U luksuznim i modnim krugovima, Bernard Arnault ima reputaciju agresivnog kapitalista koji je otpustio tisuće radnika nakon akvizicija suparničkih brendova. Jedini koje je kroz ratoborne i dugogodišnje procese pokušao, ali nije uspio preuzeti su Gucci i Hermès, zbog kojih je i dobio nadimak "Vuk u Kašmiru", po kojem je postao poznat zahvaljujući članu obitelji Hermès.
Tijekom posljednjih 40 godina, Arnault je stvorio najveći luksuzni konglomerat na svijetu i globalizirao sektor koji je prije toga bio ograničen ambicijama obiteljskih europskih tvrtki temeljenih na tradiciji. Gotovo isključivo zahvaljujući njemu, luksuz je sada univerzalna opsesija potrošača na Nánjīng Lùu u Šangaju, Vii Monte Napoleone u Milanu i Rodeo Driveu u Beverly Hillsu, kao i turistima koji dolaze u LVMH-ove prodavaonice na Champs-Élyséesu u Parizu i Fifth Avenueu u New Yorku. Arnault oblači kraljeve i predsjednike, njihove supruge, supermodele i slavne osobe.
Zbog toga je najbogatiji čovjek u Europi i četvrti na svijetu. (Ili barem vrlo blizu toga, ovisno o danu i kako se pozicioniraju Bezos, Musk i Gates.) Prema najnovijim podacima Bloomberg Billionaires Indexa, njegovo bogatstvo trenutno se procjenjuje na 180 milijardi dolara. Većina Arnaultovog bogatstva potječe od 48 posto udjela u LVMH-u. On te dionice drži putem entiteta povezanih s Financière Agacheom, tvrtkom sa sjedištem u Parizu koja upravlja investicijama Arnaulta i njegove obitelji. Iako je često u središtu pažnje, uglavnom zbog poslovnih poteza i brojnih brendova njegova imperija, ovog puta radije ne bi bio.
Naime, bivši šef francuske obavještajne agencije DCRI Bernard Squarcini, poznat i kao "Le Squale" ("Morski Pas"), proglašen je krivim u Parizu zbog zloupotrebe svoje pozicije i javnih resursa kako bi pomogao LVMH-u u praćenju otmičara koji su ucjenjivali Arnaulta prije više od desetljeća. Squarcini je osuđen na dvije godine zatvora, koje može odslužiti uz elektroničku narukvicu, novčano je kažnjen s 200 tisuća eura i oduzeto mu je još 450 tisuća eura. Njegov odvjetnik najavio je žalbu.
Tijekom suđenja, Squarcini je branio svoje postupke, tvrdeći da su resursi bili opravdani kako bi se istražio pokušaj ucjene. Drugi dio slučaja odnosio se na praćenje Françoisa Ruffina, novinara, aktivista i ljevičara, koji je kasnije postao zastupnik. Ruffin je u to vrijeme radio na dokumentarcu pod nazivom Merci Patron! koji oštro kritizira LVMH i moć bogatih.
Squarcini je osuđen zbog sudjelovanja u ilegalnoj operaciji praćenja, u kojoj je sudjelovao nakon što je napustio javnu službu, radeći kao privatni izvršitelj za LVMH. Tijekom tri godine angažmana, bivši šef DCRI-ja naplatio je LVMH-u 2,2 milijuna eura.
Arnault na suđenju u Parizu u studenom 2024. | Bloomberg
Sve je počelo još krajem 2008. godine, kada je, navodno, jedan od bivših tjelohranitelja milijardera i paparazzo zatražio 300 tisuća eura u zamjenu za fotografije Arnaulta sa ženom koja nije njegova supruga. Pierre Godé, koji je pomogao u izgradnji LVMH-ova imperija i bio vjerni suradnik Arnaulta do svoje smrti 2018. godine, otišao je izravno do šefa francuske domaće obavještajne agencije Bernarda Squarcinija i zatražio pomoć.
Nedugo zatim, Squarcini je pokrenuo operaciju praćenja. Agentima iz njegove Direkcije za unutarnju obavještajnu službu (Direction Centrale du Renseignement Intérieur – DCRI) bilo je naloženo da pronađu ucjenjivača, čiji su e-mailovi vodili do internetskog kafića u Parizu.
Ubrzo su agenti otkrili mogućeg ucjenjivača, bivšeg tjelohranitelja Arnaulta Leonharta, čiji je angažman prestao dvije godine prije toga. Pellegrini, koji je radio za sigurnost LVMH-a, posjetio ga je po nalogu Godéa.
Rekao je da je pozvao Leonharta na ručak kako bi razgovarali o pokušaju iznude, a u narednim danima razmijenili su seriju e-mailova, koji su kasnije poslužili kao dokazi u sudskom procesu. U jednom od tih e-mailova, bivši tjelohranitelj priznao je da je bio uključen u plan, ali je sugerirao da je njegova namjera bila zaštititi Arnaulta. Nekako, do siječnja 2009. godine, drama je bila gotova, iako nije bilo potpuno jasno zašto. Squarcini je na sudu izjavio da ga je Godé pozvao i rekao da je slučaj privatne prirode i da nije zahtijevao daljnje angažiranje DCRI-ja. Pellegrini je rekao pariškim sucima da ne zna je li bilo razmjene novca, ali da je Godé imao budžet između 300 i 500 tisuća eura da riješi slučaj, navodi Gaspard Sebag u tekstu za Bloomberg.
Sin Antoine Arnault, CEO Christian Diora, na suđenju Bernardu Squarciniju u Parizu u studenom 2024. | Bloomberg
Je li Bernard Arnault zaista mogao biti "potpuno nesvjestan" pokušaja ucjene koji se ticao njegova navodnog izvanbračnog bludničenja? To je pitanje koje je francuski sudac planirao postaviti najbogatijem čovjeku u Francuskoj na saslušanju u studenom prošle godine. To je pitanje na koje ni sada nema odgovora.
Ni Arnault ni tvrtka koju kontrolira nisu bili na suđenju. LVMH Moët Hennessy Louis Vuitton postigao je nagodbu s tužiteljima 2021. godine, plativši 10 milijuna eura, bez priznanja krivnje.
Policijskim istražiteljima Arnault je rekao da nije bio upoznat s aktivnostima Squarcinija. Tvrdio je da nikada nije sreo bivšeg šefa obavještajne službe prije nego što ga je Godé angažirao 2013. godine, nekoliko mjeseci nakon što je napustio javnu službu, ali je smatrao da je legitimno za velike multinacionalne kompanije da angažiraju takve stručnjake. Negirao je bilo kakvo saznanje o planu ucjene protiv njega zbog navodne bračne nevjere i sugerirao da bi bilo "potpuno normalno" da njegovi timovi rješavaju takve stvari bez konzultacija s njim.
"Želio bih napomenuti da sam ovdje kao svjedok, običan svjedok, i da istražni suci nikad nisu razmatrali optužbe protiv mene", rekao je Arnault na saslušanju kada je svjedočio u studenom. "Bio sam potpuno nesvjestan navodnog plana", dodao je, a prenio francuski LeMonde.
Fokus na Arnaulta u kontekstu ovog slučaja dolazi u nezgodnom trenutku za njegov luksuzni imperij jer globalna potražnja za luksuznim proizvodima opada, a konkurenti, na prvom mjestu Hermès, bilježe veći uspjeh u prodaji ultraluksuzne robe.
.webp){kind=icon}
