Postaje li svjesno ignoriranje vijesti strategija preživljavanja?

Bilo je razdoblje kada su vijesti diktirale tempo mog života. Budio sam se uz parade naslova i odlazio na političke podcaste, a obavijesti su me pratile poput ubrzanog otkucaja srca. Do podneva sam već imao dovoljno informacija za podnošenje izvješća Kongresu. Biti stalno povezan činilo se kao moralna higijena, građanska dužnost. Feed je bio moj spas i slijedio sam svaki njegov primamljivi impuls.

Onda, negdje prošlog studenog, recimo u utorak, nešto je u meni puklo. Niz katastrofičnih naslova izgubio je utjecaj i učinio sam nezamislivo: isključio sam se. Prestao sam otvarati aplikacije za vijesti koje sam obično provjeravao prije doručka. Izvješća s burze, klimatska upozorenja, beskrajne najnovije vijesti, sve sam pustio. Nije to bio svjesni bojkot ili trik za upravljanje vremenom. Bio je to jednostavno burnout. Sada, kada moja supruga čita vijesti pored mene, ponekad je zamolim da prestane. Neka šum ostane s druge strane ekrana.

Mislio sam da sam jedini, sve dok prijatelji i članovi obitleji nisu priznali da su i oni odustali. Ispostavilo se da je gotovo polovica planeta učinila isto. Reuters Institute Digital News Report za 2025. godinu otkriva da je izbjegavanje vijesti na rekordno visokoj razini: na 48 tržišta na šest kontinenata, oko četiri od deset ljudi sada kaže da izbjegavaju vijesti, što je najviša razina otkad se prati statistika 2017. godine. Ono što ih pokreće nije apatija, već iscrpljenost. "Djelomično je to preopterećenje, a dijelom je previše negativnih vijesti", kaže glavni autor Nic Newman. "To je 24 sata dnevno, bez prestanka."

Noj navodno zakopava glavu u pijesak kako bi izbjegao opasnost. Iako to nije zoološki točno, koristi se kao metafora | Depositphotos

Platforme osmišljene za maksimiziranje angažmana preplavljivanjem feedova sada bi mogle otuđiti ljude. Kako se konzumacija vijesti preselila na društvene mreže, izbjegavanje je poraslo s 29 posto u 2017. godini na 40 posto u 2025. godini.

Mladi ljudi, koji žive u tim feedovima, to najsnažnije osjećaju. Mnogi opisuju vijesti kao toksične i demoralizirajuće, tok sukoba koji ih ostavlja nemoćnima. "Društvena mreža gurnula je novinarstvo prema ekstremnijem sadržaju", kaže Newman. "To nije ono što ljudi žele."

Istraživanja pokazuju da kada sustav "bori se ili bježi" (eng. fight or flight) traje predugo, naš fokus i emocionalna kontrola počinju posustajati. Vijesti mogu preuzeti iste mehanizme preživljavanja, preplavljujući feedove ljutnjom i uzbunom sve dok se informiranost više ne razlikuje od straha. Na kraju se um povlači u samozaštiti.

I ne izbjegavamo samo vijesti. Nedavna meta-analiza u časopisu Annals of Behavioral Medicine otkrila je da gotovo trećina ljudi izbjegava važne medicinske rezultate, čak i kada su besplatni i mogu spasiti život. To uključuje testove za rak, HIV i bolesti poput Alzheimerove bolesti. Analiza podataka više od pola milijuna ljudi iz 25 zemalja pokazala je da izbjegavanje ne proizlazi iz ravnodušnosti već iz kognitivnog i emocionalnog preopterećenja: previše informacija, stigma i nepovjerenje u sustav. Drugačiji kontekst, isti refleks: kada se znanje čini prijetećim ili neupotrebljivim, ljudi se štite okretanjem glave.

Trenuci bez vijesti - nužna prilagodba u svijetu koji ne prestaje vrištati | Depositphotos

Psiholozi i neuroznanstvenici ovaj fenomen nazivaju nojevim efektom po ptici koja navodno zabija glavu u pijesak kako bi izbjegla opasnost. Metafora nije zoološki točna, ali je prikladna za ljude. Efekt je prvi put uočen u financijama, gdje su istraživači otkrili da investitori preferiraju portfelje koji otkrivaju manje rizika, čak i po cijenu nižih prinosa te tako plaćaju "premiju za neznanje".

Slično ponašanje uočeno je u zdravstvu, politici, vezama, obrazovanju: svugdje gdje znanje može uzrokovati nelagodu. Nevjerojatno je koliko je popularno postalo istraživanje "namjernog neznanja"; Current Opinion in Psychology čak je posvetio cijelo posebno izdanje tom fenomenu. Nikada nismo imali više informacija na dohvat ruke ili više razloga da ih ignoriramo. Nepročitane obavijesti, ignorirane e-poruke, nered u inboxu: izbjegavanje je postao naš default stav.

Naše doba je doba noja

I priznajem, u svemu tome ima nešto utješno. Ako se svi pretvaramo u nojeve, moje vlastito povlačenje od vijesti više ne izgleda kao kukavičluk, već evolucija, nužna prilagodba u svijetu koji nikad ne prestaje vrištati. Nismo stvoreni da probavljamo svaku katastrofu u stvarnom vremenu. Znanje nam daje moć kada možemo djelovati; inače nas samo podsjeća koliko malo moći zapravo imamo.

"Jednostavna jednadžba - moć znači znanje, a znanje znači moć - nije uvijek točna", kaže njemački psiholog Ralph Hertwig, direktor Instituta Max Planck za ljudski razvoj i stručnjak za namjerno neznanje. "Moć, u nekim slučajevima, leži u superiornom znanju; u drugima, u neznanju."

Svaki liječnik bi vam savjetovao odlazak u prirodu kao borbu protiv iscrpljenosti | Depositphotos

Hertwig ističe da uskraćivanje informacija često može biti racionalno pa čak i optimalno. "Namjerno ignoriranje" može služiti ključnoj kognitivnoj funkciji. Može nam pomoći u suočavanju s preopterećenjem informacijama. On predlaže da se "kritičko ignoriranje", sposobnost svjesnog filtriranja informacija koje iscrpljuju pažnju ili smanjuju sposobnost djelovanja, uči kao ključna digitalna vještina uz medijsku pismenost i kritičko mišljenje.

Čudno je da djeca sama stječu ovu vještinu oko sedme godine. Istraživanja su pokazala da u tom razdoblju prvi put odlučuju ne saznati neugodne činjenice, što su prvi znakovi "malog noja u nama".

Taj nas instinkt štiti i u odrasloj dobi. Sa svakom godinom života sve više odlučujemo odgađati znanje o stvarima koje nas opterećuju, od ljubavnih izdaja do neizlječivih bolesti. Hertwig sugerira da bi to mogao biti razlog zašto se stariji ljudi često osjećaju sretnije; bolje reguliraju emocije i odabiru informacije koje zaslužuju njihovu pažnju.

 

Naravno, postoji i tamna strana: neznanje može biti opasno. Ignoriranje medicinskih rezultata ili financijskih stvarnosti može dovesti do katastrofe. Postoji razlika između menadžera koji izbjegava neugodne istine u uredu i građanina koji prestaje "doomscrollati" kako bi sačuvao mentalno zdravlje.

Bit "namjernog neznanja" nije izbjegavanje, već proporcionalnost. Ne radi se o tome da se zna manje, već o prepoznavanju kada znanje nema svrhu. Svaka odluka o saznavanju ili odgađanju informacija oblik je kritičke budnosti. Svijet je još uvijek tu, sada samo biramo kada ćemo se suočiti s njim.