Pristup 'privatni kapital za sve' izmiče kontroli

Privatni kapital (private equity) vjerojatno je naš ekonomski bauk broj jedan. Krivi ga se za rast cijena nekretnina, lošu medicinsku skrb i uništavanje mnogih poduzeća koja smo nekada voljeli. Pa ipak, on se istovremeno nameće kao uobičajena klasa imovine, pri čemu naizgled svi žele dio tog tržišta vrijednog oko sedam bilijuna dolara koje dotiče mnoge proizvode i usluge koje konzumiramo. Ta je privlačnost postala još snažnija tijekom inicijalne javne ponude (IPO) SpaceX-a, koja je tvrtku procijenila na 1,8 bilijuna dolara i donijela nezamislivo bogatstvo ulagačima u privatni kapital.

Iako je to već rečeno, vrijedi ponoviti: ništa od toga ne znači da bi privatni kapital trebao biti dio naših portfelja, unatoč sve većim naporima vlade da u mirovinske račune Amerikanaca uvrsti takozvana alternativna ulaganja.

Privatni kapital, koji prikuplja sredstva od institucija i imućnih pojedinaca te ih usmjerava u kompanije koje ne kotiraju na burzi, ima važnu ulogu u gospodarstvu. Može biti neprocjenjiv izvor financiranja za manje tvrtke koje žele rasti i donijeti bolje upravljačke prakse onima koje su u problemima. Može čak pomoći i da stanovanje postane pristupačnije.

Veliki upravitelji imovinom smatraju privatni kapital normalnim dijelom diversificiranog portfelja – možda čak i previše normalnim. Hedge fond Verdad Advisors ističe da je on 2025. godine činio čak 41 posto investicijskog portfelja Sveučilišta Harvard, dok su dionice na javnim tržištima činile samo 14 posto. Tvrtka BNY Wealth navodi kako je uobičajeno da velika obiteljska bogatstva imaju više novca uloženo na privatnim nego na javnim tržištima. U 2024. godini oko 14 posto portfelja državnih i općinskih mirovinskih fondova bilo je u privatnoj imovini.

Za osnivača Verdada Dana Rasmussena to pokazuje da je privatni kapital postao jednako uobičajen kao i dionice provjerenih kompanija (blue chip) poput International Business Machines Inc.-a (IBM). Rasmussen, međutim, nije zagovornik toga. Smatra da udio privatnog kapitala unutar portfelja "nije odgovarajuće veličine". Smatra da je previše rizično za velike institucije poput Harvarda ili mirovinske fondove koji služe umirovljenicima da imaju tako velike alokacije u privatnom kapitalu, kada je on manji od pet posto veličine globalnog javnog tržišta dionica:

Da vaš upravitelj imovinom stavi 40 posto vašeg portfelja u Indiju jer vam je rekao da će indijske dionice (koje imaju približno istu tržišnu kapitalizaciju kao privatni kapital i bolju likvidnost) pouzdano nadmašiti druga tržišta dionica, vjerojatno biste mu postavili nekoliko dodatnih pitanja. Indija može, ali i ne mora biti dobra investicija, i možda biste željeli ili ne biste željeli imati preveliku izloženost prema njoj, ali čak i ako volite Indiju, stavljanje 40 posto u tu jednu investiciju prisililo bi vas da se odreknete prednosti diversifikacije na druga tržišta i istisnulo bi niz drugih prilika.

Argument u korist "privatnog kapitala za sve" jest taj da on nudi pristup najuzbudljivijim kompanijama s najbržim rastom, poput SpaceX-a ili OpenAI-ja. Kao što ovi primjeri pokazuju, pristup privatnom kapitalu omogućio je kompanijama da odgode prodaju dionica javnosti, koja je tako isključena iz sudjelovanja u onome što je često najznačajnije razdoblje rasta neke tvrtke. Ako veći dio onog najboljeg što američko korporativno gospodarstvo nudi ostaje u privatnom vlasništvu, onda se propisi koji male ulagače drže podalje od privatne imovine čine pomalo zastarjelima.

Također postoji argument da se prema privatnom kapitalu odnosi kao prema bilo kojoj drugoj klasi imovine, ne razlikujući ga od, primjerice, sirovina ili nekretnina, jer nudi veću diversifikaciju, a diversifikacija je uvijek dobra. I što je važno za javne mirovinske fondove, procjene vrijednosti privatnog kapitala naizgled su stabilne, za razliku od javnih dionica čije cijene fluktuiraju svakodnevno.

Međutim, ti argumenti kriju probleme. Kao prvo, vrijednost diversifikacije nije velika. Prinosi se čine stabilnima samo zato što se privatnim kapitalom ne trguje na javnim tržištima. S vremenom, on pokazuje visoku korelaciju s javnim dionicama. I dok je IPO SpaceX-a istaknuo velike dobitke za privatni kapital, bilo je i velikih gubitaka koji se naizgled gomilaju, što bi mogao biti razlog zašto u posljednje vrijeme njegovi rezultati zaostaju za javnim tržištima. Kako izvještava Bloomberg News, tvrtka za privatni kapital SK Capital Partners, vrijedna 10 milijardi dolara, uzdrmana je dugotrajnim padom u kemijskoj industriji. Fond koji su pokrenuli 2019. godine zabilježio je internu stopu prinosa od minus 0,35 posto zaključno s prosincem.

Omogućavanje pristupa privatnom kapitalu većem broju investitora neće riješiti te probleme. Moglo bi ih čak i pogoršati jer se sve veća količina novca natječe za mali broj privlačnih investicija. "Novac se mora uložiti odmah", citirao je Bloomberg News izvršnog direktora tvrtke Monroe Capital LLC, Teda Koeniga, koji je prošlog mjeseca govorio na godišnjoj konferenciji SuperReturn u Berlinu. "Svjedočit ćete balonima imovine, a mislim da će to biti opasno." Bez obzira na to, mali ulagači vjerojatno neće dobiti pristup najboljim fondovima, jer oni ionako ne trebaju njihov novac.

Privatni kapital nije sam po sebi loš. On je bio važan dio nedavnog ekonomskog uspjeha i dinamike Amerike. Ali to ne znači da bi trebao činiti gotovo polovicu zaklade neke institucije, a kamoli standardni udio u portfelju malog ulagača. Inače nisam pristaša pretjerane regulacije, ali transparentnost javnih tržišta i zaštita koju tamo pruža Komisija za vrijednosne papire i burzu (SEC) jačaju povjerenje u tržište, što je ključno za manje iskusne ulagače.

Privatni kapital već ima problem s imidžom, a širenje ideje o golemim prinosima koje ne donosi uvijek, uz naplatu visokih naknada, neće pomoći u ublažavanju negativne percepcije u javnosti. U potpunosti podržavam demokratizaciju financija i omogućavanje većem broju Amerikanaca da imaju udio u našem gospodarstvu, ali ne kada su u pitanju slabo regulirana i neprozirna tržišta koja nude slabu zaštitu potrošača.

Kao što Rasmussen kaže, "u financijama nema loših ideja, postoje samo dobre ideje s kojima se otišlo predaleko". To točno opisuje ono što su privatna tržišta postala za institucionalne investitore, a bit će još točnije kako to tržište bude raslo.