Što se stvarno događa kad kupite uncu zlata i pokušate ga uvesti u Hrvatsku

"Pa dobro, zašto ne?" Pitanje je koje ste si konačno postavili nakon što vas godinama bombardiraju savjetima o tome kako treba kupiti zlato. Na kupnju dragocjene kovine pozivaju vas oglasi po gradu, reklame na internetu, zagovaraju je podjednako investicijski savjetnici i obiteljski mudraci. Uslijed geopolitičkih, zdravstvenih i drugih kriza, zlato se smatra imovinom koja čuva vrijednost. Ne hrđa, ne truli, nema inflacije, pandemije, Trumpove ili kakve druge carine koja ga može obezvrijediti.

Stvarno, zašto ne? Pomislio je i jedan naš čitatelj čije iskustvo s kupnjom jedne unce investicijskog zlata i njenim uvozom u Hrvatsku prenosimo kako bismo dali odgovor – zašto. Ne. Ili da? Pa, ovisi o osobnim preferencijama i sklonosti mazohizmu.

Na početku podsjetnik i napomena. Ulaganje u investicijsko zlato je kao i svaka druga investicija: niti jedna ne jamči sigurnu zaradu, rizik je proporcionalan potencijalnoj dobiti, a odluku o investiciji donosi svatko sam ovisno o vlastitim okolnostima i sklonostima. Cijena unce zlata u posljednjih je deset godina skočila 200 posto. Polovicom prošlog desetljeća prodavala se po 1.100 dolara, danas joj je cijena 3.300. To ne mora značiti da će nastaviti rasti ili da će zadržati sadašnju vrijednost.

Junak naše priče (podaci poznati redakciji, op.) je vrhunski stručnjak u svojoj djelatnosti. Radio je za neke od najvećih globalnih brendova, a i sada je zaposlen u jednom od njih. Profesionalac s nekoliko desetljeća radnog i životnog iskustva došao je u priliku investirati u zlato i poželio je, upravo u skladu s tradicionalnim preporukama, diverzificirati svoja ulaganja i u košaru ubaciti i jedno zlatno jaje. 

Napominjemo sve ovo da bismo ilustrirali kako se radi o osobi koja nije iznebuha odlučila od uličnog zlatara kupiti nešto zlata pa je snosila posljedice svoje impulzivnosti. Radi o osobi koja je odvagnula svoju odluku i informirala se o svemu. Zaposlen je u trećoj zemlji, državi koja nije članica Europske unije. U toj državi zlato je nešto popularnije nego kod nas i lakše ga je kupiti čak i u oblicima koji nisu naušnice, lančići ili prstenje.

Interesantna zvjerčica

Investicijsko zlato vrlo je interesantna zvjerčica. Naš čitatelj se informirao – na njega se pri uvozu ne plaćaju ni porez niti carina. To je bio jedan od dodatnih razloga zašto se odlučio na kupnju. I pomislili biste kako činjenica da se na nešto NE naplaćuju ni porez niti carina znači da će uvoz toga biti jednostavniji. I to pokazuje koliko ste naivni. (I stoga možda još jednom razmislite je li ulaganje u zlato stvarno za vas?)

Zlatna golgota počinje nakon slijetanja u zračnu luku | Zeljko Lukunic/Pixsell

 

Zlatna groz... golgota počinje u petak nešto nakon podneva kad naš čitatelj slijeće u najprometniju hrvatsku zračnu luku. Pretpostavka je kako tu rade najiskusniji carinski službenici. S 4,3 milijuna putnika samo prošle godine kroz Zračnu luku Zagreb prođe svega i svačega. No ne i zlata.

Bez obzira na to što se na investicijsko zlato ne plaćaju ni porez niti carina naš čitatelj odlučuje carinskoj službi prijaviti kupljenu uncu. Vrijednost joj je, konačno, viša od tisuću eura. Mali komadić plemenite kovine uletio je u tom trenutku među zupčanike škripavog mehanizma hrvatske carinske uprave i prouzročio zastoj. Petodnevni zastoj.

