Misija Artemis II: Hoće li povratak čovječanstva na Mjesec vrijedan 90 milijardi dolara biti uspješan?

U grčkoj mitologiji Artemida je božica Mjeseca. Američka svemirska agencija NASA večeras će po našem vremenu, nakon više od pola stoljeća, ponovno poslati svemirsku letjelicu s ljudskom posadom na Zemlji najbliže nebesko tijelo u sklopu misije pod nazivom Artemis II.

Misija je kulminacija višegodišnjih napora američkog svemirskog programa, koji su obilježili brojni zapleti, odgode, prekoračenja troškova, kadrovske promjene na vrhu agencije te zakulisna, žestoka tehnološka i sirovinska utrka s Kinom, kao i borba za prestiž.

Ukoliko ne dođe do promjene predviđenog vremenskog okvira, misija Artemis II će danas, malo iza ponoći, iz svemirskog centra Kennedy na Floridi lansirati četiri astronauta na svemirskoj letjelici Orion. Ako sve prođe prema planu, time će se obilježiti povratak čovjeka u duboki svemir. To je nešto što se nije dogodilo još od daleke 1972. godine i vrhunca misija Apollo. Stoga je simbolika iza odabira imena programa misije prikladna, budući da je u grčkoj mitologiji Artemida sestra blizanka boga Apolona.

Pripreme za Mars

"Misija Artemis II namijenjena je inkrementalnom testiranju pojedinih komponenti leta na Mjesec", pojašnjava Tomaž Zwitter, profesor astronomije, astrofizike i kozmologije na Fakultetu za matematiku i fiziku u Ljubljani. Nakon poteškoća tijekom pripremnih testiranja, koje je obilježilo curenje tekućeg vodika, prozor za lansiranje otvoren je od danas pa sve do 6. travnja.

Misija će trajati deset dana, tijekom kojih će astronauti provoditi testove u Zemljinoj orbiti, nakon čega će poletjeti prema Mjesecu. Nakon četiri dana kruženja, četveročlana ekipa (jedan Kanađanin, dva Amerikanca i jedna Amerikanka) vratit će se na Zemlju te će kapsula sletjeti u Tihi ocean.

Riječ je o nadogradnji prvog lansiranja iz 2022. godine, a cilj je slanje čovjeka oko Mjeseca (bez slijetanja) i povratak na Zemlju, dodaje. Cilj je svojevrsna generalna proba s ciljem dokazivanja da su komponente noseće rakete SLS, koju izrađuje Boeing, i svemirske letjelice Orion, koju potpisuje Lockheed Martin, kompatibilne te da mogu sigurno prevesti ljudsku posadu s druge strane Mjeseca i natrag.

Nakon promjena na vrhu NASA-e, krunska misija pravog povratka na površinu Mjeseca odgođena je za 2028. godinu u sklopu projekta Artemis IV. Treća misija se očekuje iduće godine, a njezina je svrha testirati spajanje pojedinih komponenti u orbiti oko Zemlje, pojašnjava Zwitter.

Širi cilj misija Artemis, čiji se troškovi u posljednjih deset godina procjenjuju na čak 93 milijarde dolara, je priprema i testiranje strojeva i posada za kasnije misije dublje u svemir – na Mars. Upravo tome bit će namijenjena svemirska postaja Lunarni portal (Lunar Gateway), koja bi prema prvotnim planovima trebala kružiti oko Mjeseca te služiti kao polazišna točka za istraživanje i pripremu ekspedicija na Mars. "Ciljevi Artemisa slični su onima iz programa Apollo, a u budućnosti bi ljudi, ako ne dođe do komplikacija i pod uvjetom da će biti dovoljno novca, trebali krenuti i prema Marsu", objašnjava Zwitter.

Prema izvješću NASA-e, procjenjuje se da je do 2025. godine za razvoj centralnog dijela programa Artemis, noseće rakete SLS,  potrošeno 31,6 milijardi dolara, a trošak izgradnje te divovske rakete s dva potisnika za pojedinačnu misiju iznosi približno 2,2 milijarde dolara. | Izvor: NASA

Nakon Rusa – Kinezi

Slično kao i kod programa Apollo, i ovdje se u pozadini odvija žestoka tehnološka i geopolitička utrka. Jedina je razlika u tome što su Ruse zamijenili Kinezi.  "Kinezi malo govore, ali puno rade", pojašnjava sugovornik, referirajući se na dugogodišnje polemike oko odgađanja, pretjerane kompleksnosti i rastućih troškova programa Artemis, koji je često tema (i žrtva) međustranačkih sukoba na Kapitolu.

