EU može potpuno bez ruskog plina, važnu ulogu ima i LNG terminal na Krku

Na kraju ove godine istječe ugovor o transportu ruskog plina preko Ukrajine prema Europskoj uniji (EU) i moguće je zamisliti da će time potpuno prestati dotok ruskog prirodnog plina u zemlje EU-a.

Barem je tako kad je riječ o plinu koji ide plinovodima jer u EU se dio ruskog plina uvozi u obliku ukapljenog prirodnog plina (LNG).

Kako god bilo, ovisnost o ruskom plinu je bitno smanjena od početka napada na Ukrajinu, a prema procjeni njemačkog ekonomskog instituta DIW EU može već do 2030. godine potpuno prekinuti s uporabom ruskog plina, odnosno i u slučaju sankcija i na taj energent zemlje EU-a ne bi trebale s plinom imati problema.

U tom kontekstu DIW ističe važnost LNG terminala, posebice kapaciteta onih u Italiji i na hrvatskom otoku Krku.

LNG Hrvatska

Prema podacima Eurostata, prošle je godine nakon 2022. potražnja za plinom u EU dodatno pala i samo šest zemalja, među kojima i Hrvatska, povećalo je potražnju u odnosu na godinu ranije. U slučaju Hrvatske, to je malenih 0,8 posto.

Kako zaključuje u analizi DIW, čak i ako potražnja za plinom do 2030. bude visoka, moguće je potpuno se odreći ruskog plina i zamijeniti ga uvozom putem plinovoda iz drugih izvora te LNG-om.

To čak, kako se navodi, ne bi tražilo dodatna infrastrukturna ulaganja. Čak i zemlje središnje i istočne Europe koje su snažno ovisne o ruskom plinu, poput Mađarske i Austrije, mogle bi funkcionirati bez uvoza iz Rusije.

Nadalje, napori za uštedom energije i pravodobno postupno smanjenje uporabe plina kao energenta bi doprinijelo ublažavanju posljedica klimatskih promjena uz istodobno odustajanje od ruskog plina.

Količina uvezenog ruskog prirodnog plina u EU 2021. je iznosila 150 milijardi kubičnih metara, a prošle godine pala je na 43 milijarde, odnosno s oko 40 na tek osam posto ukupnog uvoza.

Najveći dobavljač plinovodima u međuvremenu je postala Norveška i tako će vjerojatno ostati dulje vrijeme, a ostvaren je i snažan rast uvoza LNG-a iz SAD-a.

Udio ukupnog uvoza LNG-a u EU mogao bi postupno u idućim godinama doseći vrhunac od 167 milijardi kubičnih metara plina ili više od 50 posto uvoza. Tako predviđa scenarij laganog pada potražnje i smanjenja domaće proizvodnje do 2030. godine.

"U gotovo svim scenarijima taj uvoz LNG-a može se ostvariti bez potrebe za daljnjim povećanjem terminalskih kapaciteta koji su trenutačno u planu i koji bi trebali povećati uvozni kapacitet EU-a za LNG na više od 200 milijardi kubičnih metara plina godišnje. Manje povećanje uvoznih kapaciteta za LNG u Hrvatskoj i Italiji bilo bi potrebno samo u slučaju visoke potražnje i kompletnog prekida ruskog uvoza", navodi DIW.

Podsjetimo, u tijeku je povećanje kapaciteta LNG terminala na Krku s 2,9 na 6,1 milijardu kubičnih metara plina godišnje, a to bi trebalo profunkcionirati od plinske sezone 2025.–2026.

DIW dodaje da u slučaju smanjene potražnje za plinom EU može trebati najviše 127 milijardi kubičnih metara LNG-a godišnje.

"Osim diverzificiranja uvoza i smanjenja potražnje, učinkovitije korištenje postojeće plinske infrastrukture može dodatno olakšati situaciju u Europi. Dosad ta infrastruktura nije bila učinkovito korištena, posebice u prekograničnoj trgovini plinom. U tom kontekstu komercijalno iskorištavanje kapaciteta dogovara se bilateralno, što znači da se uvijek ne koristi dostupna infrastruktura u cijelosti", ocjenjuje DIW.

DIW zaključuje da sigurnost opskrbe nije razlog da EU pod sankcije ne stavi i uvoz plina.

Trenutačno EU razmatra stavljanje pod sankcije izvoza ruskog LNG-a za treće zemlje preko europskih luka.