Andrić, Kiš, Krleža...Britanska knjižnica ima 90.000 južnoslavenskih naslova, prijevodi još u povojima

Ivo Andrić je pisao da "ostati ravnodušan prema knjizi znači lakomisleno osiromašiti život". Za emigrante s Balkana devedesetih, knjige su bile više od razonode – bile su oslonac identiteta. U Londonu tih godina pronalaženje izdanja na jeziku bivše Jugoslavije bilo je gotovo nemoguće bez osobnih kontakata ili specijaliziranih knjižara poput one u Denmark ulici. Sjećam se da sam tada kupila Hazarski rječnik Milorada Pavića i zvučnu kazetu Le Mystere des Voix Bulgares, senzacionalnog ženskog pjevačkog zbora iz Bugarske s kojim je surađivao i Goran Bregović. Knjižaru sam nastavila posjećivati do 1997. godine, kada je nažalost prestala s radom.

Danas je situacija neusporedivo bolja. Britanska knjižnica posjeduje više od 90.000 naslova i 300.000 časopisa iz ex-YU prostora, dok cijela regija jugoistočne Europe čini fond od 205.000 naslova i oko 600.000 predmeta. Srbija i Crna Gora zastupljene su s 42.000 naslova i 100.000 predmeta, a Hrvatska s 30.000 naslova i više od 100.000 predmeta. Iz Jugoistočne Europe (ex-YU, Rumunjska, Moldavija, Bugarska, Albanija, Grčka i Cipar) ima preko 205.000 naslova, odnosno oko 600.000 predmeta.

Britanska knjižnica osnovana je tek 1973. godine, nasljednica je knjižnice Britanskog muzeja, koji je osnovan 1753. godine. Godine 1997. i fizički se odvojila od Britanskog muzeja preselivši se u namjenski sagrađenu zgradu na St Pancras u sjevernom Londonu gdje se danas nalazi njezino glavno sjedište. /Depositphotos

"Prve srpske knjige zajedno s prvim slavenskim knjigama počele su pristizati sredinom 19. stoljeća," kaže Milan Grba, glavni kustos za Jugoistočnu Europu. Kao ključnu godinu ističe 1837., kada je šef Britanskog muzeja Sir Anthony Panizzi pokrenuo redovitu nabavu stranih izdanja, među kojima je bila i knjiga Ivana Katalinića Storia della Dalmazia. Te iste godine Robert Curzon, bibliofil i kolekcionar rukopisnih knjiga, posjetio je manastire na Svetoj Gori gdje je, između ostalog, kupio i srpske rukopisne knjige koje su poklonjene Britanskoj knjižnici nakon njegove smrti. Zanimljivo, iste 1837. uspostavljeni su i diplomatski odnosi Srbije i Velike Britanije.

Grba napominje da najvrjedniji primjerci iz regije u kolekciji potječu iz 15. stoljeća – hrvatska inkunabula iz 1493. i crnogorska iz 1495., uz nekoliko tisuća knjiga iz 19. stoljeća. Kaže da je zbirka 20. i 21. stoljeća "reprezentativna i istraživački ključna" za kulturu, književnost i umjetnost Balkana.

Kolekcije se promoviraju kroz kulturni i obrazovni program i putem stručnih konferencija, predavanja, posjeta, društvenih mreža, bloga i putem portala Knjižnice, što uključuje izložbe i događaje o Vuku Stefanoviću Karadžiću (1987), Marku Maruliću (2009), Ivi Andriću (2012), Hrvatskoj latinskoj baštini (2013), Balkanskom danu: proslavi kreativnosti i identiteta (2014), Crnjanskom i Londonu (2020), i ovogodišnji Projekt Balkanizam – samo su neki od događaja.

Unutrašnjost The British Library. Foto: Depositphotos

 

Knjižnica svake godine otkupljuje oko 4.000 novih naslova preko mreže dobavljača – od beogradskog Bookbridgea, zagrebačke Zebre i ljubljanske Mladinske knjige, do distributera u Sarajevu, Sofiji, Bukureštu i Tirani.

Identitet regije kroz naslove

Međutim, što ako želite kupiti neku našu knjigu u prijevodu na engleski jezik i pokloniti je nekome? To već ide malo teže i vrlo je teško naći takve knjige ne samo u Velikoj Britaniji ili Americi, već i u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini… Nekoliko autora su iznimka – Ivo Andrić, Danilo Kiš, Dubravka Ugrešić, Milorad Pavić, Miroslav Krleža i David Albahari. Međutim, za književnu scenu s Balkana koja je iznimno bogata i raznovrsna, to je premalo.

