naftnih kompanija. Dio osiguravatelja povukao je pokriće, a američka mornarica u prvim satima sukoba pozvala je na dodatni oprez. Postoji i određeni tampon jer su izvoznici poput Saudijske Arabije, pa čak i Irana, pojačali utovar u danima prije napada. Izvoz nafte iz Perzijskog zaljeva u veljači bio je gotovo 10 posto viši nego mjesec ranije, a većina tih količina već je napustila regiju. Ipak, ako Washington brzo ne uvjeri brodarske kompanije da je prolaz siguran, ova samonametnuta stanka mogla bi prerasti u stvarni poremećaj opskrbe.

U videu objavljenom na društvenim mrežama Trump je poručio da će "uništiti" iransku mornaricu, čime je jasno dao do znanja koliko Bijela kuća pridaje važnosti pomorskom segmentu krize. Vrijeme curi, a Hormuz će biti presudan za ishod. Direktor Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol ocijenio je da su "tržišta zasad dobro opskrbljena". Ključna riječ je zasad. Ako cijene nafte krenu nekontrolirano rasti, Trump bi si mogao otvoriti izlaznu strategiju. Nakon likvidacije Hamneija mogao bi proglasiti da je misija ispunjena i krenuti dalje.

Fizičko tržište nafte dočekalo je krizu bez snažnih cjenovnih pritisaka. Mjesecima ponuda nadmašuje potražnju, što je omogućilo postupnu obnovu zaliha, iako su prije toga bile znatno iscrpljene. Usto industrija ulazi u razdoblje slabije potražnje dok sjeverna hemisfera izlazi iz zime.

Kina, najveći kupac bliskoistočne sirove nafte, posljednje dvije godine intenzivno je povećavala strateške zalihe, što bi moglo ublažiti šire poremećaje. Iranska nafta gotovo u cijelosti završava u kineskim rafinerijama. Ako zatreba, i zapadne zemlje mogu posegnuti za vlastitim rezervama.

Dok je fizičko tržište bilo relativno slabo, financijsko tržište nafte postalo je izrazito optimistično, s investitorima koji su kupovali očekujući rast cijena. Prije godinu dana dvanaestodnevni rat između Izraela i SAD-a s jedne strane te Irana s druge iznenadio je mnoge trgovce i potaknuo val kupnji koji je podignuo cijene sirove nafte. Ovaj put broj pozicija koje računaju na rast među najvišima je u posljednjem desetljeću. To znači da trgovci ulaze u krizu pripremljeniji.

Kartel OPEC+ može ublažiti dio udara, više porukama nego stvarnim količinama. Skupina je u nedjelju najavila povećanje proizvodnje u travnju i dala naslutiti da bi mogla uslijediti nova povećanja. No ako Hormuški tjesnac ne ostane potpuno otvoren, dodatni bareli mogli bi ostati zarobljeni. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati raspolažu cjevovodima koji djelomično zaobilaze tjesnac i, ako se sukob produbi, naglasit će tu alternativnu rutu.

Jedan od najvećih zagovornika rasta cijena nafte sjedi u Kremlju. Vladimir Putin profitira od rata kroz više cijene i veću potražnju za ruskom naftom pod sankcijama. Ruski izaslanik Kiril Dmitrijev na društvenim mrežama napisao je "100+ dolara po barelu uskoro". Možda pretjeruje, ali smjer procjene nije promašio. Još je važnije to što bi Rusija mogla lakše plasirati milijune barela koje drži u skladištima. Ako Bijela kuća zatvori oči, Indija bi ih mogla kupiti. To ne ide u prilog onima koji žele ograničiti utjecaj Moskve, ali bi pomoglo ublažiti eventualni globalni manjak nafte povezan s Hormuškim tjesnacem.