Demoralizirajući prizor

Za one koji nisu nikada vidjeli uncu zlata, prizor je demoralizirajući. Svi imamo u glavi scene iz filmova: trezore pune debelih zlatnih poluga i nezamislivo bogatstvo. No jedna unca je 31 gram zlata. Tanka pločica, tek nešto veća od prosječne kockice čokolade, manja od polovice kreditne kartice. Bez problema se može sakriti u zatvorenu šaku.

Dvojac carinskih službenika prvi su korak s križnog puta koji vodi od "međunarodnih" do "dolazaka" i do supruginog zagrljaja. Stariji, iskusniji, carinik našem čitatelju komentira kako se investicijsko zlato mora prijaviti da bi se znalo da je ušlo u zemlju. "Morat ćemo vam napisati oslobođenje. Pitat ću kolegu, brzo ćemo to riješiti."

 

Nekoliko koraka do ureda gdje sjedi treći kolega koji potvrđuje kako se treba napisati potvrda za oslobođenje, no osim osnovnih uputa točna procedura ostaje misterija. Kako našem čitatelju tako i, sad već malčice zbunjenom, iskusnom cariniku. Treći kolega ipak ima efikasno rješenje: pozvati četvrtog kolegu koji to često radi. Ipak smo na najprometnijem aerodromu.

Petnaestak minuta kasnije, dok je naš čitatelj već pjevušio i novom strofom dopunio davni hit Hladnog piva "Čekaonica", dolazi četvrti kolega koji čitatelja vodi do ureda kako bi se zavrzlama riješila. Kolega jest iskusan, upozorava našeg naivnog investitora u zlato kako se roba treba najaviti ranije da bi se papiri pripremili unaprijed i kako bi onda prolazak kroz carinu bio formalnost. "Žao mi je, ali ovo ne može brže nego što ide..."

Popunjeni formulari

Popunjavaju se formulari, tipkaju se potvrde, fotokopiraju se dokumenti. "Vi ćete sada s ovim papirima do skladišta."

Do čega?!

S potvrdom koju će dobiti od njih treba otići do ureda špeditera kod skladišta kako bi se napravilo oslobođenje. A s oslobođenjem se ide u skladište podići robu, objašnjavaju naši službenici.

I 250 grama zlata bez problema stane na dlan | Neva Žganec/PIXSELL

 

Roba je, da podsjetimo, u papir umotana majušna pločica investicijskog zlata na koju se ne plaćaju ni carina niti porezi. Eh, da. Skladište radi do 15 sati pa ćete im se morati javiti u ponedjeljak "da vam to naprave".

Kad? Ustvari čekajte, špedičega?! Špeditera. Za 31 gram zlata.

Naš čitatelj u tom trenutku shvaća da je njegov križni put postao kružni labirint, i da ga od Birokroacije može spasiti jedino... pa, ništa. Ako sve to nije dovoljno, carinski službenici ne smiju davati kontakt podatke pojedinih špeditera kako ne bi nekome davali prednost. Naš čitatelj će se morati snaći sam. Šta je to naći špeditera u petak popodne da bi se riješili papiri.

Kako do špeditera

No nakon dva sata muke s računalima, formularima, printanjem, carinska potvrda je tu. Malčice još dodatno ispravljana i dopisivana rukom, ali tu je. U rukama čitatelja.

Kako ne bi gubio vrijeme, čitatelj tijekom vikenda šalje e-poštu odabranom špediteru s kopijom potvrde i računa za jednu uncu zlata. Špediter se u ponedjeljak ne javlja jer je, naravno, nakon vikenda potrebno riješiti sve zaostatke, pa naš čitatelj mora zivkati njih. Pred kraj radnog dana ipak dobiva "dispoziciju", još jedan formular koji je potrebno ispuniti.

Popunjenu dispoziciju – čitatelj sad već pomalo ovladava terminologijom – on vraća špediteru i nakon toga se ispostavlja kako špediteri imaju još manje iskustva s uvozom unce investicijskog zlata nego carina. Što nije ni čudo. Njihova roba obično dolazi na industrijskim paletama i u kontejnerima, a ne zamotana u malo papira.

