Italija je dobila ono što joj u ovom trenutku najviše treba, priču koja makar na trenutak sliči na izlaz. Nakon još jednog kvalifikacijskog kraha i sve realnije prijetnje da će propustiti treći uzastopni Mundijal, pojavila se ideja da bi put do turnira mogao doći mimo terena.
Nije došla iz FIFA-e, niti iz Rima. Došla je iz Washingtona, od ljudi koji okružuju Donalda Trumpa. Paolo Zampolli, Trumpov izaslanik, predložio je da se Iran zamijeni Italijom na Svjetskom prvenstvu 2026. Argument je bio jednostavan i politički zgodan, Italija je četverostruki svjetski prvak i kao takva "pripada" najvećoj sceni.
U svakom drugom kontekstu to bi zvučalo kao nostalgična opaska. U ovom, pretvorilo se u viralnu temu.
Čitaj više
Postaje li Svjetsko nogometno prvenstvo pljačka navijača? Cijene karata, vlakova i hotela izmiču kontroli
Svjetsko prvenstvo godinama je bilo najmasovniji sportski događaj na planetu. Turnir koji pripada svima, a ne samo onima koji mogu bez razmišljanja izdvojiti hiljade dolara za nekoliko dana nogometa.
26.04.2026
Nogomet u ratu: Rusiju vraćaju, Ukrajina i dalje igra uz atomska skloništa
Dok svijet ponovno razmatra sportski povratak Rusije, stanje u ukrajinskom nogometu i dalje djeluje kao podsjetnik na to koliko je rat promijenio samu definiciju profesionalnog sporta.
04.04.2026
Eksplozija tržišta sportskog predviđanja - granica s klađenjem sve tanja
Za razliku od tradicionalnog kockanja, oklade na tržištima predviđanja dostupne su u svega nekoliko klikova.
22.04.2026
Ronaldo ulaže 7,5 milijuna dolara u digitalnu platformu u vlasništvu Herbalifea
Cristiano Ronaldo ulaže manji dio svojeg osobnog bogatstva u tehnologiju za zdravlje i wellness ulaganjem u digitalnu platformu u vlasništvu tvrtke Herbalife.
19.02.2026
Ali tu priča praktički i završava. Najnoviji razvoj događaja ide direktno protiv takvog scenarija. Washington je jasno poručio da ne blokira nastup Irana. Američki državni tajnik Marco Rubio rekao je da SAD ne prigovara njegovom sudjelovanju, dok je Donald Trump naglasio da ne želi kažnjavati sportaše. Postoje sigurnosne restrikcije za pojedince povezane s Iranskom revolucionarnom gardom, ali ne i za samu reprezentaciju. Drugim riječima, politički signal za izbacivanje ne postoji.
Što kaže FIFA?
FIFA šalje istu poruku, samo diplomatski. Iran se kvalificirao i tretira se kao sudionik turnira. Organizator ne djeluje kao institucija koja traži zamjenu, nego kao ona koja pokušava održati već definiran sastav sudionika. Za Italiju je to ključni problem. Ideja zvuči primamljivo jer dolazi u trenutku kada sportski put ponovno nije uspio. Ali nema uporište ni u pravilima ni u praksi.
Čak ni u samoj Italiji ideja nije ozbiljno prihvaćena. Reakcije su bile hladne, uz poruku da se Mundijal ne dobija političkom odlukom nego kroz kvalifikacije. To je ujedno i najprecizniji opis ove situacije. Jer, ako bi se otvorilo jedno mjesto, teško da bi ono pripalo Italiji. Proceduralno i politički, pritisak bi išao da zamjena ponovno dođe iz Azije, a ne iz Europe. Time cijela konstrukcija dodatno gubi smisao.
Ono što ovoj priči daje težinu nije njena vjerojatnost da će se ostvariti, nego kontekst u kojem se pojavila.
Gdje je epilog?
Italija je i dalje jedan od najvećih nogometnih brendova na svijetu. Za FIFA-u, nositelje TV prava i sponzore, njeno prisustvo na turniru ima jasnu komercijalnu vrijednost. U tom smislu, ideja da takva momčad "treba" biti na Mundijalu nije nova.
Ali Svjetsko prvenstvo ne funkcionira po toj logici. Ne može svaki put kada politika uđe u sport otvoriti prostor za veće i atraktivnije tržište. Zato je ova epizoda za Italiju više kratki nalet nade nego realna opcija.
Nakon još jednog poraza, pojavila se priča koja nudi elegantan izlaz iz sportskog neuspjeha. Samo što Iran, barem zasad, nikud ne ide.