Njihovi tajkonauti trebali bi, naime, prvi put prošetati površinom Mjeseca još prije kraja ovog desetljeća, čime bi prema prvotnom rasporedu mogli čak i preteći Amerikance. Mogućnost javne sramote u utrci s Kinezima jedan je od rijetkih ujedinjujućih trenutaka američke unutarnje politike, zahvaljujući kojemu je novoimenovani administrator NASA-e Jared Isaacman dobio zeleno svjetlo za ubrzanje i smanjenje troškova programa. Jedan od prvih revolucionarnih i tabu poteza bilo je skraćivanje razmaka između treće i četvrte misije na svega nekoliko mjeseci, što je izravno povezano s troškovima. U okružnici koju je krajem ožujka poslao suradnicima, ustvrdio je: "SAD se više nikada neće odreći Mjeseca." Osim povratka čovjeka na Mjesec, Kinezi planiraju i izgradnju stalne baze na Marsu.

Američki planovi su s novom administracijom na čelu agencije dobili na hitnosti i konkretnosti, posebno kada je riječ o uspostavljanju lunarne baze kojom bi se ograničilo širenje kineskog utjecaja u svemiru. U prvoj fazi novog plana, NASA namjerava na Mjesec poslati čak 15 robotskih letjelica koje bi služile kao priprema za ljudske misije. Njihova je zadaća pronalazak prikladnih mjesta za slijetanje i samu bazu. Uslijedile bi druga i treća faza, u sklopu kojih bi astronauti posjećivali odabranu lokaciju svakih šest mjeseci, dok bi uz pomoć robota gradili infrastrukturu, uključujući nastambe za dugotrajni boravak.

Međutim, Isaacmanov dolazak također je doveo u neizvjesnost sudbinu Lunarnog portala. Njegova svrha se sada mijenja te bi projekt mogao biti prenamijenjen u svemirski brod na nuklearni pogon, tranzitnu postaju u niskoj Zemljinoj orbiti ili pak površinsku bazu.

NASA je tvrtki Axiom Space postavila rok za isporuku astronautskih odijela do misije Artemis III, koja je prema novom rasporedu pomaknuta na iduću godinu. | Izvor: NASA

Kako god bilo, u NASA-i će se morati požuriti jer, kako slikovito sažima Zwitter, Kinezi nemaju problema s "opetovanim problemima s financiranjem ili povremenim blokadama javnog sektora, tijekom kojih u NASA-i čak ni elektronička pošta nije smjela raditi dobrih mjesec dana". Uz to, među pretendente u svemirskoj utrci ubraja i Indiju.

Artemis bi trebao oživiti pionirski duh poduzetnosti koji je odlikovao program Apollo. No umjesto toga, zbog Boeingova monopolskog položaja u izradi rakete SLS, projekt se od samog početka bori sa skupim odgodama i prekoračenjem proračuna. "Tehnologiju nije moguće tek tako replicirati", upozorava stručnjak protiv pojednostavljenih usporedbi dvaju programa jer je riječ o misijama "koje su previše složene da bi se napravila kopija koja bi funkcionirala". Za usporedbu: program Apollo koštao je SAD oko 300 milijardi dolara.

 

Politička podrška

Prvi let programa Artemis prvotno je bio planiran za 2017. godinu, kada je predsjednik Donald Trump potpisao direktivu o povratku čovjeka na Mjesec. Međutim, do prvog je leta došlo tek pet godina kasnije. Kritike i razočaranje programom djelomično su bili posljedica pretjeranih očekivanja. Primjerice, bivši senator s Floride Bill Nelson još je 2011. godine najavio da će za prvo lansiranje tandema noseće rakete SLS i svemirske kapsule Orion biti potrebno svega šest godina i 18 milijardi dolara. Pokazalo se, međutim, da troškovi samo tih dviju komponenti iznose više od polovice od 90 milijardi dolara ukupno predviđenih za program Artemis.

"Sve je potrebno izgraditi gotovo iz temelja. Tako je kod svih velikih projekata pa i onih na Zemlji, nije riječ o nemaru pri vođenju projekata", pojašnjava Zwitter odgode i poteškoće s proračunom. Kako bi ubrzala rad i uvela strožu troškovnu disciplinu, NASA je pokušala izmijeniti uvjete ugovora za module za slijetanje, noseće rakete, pa čak i astronautska odijela. Ipak, takav se pristup dosad nije isplatio u financijskom smislu, niti je uspio ubrzati planirani vremenski okvir.