Ivo Andrić jedan je od najprevođenijih pisaca s prostora Balkana. /Depositphotos

 

Ipak, i tu postoji jedan mali izuzetak, barem u Velikoj Britaniji – a to je Susan Curtis, urednica izdavačke kuće Istros Books koja od 2011. godine prevodi i izdaje knjige balkanskih pisaca. Razgovarala sam s njom o tome zašto knjige s Balkana nisu zastupljene na britanskom tržištu, i ona mi je odmah ukazala na odličan članak Ane Schnabl, slovenske književnice – I’m a writer from the Balkans. Why do people assume I only know about war and tragedy? objavljen u The Guardianu. Izdavači uglavnom očekuju štivo koje predstavlja politički ili kulturni kontekst regije, ili da se barem oslanja na ključne povijesne događaje, gdje je protagonist uglavnom – žrtva. Ostale teme kao da ih ne zanimaju jer, kao što Schnabl uočava: "Balkan je za njih manje važno mjesto, kao regija koja zauvijek tinja od potencijala za tragediju."

 

Miles Willis/Bloomberg

Pogledaj galeriju

Miles Willis/Bloomberg

Pogledaj galeriju

Miles Willis/Bloomberg

Pogledaj galeriju

Miles Willis/Bloomberg

Pogledaj galeriju

Miles Willis/Bloomberg

Pogledaj galeriju

 

Na sličan kontekst osvrnula se i Vesna Goldsworthy, prva srpska autorica koja je primljena u britansko Kraljevsko književno društvo, u svojoj studiji Izmišljanje Ruritanije, gdje je ukazala kako je britanska književnost 19. stoljeća odigrala presudnu ulogu u stvaranju slike Balkana kao "Divljeg Istoka Europe" na engleskom govornom području, narativ koji se kasnije proširio na ostatak Zapadne Europe i američki kontinent. Curtis se trudi da, barem u Velikoj Britaniji, razbije te predrasude i da ovdašnjoj publici ukaže na bogatu tradiciju pripovijedanja, povijest i kreativnost Balkana.

Vesna Goldsworthy živi u Engleskoj od 1986., piše na engleskom i srpskom, a profesorica je kreativnog pisanja na Sveučilištu u Exeteru. /Bloomberg Adria

 

Istros Books do sada su preveli i izdali preko sedamdeset naslova, a Curtis mi je rekla da naslove bira na osnovi regionalnih književnih nagrada, kao što su NIN, Kresnik, Balkanika, ali i EU nagrade za književnost. Najčitanije knjige iz njihova opusa su Ježeva kućica Branka Ćopića, Sedam strahova Selvedina Avdića, Knjiga o Uni Faruka Šehića i Jugoslavija, moja domovina Gorana Vojnovića.

Knjiga na engleskom slovenskog autora, scenarista i redatelja Gorana Vojnovića u izdanju Istros Books dostupna je na Amazonu (£9.99). Foto: Bloomberg Adria

"Problem je što anglosferom dominiraju veliki igrači i korporativna mašina koja izbjegava rizik. Ne žele ulagati u prijevod stranih autora," kaže naša sugovornica i napominje da su oni dio Inpressa, neprofitne organizacije koja predstavlja nezavisne izdavače na tržištu Velike Britanije i Irske, i da preko njih uspijevaju doprijeti do knjižara, lanaca i veletrgovaca, kao i Amazona. Kako vrijeme prolazi, ni to tržište nije sigurno jer se broj nezavisnih knjižara smanjuje iz godine u godinu. Trenutno ih je samo nešto više od tisuću u cijeloj Velikoj Britaniji.

"Kada bi se mogli prevladati klišeji, balkanski naslovi imali bi veću publiku. Ali industrija prvo gleda profit," zaključuje Curtis.

Unatoč tržišnim preprekama, kolekcije Britanske knjižnice i napori nezavisnih izdavača pokazuju da Balkan ostaje prisutan u globalnom kulturnom krajoliku. Ili, kako stoji u starom egipatskom zapisu: "Knjiga je vrjednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona sama gradi spomenike u srcu onog tko je čita."

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar