Od zahrđalih silosa do blještavih servera: Postaju li hrvatske tvornice AI bunkeri?

Diljem Hrvatske, prostrane tvorničke hale, nekadašnji simboli industrijske snage, danas uglavnom zjape prazne. Istovremeno, digitalna transformacija i nezasitna glad za umjetnom inteligencijom (AI) generiraju golemu potražnju za podatkovnim centrima. Mogu li te strukture, umjesto propadanja, postati temelj nove digitalne infrastrukture – "AI bunkeri" budućnosti?

Prazni divovi čekaju preobrazbu

Hrvatska se, poput mnogih zemalja, suočava s nasljeđem deindustrijalizacije koje je ostavilo brojne bivše industrijske komplekse neiskorištenima. Primjerice, kompleks bivše Tvornice olovaka Zagreb (TOZ Penkala) zauzima desetke tisuća kvadrata, a njegova je sudbina, poput mnogih, bila neizvjesna, često usmjerena rušenju. Upravo takvi objekti, tvrde stručnjaci, kriju potencijal.

Analize pokazuju da tisuće kvadrata bivših pogona nude povoljne uvjete za osjetljivu opremu podatkovnih centara.

Stare tvornice kao neočekivani saveznici digitalizacije

Zašto bi oronuli industrijski objekt bio pogodan za ultramoderni podatkovni centar? Odgovor leži u nekoliko ključnih prednosti. Mnoge starije industrijske zgrade, s robusnim zidovima od betona ili kamena, nude pasivno hlađenje i sigurnost ključne za hladovinu i debele zidove. Često imaju i osnovnu infrastrukturu poput jakih priključaka struje i vode, što smanjuje troškove i vrijeme opremanja.

Lokacija također igra važnu ulogu. Stariji industrijski pogoni nerijetko se nalaze unutar urbanih sredina ili u njihovoj neposrednoj blizini, što je prednost za razvoj podatkovnih centara. Smanjuju latenciju i poboljšavaju učinkovitost mreže obrađujući podatke bliže korisnicima, što je ključno za aplikacije poput pametnih gradova i interneta stvari (IoT).

Prenamjena postojećih struktura donosi uštede i ekološki je prihvatljivija, smanjujući otpad i ugljični otisak. Taj pristup, poznat kao adaptivna prenamjena, sve više dobiva na važnosti, a tvrtke poput arhitektonskog studija Gensler ističu njegov potencijal za revitalizaciju urbanih prostora.

AI revolucija traži energiju i prostor

Rast umjetne inteligencije intenzivirao je potražnju za podatkovnim centrima. AI aplikacije zahtijevaju ogromnu procesorsku snagu i energiju. Velike tehnološke tvrtke poput Microsofta i Googlea već ulažu milijarde dolara u izgradnju novih i prenamjenu postojećih objekata kako bi zadovoljile te potrebe.

Stare elektrane i industrijska postrojenja postaju zanimljivi zbog svoje projektirane sposobnosti podnošenja visokih energetskih opterećenja i postojeće infrastrukture za prijenos energije. Iako AI može zahtijevati velike, tzv. hyperscale centre, postoji i rastuća potreba za manjim, distribuiranim mikropodatkovnim centrima, za koje prenamijenjeni industrijski prostori mogu biti idealni.

Hrvatski potencijal: od vizije do realizacije

Hrvatska s postojećim praznim industrijskim kapacitetima ima priliku iskoristiti taj globalni trend. Tržište podatkovnih centara u zemlji raste, potaknuto digitalizacijom poslovanja i sve širom primjenom AI. Već postoje naznake da se taj potencijal prepoznaje; primjerice, tvrtka Končar izgradila je dva nova podatkovna centra koristeći modularne mikropodatkovne centre unutar postojećih prostora. Takvi projekti ne samo da zadovoljavaju rastuće infrastrukturne potrebe, već mogu potaknuti i lokalno gospodarstvo.

Ključni preduvjeti za pretvaranje starih industrijskih objekata u moderne "AI bunkere" uključuju osiguravanje pouzdanog i dostatnog napajanja električnom energijom, jasnu viziju i detaljan plan prenamjene te adekvatnu telekomunikacijsku infrastrukturu.

Izazovi na putu transformacije

Unatoč brojnim prednostima, put od napuštene tvornice do funkcionalnog podatkovnog centra nije bez prepreka. Stariji objekti često zahtijevaju značajne nadogradnje električnih sustava i instalaciju naprednih rješenja za hlađenje kako bi se zadovoljili strogi zahtjevi modernih servera, posebice onih za AI. Regulatorna pitanja, uključujući zakone o zoniranju i, u nekim slučajevima, zaštitu povijesne baštine, mogu zakomplicirati ili usporiti proces.

Strukturne prilagodbe, poput ojačanja nosivosti podova za tešku opremu ili osiguravanja adekvatne visine stropova, također mogu predstavljati značajan trošak. Ponekad, kao što je slučaj s kompleksom TOZ, komplicirani vlasničko-pravni odnosi i dugovi mogu godinama kočiti bilo kakav razvoj. Uspješna prenamjena zahtijeva pažljivo planiranje, značajna početna ulaganja i prevladavanje birokratskih prepreka.

Ipak, transformacija starih industrijskih giganata u centre digitalne moći nudi primamljivu viziju. Umjesto da budu samo podsjetnici na prošlost, ti objekti mogli bi postati ključni kotačići u digitalnoj budućnosti Hrvatske. Uz pravu viziju, strateška ulaganja i učinkovito rješavanje izazova, zahrđali silosi doista bi mogli ustupiti mjesto blještavim serverima, otvarajući novo poglavlje gospodarskog i tehnološkog razvoja.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar