Bankovne krize nisu neizbježne, problem je u ljudskoj prirodi

Prije više od desetljeća jedna od kćeri Jamiea Dimona nazvala ga je iz škole s upitom: "Tata, što je to financijska kriza?"

Milijarder koji je već gotovo dva desetljeća na čelu JPMorgana odgovorio je: "To je nešto što se događa svakih pet do sedam godina."

Tu je zgodu ispričao kada je svjedočio pred istražnim povjerenstvom u vezi sa zbivanjima oko financijske krize 2008. godine.

Kći ga je tada pitala i zašto su ljudi tako iznenađeni tom nevoljom. On smatra da ne bi trebali biti, i to zato što je povijest bankarstva, barem djelomično, naprosto priča strave i užasa koja se ponavlja.

U 14. i 15. stoljeću, u vrijeme renesanse u Veneciji, poslovanje je bilo tako krhko da je bila dovoljna glasina da netko povlači gotovinu da se svi uspaniče.

Za bankare u Amsterdamu 1763. godine ugovor o žitu s Rusima na kraju Sedmogodišnjeg rata pomogao je rasplamsavanju bankarske krize.

Ove godine tjeskoba oko gubitaka na obveznicama i neosiguranim depozitima prouzročila je propast banaka u SAD-u.

Problem je star, a sustav osjetljiv. Bankama se dopušta da ulažu dugoročno, primjerice u kredite i obveznice, dok istodobno primaju depozite koje štediše mogu povući u svakom trenutku.

Osiguravanje depozita i regulacija središnjih banaka paniku čine sve manje vjerojatnom, no bankarske i financijske krize ipak su duboko utkane u ljudsku prirodu, bez obzira na pravni, ekonomski ili politički sustav.

Tako barem tvrdi Kenneth Rogoff, ekonomist sa Sveučilišta Harvard, koji je s Carmen Reinhart autor vrlo prodavane knjige o povijesti financijskih kriza Ovaj put je drukčije (This Time Is Different).

"Nakon krize, regulacija se pojača, ali onda nakon što sjećanje blijedi, regulatorne mjere često popuste. I kakva god pravila regulatori osmisle, akteri u financijskom svijetu će nakon nekog vremena naći kreativne načine da ih zaobiđu", iznosi Rogoff.

Jamie Dimon

U Fort Worthu studenti koji su imali predavanje iz financijske povijesti na Teksaškom kršćanskom sveučilištu poslali su poruke svojem profesoru Stephenu Quinnu nakon propasti banke Silicon Valley, navodeći kako ne mogu vjerovati da se opet događa juriš na banke.

Njegova svekrva ga je pitala treba li sada i ona povući novac iz svoje banke.

Za većinu ljudi u SAD-u, osiguranje depozita do 250 tisuća dolara takav potez čini nepotrebnim. No iznad tog iznosa, temeljna je logika – ako mislite da vam je novac ugrožen, zašto čekati?

Prije gotovo 100 godina, tijekom Velike depresije, u SAD-u je potonulo oko devet tisuća banaka. Između 1340. i 1500. godine, prema Lucianu Pezzolu sa Sveučilišta Foscari u Veneciji, malo je velikih banaka u gradu izbjeglo gorak kraj.

Unatoč Dimonovim riječima, stručnjaci kažu da nevolje banaka ne moraju uvijek biti dio sustava. Osim jamčenja depozita, regulatori mogu pratiti kako bankari vode knjige i ulažu imovinu.

"Kanada uspijeva imati sjajno dosadne banke", kaže David Singer koji vodi odjel za političke znanosti na Massachusetts Institute of Technologyju i proučava financijske krize.

"Recept za stabilnost je imati dobro kapitalizirane banke nesklone riziku. No banke neće nužno biti sklone takvom ponašanju. One trebaju cjelovitu i stalnu regulaciju koja neće popuštati kada ekonomija cvjeta", napominje Singer.

To je lakše reći no učiniti. Bankari su vješti u pronalaženju novih načina da izvuku profite koji ih na kraju mogu uvući u nevolje.

Primjerice, početkom ovoga stoljeća financijski inženjeri na Wall Streetu smislili su kako napraviti da rizične hipoteke izgledaju kao sigurno ulaganje.

"Regulatori često ne znaju uočiti rupe u propisima u stvarnom vremenu. Stoga se nepoznati rizici gomilaju u sjeni dok kriza ne pogodi cijeli sustav", kazao je Haim Kedar-Levy, profesor sa sveučilišta Ben-Gurion u Beer Ševi.

Natacha Postel-Vinay, koja predaje financijsku povijest na London School of Economicsu, navodi da krize ne bi bile neizbježne kada bi postojali pravi poticaji, odnosno kada bi bankari bili svjesni da je njihova koža u igri u slučaju problema u banci.

"Neka nova pravila kojima se oduzimaju bonusi pomogla su da čelni ljudi banaka snose posljedice kada preuzimaju rizik s novcem štediša ili ulagača. No još smo daleko od preustroja korporativnog upravljanja koji bi riješio problem", dodala je.