 

Isaacmanov zadatak prestizanja Kineza bit će nemoguć bez podrške američkog Kongresa, koju bi, zahvaljujući republikanskoj kontroli nad predsjedničkom i zakonodavnom vlasti, trebao i dobiti. Skraćivanje vremenskog rasporeda misija izravno je povezano sa smanjenjem troškova programa, što izravno pogađa velike ugovorne partnere poput Boeinga i Lockheed Martina.

Tvornice koje proizvode goleme i astronomski skupe komponente osiguravaju stotine radnih mjesta u brojnim saveznim državama, a o tim poslovima ovise i mandati samih kongresnika. Prema izvješću NASA-e, procjenjuje se da je do 2025. godine za razvoj centralnog dijela programa Artemis, noseće rakete SLS,  potrošeno 31,6 milijardi dolara, a trošak izgradnje te divovske rakete s dva potisnika za pojedinačnu misiju iznosi približno 2,2 milijarde dolara. Budući da je raketa SLS namijenjena jednokratnoj uporabi, svi ti milijunski dijelovi nakon svakog leta završe u oceanu.

Zwitter objašnjava da je razlog iza takvih ulaganja teret koje te rakete nose – čovjek. Za usporedbu navodi troškove rovera i helikoptera Perseverance na Marsu, koji prikuplja geološke i astrobiološke uzorke, a koji su 30 puta manji od troškova Artemisa. "A to je jedna od najskupljih misija prema drugim planetima dosad", upozorava. Podsjeća i na misiju teleskopa James Webb koja košta 10 puta manje. "Čovjek je nezgodan teret, osim fizioloških potreba, golem novac odlazi na sigurnost", pojašnjava.

Utrka s vremenom

Revizija poslovanja NASA-e iz 2021. godine otkrila je pogreške kako u agencijskom upravljanju programima, tako i u ispunjavanju narudžbi od strane ugovornih izvođača. Pokazalo se da je NASA u brojnim slučajevima izvođačima isplaćivala bonuse čak i kada su loše obavili posao ili probili rokove.

Isaacman stoga namjerava pojednostaviti i standardizirati razvoj nosećih raketa i svemirskih letjelica te time smanjiti troškove. Konačni rezultat su brža proizvodnja, kraći intervali između lansiranja i manje tehničkih prilagodbi, odnosno kvarova zbog kojih je došlo do odgode prvog lansiranja.

 

Kako bi ponovila uspjeh komercijalnih svemirskih letova, NASA se okrenula manjim, agilnijim tvrtkama kao što su SpaceX Elona Muska i Blue Origin Jeffa Bezosa. Također se poigrava idejom o smanjenju dominantne uloge Boeinga zamjenom skupog SLS-a Starshipom, proizvodom Muskova SpaceX-a. Slično tome, agencija je od Blue Origina naručila izradu druge, rezervne varijante modula za slijetanje, dok je startupu Axiom Space dodijelila ugovor za izradu novih lunarnih astronautskih odijela.

Zajednička točka svih triju inicijativa je slijetanje na Mjesec u okviru misije Artemis IV, no sve su naišle na nove prepreke: tvrtke SpaceX i Blue Origin predložile su nacrte za lunarne module koji bi zahtijevali nadopunu goriva u svemiru, što je ideja koja još nije provjerena u stvarnim uvjetima. Obje su tvrtke već pripremile revidirane prijedloge jer su se pojavili problemi s probijanjem predviđenih rokova. NASA je tvrtki Axiom Space postavila rok za isporuku astronautskih odijela do misije Artemis III, koja je prema novom rasporedu pomaknuta na iduću godinu, a tvrtka je tek u početnim fazama testiranja odijela, piše Bloomberg.

Povrh svega toga se postavlja pitanje zašto se čovječanstvo, izvan prestižne utrke velesila, uopće vraća na Mjesec i pokušava prodrijeti dublje u svemir. "Zapravo se i ne vraća", odgovara Zwitter. "Naše automatske i autonomne sonde bile su posvuda u Sunčevu sustavu. Europljani su sondom Huygens 2005. godine izveli meko slijetanje na Saturnov mjesec Titan, koji je tada od Zemlje bio udaljen milijardu kilometara. Sletjeli smo i na komet i na asteroid, a na Marsu već voze roveri, leti helikopter i prikupljaju se uzorci", nabraja postignuća.