Poluga? Ne, unca; mali komadić. Masa? Trideset jedan gram. Bruto? Ne, neto. Koliko je to bruto? Pišite, pedeset grama. Što je 999,9? Čistoća zlata. Što je PAMP Suisse? Kovnica. Aha, treba vam potvrda da je PAMP Suisse članica LBMA. Čega? LBMA, London Bullion Market Association, oni certificiraju da PAMP Suisse smije kovati poluge zlata; i imate li certifikat od te vaše poluge? Unce. Od unce.

Utorak; pet dana nakon povratka u državu, čitatelj ima potrebne dokumente. Predstoji samo još povratak u zračnu luku. Kopačima zlata u Kaliforniji je prije stoljeće i pol trebalo manje vremena da stojeći cijele dane u potoku isperu uncu zlata. Srećom, čitatelj živi u Zagrebu, pa je aerodrom relativno blizu. Što bi bilo da je iz Đakova?

Ponude za otkup ili prodaju zlata nalaze se svugdje | Duško Jaramaz/PIXSELL

 

Nešto prije 15 sati u špediterskom uredu na Plesu dokumenti su spremni. No spreman je i račun za špeditersku uslugu: 75 eura. Je l' primaju zlato? Šala nije uspjela i od hladnog pogleda špediterke globalno zagrijavanje je na trenutak zastalo, a  domaća turistička sezona umalo kolabirala. Naš čitatelj ipak plaća eurima i put ga vodi do skladišnog ureda. Ispred ureda nalazi se petero supatnika koji čekaju kako bi preuzeli robu za svoje tvrtke. Njihov savjet iz iskustva: oko sat i pol čekanja.

Službenica s druge strane stakla u tom trenutku ustaje i objavljuje: "Idem ja sad na pauzu, ja od jutra nisam ustala od stola". Opet Birokroacija u punom sjaju? Itekako. "Žena priča engleski, barata špediterskim, carinskim pojmovima, papirima, zakonima, podzakonima, uredbama, odredbama, pravilnicima i odlukama; a nema vremena cijeli dan otići na toalet", primjećuje naš čitatelj.

Ležarina za uncu

No sreća u nesreći: red se smanjio, trojica iz reda odustala su uz psovke. Ostaju dvojica. Službenica se vraća nakon 20-ak minuta, još je toliko prošlo dok je pregledala dokumente upornog i strpljivog dvojca, i po prvi puta čitatelju se nešto sjaji iz daljine. Nekoliko pitanja, papiri i.... 85 eura. Ležarine. Za 31 gram zlata.

Saga kupnje jedne unce zlata i njena uvoza u Hrvatsku za naivnog čitatelja završava nakon pet dana prizorom u kojem naš junak stoji pred velikim skladišnim vratima, a skladištar mu nakon još 15 minuta traženja uručuje kovertu, izljepljenu naljepnicama, barkodovima i svime što je na nju stalo kako bi se jedna unca zlata po svim propisima i zakonima uvezla u Hrvatsku.

Priča je obeshrabrujuća i otrežnjujuća. No kako bi bez obzira na to nekome mogla pasti slična ideja kupnje zlata u inozemstvu i njegovog uvoza u Hrvatsku, kontaktirali smo Carinsku upravu kako bismo nakon stvarnog života doznali i kako uvoz zlata izgleda s  njihove, službene, strane. Na papiru.

Investicijsko zlato dolazi u raznim oblicima i količinama | SeongJoon Cho/Bloomberg

 

Zakonima se predviđa "kontrola prekograničnog prijenosa robe koja se upotrebljava kao izrazito likvidna pričuva vrijednosti; kovanice s udjelom zlata od najmanje 90 posto i poluge, zrnca ili grumeni s udjelom zlata od najmanje 99,5 posto", tumače u Carinskoj upravi.

Kako bi se tim zlatom moglo slobodno raspolagati na području Europske unije, prilikom uvoza iz trećih zemalja potrebno ga je, kao i ostalu robu, "pustiti u slobodni promet". To obično znači carinjenje i obračun poreza na dodanu vrijednost. "Roba se stavlja u slobodni promet podnošenjem carinske deklaracije tehnikama elektroničke obrade podataka, koju za fizičke osobe podnosi zastupnik (otpremnik, odnosno špediter), carinskom uredu kojem se podnosi i roba", dodaju naši carinici. Aha.

