Ako je 19. stoljeće bilo definirano europskom moći, a 20. stoljeće usponom Sjedinjenih Američkih Država, 21. stoljeće sve se više promatra kao "azijsko stoljeće" u kojem se globalno težište ponovno pomiče. Ako prihvatimo tu tvrdnju, logično se postavlja pitanje: tko će predvoditi azijsko stoljeće? Dva prirodna kandidata su povijesne sile regije, Kina i Indija, koje su od 1. do 1820. bile najveća svjetska gospodarstva, prije nego što je industrijalizirani Zapad preuzeo primat. Danas su opet među najistaknutijima.
Prema većini pokazatelja, Kina trenutačno nadmašuje Indiju. Njezin bruto domaći proizvod od 18,5 bilijuna dolara više je nego četiri puta veći od indijskog, a 2023. je Kina činila 11 posto svjetske trgovine (6,64 bilijuna dolara), dok je Indija sudjelovala s 2,7 posto (1,64 bilijuna dolara). Kineska vojska snažnija je, a država ima veći međunarodni utjecaj. Godine 2013. Kina je pokrenula inicijativu Pojas i put, pokušaj obnove drevne mreže trgovačkih putova, poznatih kao Put svile, koji su povezivali Kinu s ostatkom svijeta.
Međutim, u svom izvrsnom novom djelu The Golden Road (u izdanju Bloomsburyja, 29. travnja), povjesničar William Dalrymple tvrdi da Indija ima i potencijal i povijesne temelje da sustigne svojeg sjeveroistočnog susjeda. Pozivajući se na brojne dokaze, Dalrymple ističe kako su mnogi ključni pomaci u ljudskoj povijesti potekli iz indijske civilizacije, posebno u matematici (uključujući koncept nule), religiji (hinduizam i budizam), filozofiji, astronomiji, medicini, književnosti i umjetnosti. Smatra da je svijet podcijenio golemi utjecaj Indije te da su trgovački putevi iz Indije možda imali jednako važan utjecaj na povijest Azije i svijeta kao i kineski Put svile.
Indija je bila "ključni gospodarski i civilizacijski motor srca drevnoga i ranoga srednjovjekovnoga svijeta", piše Dalrymple, opisujući je kao "jednog od glavnih pokretača globalne trgovine i kulturne razmjene".
The Golden Road ispunjava važnu prazninu u našem razumijevanju azijske međuovisnosti prije dolaska europskih kolonizatora. Dok suvremeno shvaćanje često smatra globalizaciju novijim fenomenom, knjiga pokazuje koliko je Azija bila povezana zajedničkim jezikom sanskrtom tijekom stoljeća. Ideje o hinduističko-budističkoj monarhiji i kozmologiji bile su rasprostranjene, a budizam se proširio i u Japan, Koreju te jugoistočnu Aziju. U islamskome zlatnome dobu indijske su ideje u matematici i medicini potaknule znanstveni napredak, koji se potom prenio u Europu i dao zamah renesansi.
Dalrymple sugerira da je svijet zanemario indijski utjecaj zato što su ga "oslabili, iskrivili i umanjili" viktorijanski indolozi poput Thomasa Babingtona Macaulaya. Još je 1835. Macaulay tvrdio da bi bilo "bez pretjerivanja reći da su sve informacije iz sanskrtskih knjiga manje vrijedne od onih iz prosječne školske skripte u Engleskoj".
No vremena su se promijenila. Ako želi konkurirati Pekingu, New Delhi mora iskoristiti svoj golemi gospodarski potencijal, crpeći snagu iz "Zlatnog puta" — drevnih ruta koje su povezivale Indiju s ostatkom Azije i svijeta. Dalrymple predlaže tri ključna načina kako bi Indija mogla iskoristiti svoju povijest i poboljšati konkurentsku poziciju u azijskom stoljeću.
Prvi je korak ponovno otkrivanje tradicionalne otvorenosti za međunarodnu trgovinu. Iako je današnja indijska ekonomija zatvorenija od kineske, Dalrymple ističe da je kroz povijest trgovina bila jedan od glavnih izvora indijskoga prosperiteta, što je omogućilo cvjetanje kulture.
"Indija može postati kulturno i intelektualno središte Azije, oblikujući religijski, umjetnički i kulturni život regije", piše Dalrymple. "Radi toga su (kineski učenjaci) riskirali živote da posjete ono što je tada bilo poput Harvarda ili MIT-a drevne Azije: veliki budistički sveučilišni kompleks Nalanda."