Carinska tarifa

No sada postaje zanimljivo. Carinska tarifa – detaljan popis vrsta robe i carinskih stopa koje se na nju obračunavaju – "ne dijeli zlato i srebro na investicijsko i ono koje to nije, već zlato i srebro dijeli prema stupnju obrade tj. na neobrađeno ili u obliku poluproizvoda i na gotove proizvode zlatarstva". U Carinskoj upravi dalje tumače kako "slijedom toga, ako je predmet uvoza npr. zlato ili srebro u obliku poluge (pravokutna pločica ili sl.) na koji je otisnut samo npr. žig, proizvođača, masa poluge" na takvu polugu se primjenjuje carinska stopa od 0 posto.

Međutim, "ako je ista dodatno obrađena tj. ima oblik gotovog proizvoda s otisnutim raznim slikama, reljefima i slično, tada više ne govorimo o poluproizvodu od zlata ili srebra već o gotovom zlatarskom ili filigranskom proizvodu i takav se proizvod razvrstava u tarifni broj sa stopom carine za treće zemlje 2 posto".

Kraće, za neobrađeno ili tek minimalno obrađeno zlato i srebro carina je 0 posto. Ali što je s porezom? Zakon o porezu na dodanu vrijednost propisuje što se smatra investicijskim zlatom i koje su transakcije oslobođene od tog poreza. No uvoznik je taj koji mora dokazati da se radi o investicijskom zlatu, tumače u Carinskoj upravi, a "na pločicama i polugama se moraju nalaziti podaci o čistoći i težini zlata te proizvođaču".

Kopanje unce zlata jednostavnije je i brže od uvoza u Hrvatsku po svim pravilima i procedurama | Cynthia R Matonhodze/Bloomberg

 

Londonska burza koja se bavi trgovinom pločicama i polugama od plemenitih kovina (LBMA) uspostavila je listu prihvatljivih proizvođača zlatnih pločica i poluga, dodaje naša carinska služba i time objašnjava zašto je naš čitatelj morao špediterima tražiti potvrdu da je PAMP Suisse članica LBMA. "Navedeni proizvođači garantiraju čistoću zlata sukladno podacima koji se nalaze na pločicama i polugama te potvrdama o čistoći", dodaju u Carinskoj upravi, a koliko se često susreću s uvozom investicijskog zlata ilustrira činjenica da su nam dobrohotno poslali nevažeći link na listu ovlaštenih proizvođača. "Ako je žig otisnula osoba koja se ne nalazi na toj listi, zlato u obliku pločica i poluga ne smatra se investicijskim, bez obzira što odgovara uvjetima čistoće za investicijsko zlato", upozoravaju i dodaju kako se onda plaća porez po stopi od 25 posto.

I tako. Ako ste se dali nagovoriti i poželjeli negdje izvan EU-a kupiti uncu zlata i donijeti je u Hrvatsku, znajte da vas čeka procedura. Ne samo procedura nego i dodatni troškovi. Uz investiciju u čitav 31 gram zlata naš čitatelj je platio i dodatnih 160 eura špediterske usluge i ležarine na skladištu. Ukoliko se dokumentacija za uvoz pripremi prije, prema savjetu naših iskusnih carinika sa zagrebačke zračne luke, moguće je uštedjeti barem na skladišnim troškovima.

O svim tim dodatnim troškovima treba voditi računa ukoliko se investira u zlato iako se, istini za volju, ono uglavnom kupuje kao sredstvo očuvanja vrijednosti, a ne kao vid ulaganja od kojeg se očekuje zarada. Investirati u zlato može se i na druge načine poput kupnje kod domaćeg ponuditelja, kupnje dionica ili udjela fondova koji investiraju u zlato ili rudnike zlata, ili jednostavno kod zubara napraviti zlatni zub. Za kupnju fizičke unce u inozemstvu i njen uvoz u Hrvatsku iskustvo, kao što smo vidjeli, zlata vrijedi.