Mnogi Indijci vjeruju da im velika domaća tržišta omogućuju gospodarski rast bez oslanjanja na izvoz. Iako malo dužnosnika to otvoreno priznaje, vladine politike sugeriraju duboko ukorijenjeno uvjerenje u važnost domaće potrošnje. Indija se 2019. povukla iz Regionalnog sveobuhvatnog gospodarskog partnerstva zbog straha od poplave kineskih proizvoda. Također, oprezna je u sklapanju sporazuma o slobodnoj trgovini sa Zapadom, nastojeći zaštititi sektore poput poljoprivrede.
Takva politika kratkoročno štiti, ali dugoročno koči rast. Dok Kina koristi svjetsko gospodarstvo vrijedno 100 bilijuna dolara, Indija se oslanja na unutarnje tržište od samo četiri bilijuna dolara. Kako za Financial Times ističe Arvind Subramanian, bivši glavni ekonomski savjetnik Indije: "Ne možete ostvariti brzi rast oslanjajući se isključivo na domaću potražnju."
Studija Peterson instituta pokazuje da bi Indija imala godišnju korist od 60 milijardi dolara uz veću otvorenost trgovini. Također, bilo bi logično poticati strana ulaganja, osobito u proizvodnji. Iako inicijativa "Make in India" cilja upravo to, rezultati zasad napreduju sporo.
Druga pouka iz povijesti odnosi se na tradicionalne veze Indije s istočnom Azijom. Danas su najdinamičnija gospodarstva svijeta upravo u toj regiji – Japan, Južna Koreja i Kina. Dalrymple podsjeća da značajan dio njihovog civilizacijskog DNK-a potječe iz Indije.
Iako danas postoje duboke geopolitičke sumnje, zajednička kulturna prošlost može pomoći u njihovom prevladavanju. Dalrymple u knjizi ističe da bi oživljavanje drevnih trgovinskih ruta moglo poslužiti kao temelj buduće suradnje.
Kina je već pokrenula inicijativu "Zdravstveni put svile", a Indija pruža farmaceutske proizvode i medicinsku opremu zemljama u razvoju. Tijekom pandemije COVID-19, kada su zapadne zemlje oklijevale, Kina i Indija popunile su prazninu. Ogromne su prilike za daljnju suradnju u zdravstvu, osobito u Globalnom jugu.
Treća, možda najveća prilika za Indiju leži u jugoistočnoj Aziji. Taj je prostor kulturno bliži Indiji nego Kini: devet od deset zemalja regije temelji se na indijskoj kulturnoj osnovi, vidljivoj u religiji i umjetnosti. Samo Vijetnam ima kineski kulturni korijen.
Indijski trgovci stoljećima su povezivali Indiju s Mjanmarom, Malezijom, Indonezijom, Tajlandom, Laosom, Vijetnamom i Kambodžom. Osnivali su hinduističke i budističke kraljevine. Danas, iako hinduizam ima manjinsku ulogu, njegov kulturni utjecaj i dalje je snažan, osobito kroz epove Ramajanu i Mahabharatu.
Unatoč povijesnoj bliskosti, današnja povezanost Indije i jugoistočne Azije nije jaka. Razlog dijelom leži u tome što se Indija tijekom drugog tisućljeća više vezala uz perzijski svijet. Također, njezina gospodarska i politička zatvorenost u odnosu na Kinu otežava jaču prisutnost u regiji.
Ako Indija želi predvoditi azijsko stoljeće, jugoistočna Azija prirodno je polazište. Obnova trgovačkih veza bit će ključna. Prema podacima iz 2023., robna razmjena Kine sa zemljama jugoistočne Azije iznosila je 697 milijardi dolara, gotovo sedam puta više nego s Indijom. No 1980-ih indijska razmjena bila je samo dvostruko manja od kineske.
Očekuje se da će Indija do 2030. postati treće najveće gospodarstvo svijeta. Ako se uzme u obzir da je 1947. bila među najsiromašnijima, to će biti izvanredno postignuće. No da bi stvorila prilike za svoje golemo stanovništvo, morat će učiniti više. U tome smislu, knjiga The Golden Road dolazi u pravi čas. Ona nije samo podsjetnik na slavnu prošlost; ona može nadahnuti Indiju da ponovno preuzme vodeću ulogu u preoblikovanju Azije i svijeta.
(Autor teksta Kishore Mahbubani ugledni je suradnik Nacionalnog sveučilišta u Singapuru i autor knjiga The Asian 21st Century i Living the Asian Century.)
.webp){kind=icon}
